El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Ves-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed, ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme'in. Od stvari koje se preporučuju prije stupanja u namaz, a postoji mogućnost da se učine, su:

– Ostavljanje svih poslova pri samom nastupanju namaskog vremena. Od Aiše, radijallahu te'ala ‘anha, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, bio u službi svoje porodice, služio bi ih, a kada bi nastupilo namasko vrijeme izašao bi na namaz. (Buharija, 676)
– Čišćenje i odlazak pješice do mesdžida, čineći što veći broj koraka. Od Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala ‘anh, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, rekao: “Ko se očisti u svojoj kući, a zatim ode do neke od Allahovih kuća, mesdžida, kako bi obavio neki od propisanih namaza, jednim njegovim korakom pobriše se njegova jedna greška a drugim korakom poveća jedna deredža, stepen!” (Muslim, 666)
– Ranjenje na namaz u mesdžid. Od Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala ‘anh, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, rekao: “… Kada bi samo znali šta je u ranjenju, natjecali bi se …” (Buharija, 720; Muslim, 437)
– Smireno, bez žurbe ići do mesdžida. Od Ebu-Katade, radijallahu te'ala ‘anh, se prenosi da je pričao: “Jedne prilike dok smo obavljali namaz s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, začuo se žamor ljudi, vika i buka. Kada je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, završio s namazom, upitao je: ‘Šta vam je?’ Odgovorili su: ‘Žurili smo na namaz.’ Rekao je: ‘Ne činite to. Kada dolazite na namaz, dolazite smireno. Ono što stignete klanjajte, a ono što vas prođe, naklanjajte.'” (Buharija, 635; Muslim, 603)
– Učenje dova prilikom izlaska iz kuće na namaz i prilikom ulaska u mesdžid. (Buharija, 6316; Muslim, 763, 713)

Ukoliko postoji mogućnost da se spomenuto praktikuje, onda je to najbolje, znajući da su, uglavnom, duše prije namaza okupirane dunjalučkim poslovima, daleko su od skrušenosti, poniznosti i prisutnosti, pa, ukoliko se spomenute radnje praktikuju i svakako prije samog farz namaza klanjaju nafile (sunneti), time će se čovjek, inšaallah, bolje koncentrisati i pripremiti za farz namaz. Ako se, pak, nešto, s opravdanjem, propusti od sunneta koji su prije farza, oni se mogu naklanjati i poslije farza. Konkretno kada su u pitanju sunneti prije podnevskog farza, od Aiše, radijallahu te'ala ‘anha, se prenosi da Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, kada ne bi klanjao četiri rekata prije podnevskog farza, klanjao bi ih poslije. (Hadis je dobar: Tirmizi, 426) A Allah najbolje zna.Ve billahi-t-tevfik!

Hajruddin Ebu-Muhammed, prof.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Bismillah.

El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Ves-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed, ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme'in.

Otklanjanje dlaka sa stidnih mjesta kao i ispod pazuha je od urođene vjere (fitre), tj. vjere na kojoj je Uzvišeni Allah stvorio čovjeka. Te radnje činili su svi vjerovjesnici i poslanici, na njima su se složile sve objave, tako kao da su te stvari postale prirodne i normalne stvari kod svakog čovjeka. (Eš-Ševkani, Nejlul-evtar, 1/109) U ovim prirodnim, urođenim radnjama, od kojih su i otklanjanje dlaka sa stidnih mjesta i ispod pazuha, postoje mnoge dunjalučke i ahiretske koristi i od njih su i uljepšavanje izgleda, kao i čišćenje tijela. (El-Munavi, Fejdul-Kadir, 1/38) Što se tiče sječenja noktiju, potkraćivanja brkova, uklanjanja dlaka ispod pazuha i oko stidnog mjesta, ne postoji određeno vrijeme kako često to treba raditi. Potreba je ta koja određuje vrijeme, tako kada se ukaže potreba da se ukloni bilo šta od spomenutog, tada se to treba i uraditi. Međutim, ništa od spomenutog ne bi se trebalo ostaviti duže od četrdeset dana zbog hadisa Enes b. Malika, radijallahu te'ala ‘anh, u kome kaže: “Određeno nam je da skraćivanje brkova, sječenje noktiju, uklanjanje dlaka ispod pazuha i oko stidnog mjesta, ne ostavimo duže od četrdeset noći.” (Muslim, 257) Što se tiče uklanjanja dlaka s prsa ili leđa, nije mi poznato nešto iz Sunneta u vezi toga, a osnova je da je dozvoljeno zbog čistoće tijela i uljepšavanja izgleda. Ukoliko neko poznaje nešto vjerodostojno iz Sunneta na ovu temu, volio bih da me okoristi i uputi na to. Ve billahi-t-tevfik!

Hajruddin Ebu-Muhammed, prof.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Ve ‘alejkumu-s-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Bismillah.
El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Ves-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed, ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme'in. Ebu-Rafi'a je rekao: “Klanjao sam sa Ebu-Hurejrom jaciju namaz na kojoj je učio ‘El-Inšikak’ pa je učinio sedždu. Upitao sam ga: ‘Šta je ovo?’ Odgovorio je: ‘Učinio sam sedždu nakon nje za Ebu-Kasimom, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, i neću prestati da činim sedždu nakon nje sve dok ga ne sretnem.'” (Buharija, 766; Muslim, 578) Od Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala ‘anh, se prenosi da je Omer, radijallahu te'ala ‘anh, učinio sedždu nakon sure “En-Nedžm”, da bi nakon sedžde ustao i nastavio s drugom surom poslije nje. (Predanje je vjerodostojno: Abdur-Rezzak, 5880)
Na osnovu spomenutog, preporučuje se onome koji prouči u svome namazu ajet sa sedždom, svejedno radilo se o propisanom namazu ili nafili, noćnom ili danjskom namazu, zasebnom namazu ili namazu u džematu, da učini sedždu. Ovo je mišljenje većine islamskih učenjaka. Pokuđeno je da imam u danjskom namazu, kada uči u sebi, uči ajet sa sedždom usljed čega bi moglo doći do pometnje među klanjačima. Takođe, pokuđeno je da klanjač uči ajete, pa kada dođe do ajeta sa sedždom ostavi ga i pređe na druge ajete kako ne bi učinio sedždu. Ovog stava su bili: Š'abi, Ibnul-Musejjeb, Ibn-Sirin, En-Neha'i, Ishak i većina drugih islamskih učenjaka. Dakle, preporučuje se onome koji u svome namazu prouči ajet sa sedždom da učini sedždu ukoliko klanja sam ili kao imam a zna da neće doći do pometnje među klanjačima. Ukoliko, pak klanjač prouči ajet sa sedždom na kraju svog učenja na rekatu, on može da učini jednu od tri sljedeće stvari:
Da učini sedždu i nakon nje vrati se na kijam-stajanje i nastavi učiti na kijamu drugu suru, a zatim ode na ruku'u, kao što je činio Omer, radijallahu te'ala ‘anh. (Predanje je vjerodostojno: Abdur-Rezzak, 2882)
Da ode na ruku'u što će biti zamjena za sedždu. Od Nafi'a se prenosi da bi Ibn-Omer, radijallahu te'ala ‘anhuma, kada bi učio u namazu suru “En-Nedžm”, učinio bi sedždu, a ako pak, ne bi otišao na sedždu otišao bi na ruku'u. (Predanje je vjerodostojno: Abdur-Rezzak, 5893) Ibn-Mes'ud, radijallahu te'ala ‘anh, je upitan o suri na čijem se završetku nalazi sedžda: hoće li se otići na ruku'u ili na sedždu? Rekao je: “Ukoliko između tebe i tvoje sedžde ne bude ništa do ruku'u, pa on je blizu.” (Predanje je vjerodostojno: Ibn Ebi Šejbe, 4371) Ovakav je slučaj ukoliko klanjač bude sam. Međutim, ukoliko bude imam i zna da će njegova sedžda dovesti do pometnje klanjača, onda ne bi je trebao činiti, a Uzvišeni Allah najbolje zna.
Da ode na sedždu, zatim se vrati sa nje, a zatim ponovo, bez ikakvog učenja, ode na ruku.
A Uzvišeni Allah najbolje zna. Ve billahi-t-tevfik!

Hajruddin Ebu-Muhammed Ahmetović, prof

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

We alejkumu-s-selam we rahmetullahi we berekatuhu. Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Ves-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme'in.

1) Djela se vrijednuju prema nijjetu, namjeri i shodno svojim namjerama čovjek će i biti nagrađen za svoja djela, kao što Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Doista, djela se vrijednuju samo prema nijjetima i doista, čovjeku će pripasti samo ono što je nanijetio!” Istaknuti učenjak Ibn Abdus-Selam kaže: “Prva rečenica ‘Doista, djela se vrijednuju samo prema nijjetima ‘ objašnjava koja se djela primaju kod Uzvišenog Allaha, dok druga rečenica ‘i doista, čovjeku će pripasti samo ono što je nanijetio ‘ objašnjava plod djela popraćenog nijjetom”, tj. od kojih djela će čovjek imati korist. Kada se govori o završnici ili konačnici misli se na završnicu na dunjaluku a ne završnicu samog djela. Djela koja ljudi čine na dunjaluku moraju odgovarati onome što im je Uzvišeni Allah propisao u Levhi Mahfuzu. Kome bude zapisano da je od stanovnika Dženneta, njegova djela neminovno moraju biti ona koja uvode u Džennet. Takođe, onaj kome bude zapisano da je od stanovnika Džehennema, neminovno mora raditi djela koja vode u Džehennem. Završnica na dunjaluku upućuje na iskrenost čovjeka u svojim djelima u dotadašnjem životu. Dakle, onome ko je bio iskren u svojim djelima tokom svog života, Allah Svevišnji će mu dati lijepu završnicu i suprotno. A Allah najbolje zna.

2) Postoji više stanja nijjeta u djelima.
Djelo koje je čisto radi Allaha, subhanehu ve te'ala, od samog početka i u toku samog djela nijjet se ne mijenja. Za ovakvo djelo čovjek će biti nagrađen.
Djelo koje je od samog svog početka radi nekoga drugog mimo Allaha Svevišnjeg i u toku samog djela nijjet se ne mijenja. Nijedan musliman nema sumnje da je ovakvo djelo ništavno i propalo i da njegov počinioc zaslušuje kaznu od Uzvišenog Allaha.
Ukoliko se u jednom djelu, jednom ibadetu, od samog početka bude nalazilo dva nijjeta, tj. da ga čini radi Allaha ali i radi, npr. hvale ljudi, ispravnije je da je takvo djelo ništavno i osuđeno na propast. U hadisu Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala ‘anh, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Uzvišeni Allah je rekao:'Ja sam najpreči da Mi se ne pripisuje sudrug! Pa, ko Mi bude činio djelo i u tom djelu pripiše Mi sudruga, Ja sam od takvog djela čist. Ono pripada onome kojeg Mi je pripisao u svome djelu!'” (Muslim, 2985; Ibn-Madže, 4202)
Ukoliko djelo, ibadet, u osnovi bude radi Allaha, subhanehu ve te'ala, ali tokom samog djela pojavi se kod čovjeka loš nijjet, šejtansko došaptavanje da to isto djelo uljepša i učini ga radi nekoga drugog. Ako to šejtansko došaptavanje odagna od sebe i isčisti nijjet, ta pojava lošeg nijjeta neće uticati na njegovo djelo. Međutim, ako se prepusti tom lošem nijjetu i ne odagna ga od sebe, šta je s njegovim djelom? Islamski učenjaci se razilaze. Ispravnije je da je takvo djelo ništavno i propalo zbog prethodno spomenutog hadisa.
Ukoliko jedno djelo, jedan ibadet čiji su početak i kraj spojeni, poput namaza, bude u osnovi radi nekoga drugog mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, makar čovjek i ispravio svoj nijjet kasnije, njegovo djelo je ništavno. A Allah najbolje zna! Međutim, ako se radi o djelu čiji početak i kraj nisu spojeni, tj. kao da se radi od dva djela, u takvom slučaju prvi dio, odnosno prvo djelo je ništavno jer je u osnovi bilo radi drugog a ne radi Allaha Uzvišenog, dok drugi dio, odnosno drugo djelo je ispravno jer je došlo do čišćenja nijjeta. A Allah najbolje zna!
We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.

Hajruddin Ahmetović, prof.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

We alejkumu-s-selam we rahmetullahi we berekatuhu. Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Ves-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme'in.

Muškarcu nije dozvoljeno nositi ogrlicu, lančić i narukvicu i sve od nakita koji je svojstven ženama, jer se time poistovjećuje sa ženama, a Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zabranio je poistovjećivanje muškaraca sa ženama i obratno. Što se tiče prstena dozvoljeno ga je nositi, a biva sunnetom samo onda kada bude imao funkciju koju je imao i prsten Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. A Allah najbolje zna! We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.

Hajrudin Ahmetović, prof.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com