Ve alejkumus-Selam!

Obaveza je čovjeku da traži lijeka za svoju bolest, bez obzira bila ona duhovne ili tjelesne prirode.

Uzvišeni Allah kaže: “I nemojte sebe svojim rukama u propast bacati.” El-Bekare 195. U drugom ajetu Uzvišeni kaže: “I nemojte sami sebe ubijati.” En-Nisa, 29.

Dokaz tome su, također, riječi Poslanika, s.a.v.s.: “O Allahovi robovi liječite se, uistinu Allah nije dao nijednu bolest a da nije za nju dao lijek, osim smrti.” (Sabirači Sunena). Ovu predaju vjerodostojnom smatra imam Tirmizi, Busiri, Hakim i drugi.
Vidimo da Poslanik, s.a.v.s., u ovome hadisu naređuje liječenje. Onaj ko umre sa određenim propustima i grijesima koje je počinio zbog svoje bolesti, a nije se htio liječiti, takvom će Allah oprostiti, ako hoće, u protivnom će biti kažnjen, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (26.08.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Es-Selamu alejkum!

Žena će u džennetu imati sve što i muškarac (osim nekih pojedinosti koje su karakteristični isključivo za muškarce) i naslađivaće se svim džennetskim ljepotama, ovisno u kome džennetskom stepenu se bude nalazila.

Također, uživaće u najvećoj Allahovoj blagodati, gledajući u lice svoga plemenitog Gospodara.
Neki učenjaci smatraju da je gledanje u Allahovo lice isključivo za muškarce. Međutim, ispravno je da to vrijedi isto tako za žene, jer Ajeti i Hadisi nisu napravili razliku između njih i naša vjera pruža mogućnost kako muškarcu tako i ženi da se naslađuju i uživaju blagodati šerijata, kako na dunjaluku tako i na ahiretu.

U svakom slučaju, jako je opširno govoriti o svim ili samo nekim džennetskim blagodatima, pa zato savjetujem sestri da pročita knjigu “Džennet i Džehennem” od dr. Omera el-Eškara u kojoj je jako slikovito opisan džennet i njegove ljepote.

Molim Allaha da nas učini od stanovnika džennetskih firdevsa u društvu sa Poslanikom, s.a.v.s., iskrenim dobrim i šehidima.

Es-Selamu alejkum ve rahmetullahi ve brekatuhu!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (29.08.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Ve alejkumus-Selam!

1. Obaveza je upotpuniti ruku i sedžde i ne vrijedi namaz osim sa upotpunjenim rukuima i sedždama.

Jednom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio čovjeka kako klanja ne upotpunjavajući ruku, a sedždu je činio kao pijetao kada kljuca zrnje na što je rekao: “Kada bi umro na onome što čini, umro bi kao sljedbenik drugog ummeta, mimo ummeta Muhammeda, s.a.v.s. Primjer ovakvog klanjača je kao primjer izgladnjelog čovjeka koji jede hurme, a uzme jednu ili dvije od kojih se ništa ne okoristi, niti njima glad utoli.” (Bejheki, Ibn-Huzejme i Taberani 4/115-116/3840 sa dobrim lancem prenosilaca kako tvrde imam Munziri i Hejsemi).

U vjerodostojnoj predaji se prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Najgori kradljivci su oni koji kradu od svoga namaza.” “O Allahov Poslaniče, a kako se to krade od namaza?” – upitali su ashabi, a Resulullah, s.a.v.s., im odgovori: “Ne upotpunjavajući rukue i sedžde.” (Ahmed i Ibn-Hibban 5/206/1888 sa ispravnim lancem prenosilaca kako tvrde imam Hakim, Zehebi i Busiri).

Huzejfe, r.a., je vidio čovjeka koji klanja a ne upotpunajava rukue i sedžde, pa mu je rekao: “Nisi klanjao, a kada bi umro kao takav, umro bi na drugoj fitri, mimo one na kojoj je stvoren Muhammed, s.a.v.s.” (Buhari) Imam Bezzar u svome “Musnedu”, 7/241-242/2819, dodaje da je ovaj čovjek kazao kako već četrdeset godina klanja tako, a Huzejfe b. Jeman, r.a., mu je odgovorio: “Tako mi Allaha, ti nisi obavljao namaz četrdeset godina.”

U drugim predajama opet se spominje da će čovjek klanjati šezdeset godina, a njegovi namazi neće biti primljeni jer ne upotpunjava rukue i sedžde. Ovu predaju bilježi Asbehani u Et-tergibu, 2/236 sa dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti Es-silsiletus-sahiha, 6/1/81.

Ibn Mesud prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Ne vrijedi namaz onome ko ne smiri svoja leđa na rukuu i sedždi.” (Tirmizi, Nesai i Darekutni 1/340/1301 sa ispravnim lancem prenosilaca kako tvrde imam Tirmizi, Darekutni, Iraki, Sujuti i Sevkani).

Nakon što je spomenuo citirani hadis, imam Ševkani kaže:

“Ovaj hadis je dokaz da je smirivanje leđa, dok se klanjač nalazi na ruku i sedždi, obavezno. Većina islamskih pravnika smatra da ne vrijedi namaz onoga ko to ne čini.” Vidjeti: Nejlul-evtar, 2/252 i El-kavlul-mubin fi ahtail-musallin, str.120-121.

U drugoj predaji se kaže da Uzvišeni Allah ne gleda namaz onoga ko se ne smiri na rukuu i sedždama. (Dija Makdisi u El-ehadisul-muhtare, 8/167/183, Taberani, 8/405-406/8261 sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. Imam Hejsemi u El-medžmea, 4/22 tvrdi da su prenosioci hadisa pouzdani).

Imam Kurtubi, navodeći i potvrđujuđi riječi Ibn Abdul-Berra, kaže: “Ne vrijedi ruku, niti kijam poslije rukua, niti sedžda, niti sjedenje između dvije sedžde, sve dok se klanjač potpuno ne smiri u svom položaju.

Ovo smatra većina učenjaka.” Vidi Kurtubijev “Tefsir”, 1/347. Dakle, neophodno je paziti na način obavljanja namaza, jer se od njega prima samo ono što se ispravno obavi. Resulullah, s.a.v.s., je kazao: “Klanjač završi namaz a od njega mu se ne upiše nego desetina, devetina, osmina, sedmina, šestina, petina, četvrtina, trečina ili polovina.” (Ebu-Davud i Ebu-Jala 3/189-190/1615 sa dobrim lancem prenosilaca)
2. Što se tiče nijeta za namaz i druge ibadete on se donosi isključivo srcem. Šejhul-islam Ibn-Tejmijje kaže: “Nijet za abdest, gusl, tejemum, namaz, hadždž, zekat, iskupine i ostale ibadete ne donosi se riječima, već srcem po konsenzusu islamskih učenjaka. Nijet riječima je uvedena stvar. Takvo nešto nam nije preneseno od Poslanika, s.a.v.s., niti od njegovih ashaba. Unatoč tome, ummet je danas uveliko iskušan ovom ružnom novotarijom.” Vidjeti: Medžmuatul-fetava, 22/140-141. Njegov učenik Ibn-Kajjim tvrdi: “Poslanik, s.a.v.s., je počinjao svoj namaz riječima ‘Allahu ekber.’ Nijet nikada nije izgovarao naglas, niti neko od ashaba ili imama četiri mezheba. O izgovaranju nijeta naglas (riječima) nema ispravnih niti neispravnih hadisa.” Vidjeti: Zadul-mead, 1/136-137. Veliki hanefijski učenjak, Ibn-Ebil-Aizz, kaže: “Imami četiri fikhsko-pravne škole složni su da se nijet donosi srcem i nije nam od njih prenešeno da su tražili da se nijeti riječima.” Vidjeti: El-kavlul-mubin, 94.
šejh Ibn Baz u djelu “El-fetava” 1/237 tvrdi sljedeće: “Izgovaranje nijeta riječima je novotarija, a sunnet Poslanika, s.a.v.s., upućuje da se nijet donosi srcem. Nema pouzdanih dokaza od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ni od ashaba, niti od imama (prvih generacija) da su izgovarali nijet riječima.” Znači, ne postoje šerijatski dokazi o izgovoru nijeta riječima. Ko želi opširnije po ovom pitanju neka pogleda: Vidjeti, El-evsat, (3/71); El-idžma, (str. 42/58) i El-medžmua, (5/186-187).

3. Što se tiče abdesta on se, također, nijeti srcem i dovoljno je prije abdesta izgovoriti bismilu, jer na to ukazuje hadis u kome stoji: “Nema namaza, onaj ko se ne abdesti, a nema abdesta onaj ko ne spomene Allahovo ime.” (Ebu-Davud, Ibn-Madže, Hakim, 1/245/519 sa ispravnim lancem prenosilaca).

4. Nije mekruh učiti Kur'an između ikindije i akšama niti je to mekruh u bilo koje doba dana i noći. Također, nije mekruh spavati između ikindije i akšama, jer hadis kojim se podupire ovo mišljenje nije vjerodostojan. Bilježi ga Ebu-Jala (4/278/4897), Dejlemi (3/493/5534) i drugi, sa ništavnim (tj. potpuno slabim) lancem prenosilaca. Vidjeti: El-mevduat (3/466) od Ibn-Dževzija, Ithaful-hajeretil-mehere (5/543) od imama Busirija, Es-silsiletud-daife (1/112-114) i Daiful-džamia (str. 845) od šejha Albanija.

Dakle, nema validnog argumenta, koliko je nama poznato, koji brani spavanje nakon ikindije-namaza, a Allah najbolje zna.

Što se tiče namaza nakon ikindije većina pravnika to smatra zabranjenim, zbog riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Nema namaza poslije sabaha dok ne izađe sunce, niti poslije ikindije dok ne zađe sunce.” (Buharija i Muslim). Međutim, neki učenjaci smatraju da je zabranjeno klanjati nakon ikindije samo kada sunce počne mjenjati svoju boju iz jarko žute u blago crvenkastu. Kao dokaz koriste hadis Alije u kome je Poslanik, s,.a.v.s., zabranio namaz nakon ikindije osim ako je sunce jos visoko, tj. nije počelo vidno padati ka horizontu. Ovu predaju bilježe: Ebu-Davud, Nesai, Tajalisi, Tahavi i Ahmed 1/129. Vjerodostojnim su je ocjenili Ibn-Hazm u El-muhalla, 2/271; Iraki u Tarhut-tesrib, 2/187 i Ibn-Hadžer u El-fethu, 2/63.
5. Što se tiče dobrovoljnog posta lijepo je postiti u narednim slučajevima:

a) Post šest dana u ševvalu,
b) Post na dan arefata (osim hadžije u ihramu),
c) Post na dan ašure,
d) Post u mjesecu muharremu,
e) Post u mjesecu šabanu,
f) Post svakog drugog dana,
g) Post ponedjeljkom i četvrtkom,
h) Post tri dana 13, 14 i 15 svakog lunarnog mjeseca,
j) Post prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta.

Što se tiče dokaza o ovim vrstama posta vidjeti knjigu: “Svojstva Poslanikovog, s.a.v.s., posta” str. 25-34.
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (11.09.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Es-Selamu alejkum!

Obaveza je muslimanu da se lijepo ophodi prema svojim roditeljima, bez obzira bili oni vjernici ili nevjernici.

Međutim, ne smije im se pokoriti ako mu budu naređivali da čini ono što je Uzvišeni Allah zabranio.

Vi ne smijete dozvoliti da vas roditelj isprovocira, pa da zbog toga nastane prepirka i svađa. Neki roditelji, ponekad, kao da žele provocirati djecu koja praktikuju islam, a vidis ih kako se lijepo ophode prema drugoj djeci koja su jako daleko od islama, zar ovo nisu iskrivljeni i poremećeni kriteriji?!

Savjetujem bratu da se strpi i da se ne raspravlja, jer kada roditelj vidi ga da nije u stanju isprovocirati, prekinut će, u protivnom će biti trajni sporovi i nesuglasice. Ako nakon svega ne bude u stanju strpiti se, zbog nepravde koju čini jedan od roditelja, onda neka bude blag kada se raspravlja i neka ne prelazi granice.

Jedno od svojstava licemjera je da prelazi granice kada se prepire, a ova pogrda biva kud i kamo veća ako se radi o roditelju, a Allah najbolje zna.

Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (22.09.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com