Ovakvo djelo nije dozvoljeno. To budi strasti među njima. Među njima budi želju da se susretnu i kontaktiraju. Često se dopisivanje pretvori u blag i nježan govor što je zavođenje i usađuje u srce ljubav za bludom. Savjetujem svakom onom koji sebi dobro misli da se kloni takvih dopisivanja i takvog govora kako bi sačuvao svoju vjeru i čast.
Šejh Ibn Džibrin – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

1. Što se tiče riječi kako veliš (hodže) da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nekada puštao, nekada kratio, a nekada brijao bradu. Zaista je žalosno, a da nije bilo bi smiješno to čuti, jer dolazi od nekoga ko bi trebao znati to zašto je pitan, ali ako to nije uspjeo znati trebao bi znati da treba šutiti i ne kazivati što ne zna, a ako je i to teško što vjerujem da jeste trebao je znati da mu nije nikako mjesto tu gdje jeste, jer nema ni znanja zato ni straha od Allaha da ne laže na Poslanika sallallahu alejhi ve sellem ono što ne zna. Možda, i zna, ali je bilo interesa da opravda brijanje koje se mnogima sviđa. Istina je da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nikada nije brijao bradu, da je kratio nema dokaza, kao ni da nije. Ali, uvijek je imao bujnu i dugu bradu, a o tome svjedoče brojni hadisi, koji ga opisuju. I svako ko je upućen u Hadis poznaje tu vanjsku osobinu (izgled) Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Kao potpora tome je i Njegova naredba da se pušta brada što ima snagu obaveze (vadžiba). I obaveza brade je jača od obaveze džerašenja (sunećenja), jer sunećenje neki smatraju mustehabom dok bradu sva ulema smatra vadžibom i zabranjuje brijanje. Još bih volio da nam vlasnik tog otkrića (da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem brijao bradu) nađe za to dokaz samo da bude iz Islamskih izvora, a ne od nekoga hrabrog kao što je sam ko je usput na prelu ili za novine to spomenuo ne uzbijajući da će se ikome dojmiti ili neko zamjeriti, ne pridajući mnogo značenja tome da njihove riječi kada bi bile smrtno ozbiljne nemaju relevantnu težinu. Da nas Allah sačuva olahkog prihvatanja govora o vjeri, a još više samog govora na takav način.

2. Što se tiče navoda da je Allah subhanehu ve te'ala rekao: ‘Čuvaj se ti čuvaću te i Ja.’ Kao što reče nema to u Kur'anu, nego ljudi smatraju da je to nekako logično pošto je Allah dao čovjeku oči, ruke itd. da se sam pomogne, te da ne shvati pogrešno oslonac na Allaha subhanehu ve te'ala. Ali se ne smije to pripisivati Allahu subhanehu ve te'ala, kao da je to ajet, jer nema takvog ajeta. U tom kontekstu ima hadis: “Čuvaj Allaha čuvaće tebe Allah.” Dakle ne čuvaj sebe nego Allaha, pa će tebe On čuvati, što znači robuj Mu i moli Ga i ne griješi Mu biće ti kao Svome evliji zaštitnik. Da li su ljudi nekada koristili ovaj hadis ispravno, pa ga vremenom usljed džehla koji je zavladao preinačili ili je u pitanju što sam ranije rekao Allah najbolje zna.
Abdulmelik Bašić – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Slava pripada Allahu, Ako je već sklopljen šerijatski brak (nikah) ti sa njom možeš razgovarati koliko i kako god ti želiš, jer ona je tada tvoja supruga, iako vi još niste upotpunili brak. Ali ukoliko islamski bračni ugovor (akd) još nije sklopljen onda je ona za tebe još uvijek “strankinja” (nije mahrem) stoga izbjegavaj direktan razgovor sa njom. Što se dopisivanja putem interneta tiče, nema ništa pogrešno u tome, ako su ta pisma (emailovi) ograničeni na dozvoljene stvari, kao što su savjetovanje, podučavanje itd. Moraš biti veoma oprezan da ne “upadneš” u romantičan govor ili nešto slično što bi moglo zapaliti strasti u vama ili izazvati neko zlo. Neka Allah pomogne nama i tebi kako bi Mu se pokoravali i izbjegavali sve što bi moglo izazvati Njegovu srdžbu. Neka je spas na Allahvovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Žena koja je zaprošena – znači prije nego je potpisan bračni ugovor – jeste strankinja za onoga koji ju je zaprosio. Stoga je ona za njega kao i svaka druga žena koju sretne negdje na ulici (dakle bilo koja žena). Ipak, Šerijat dozvoljava proscu da gleda u ono što će podstaknuti da uđe u brak sa njom, jer je to potrebno i zato, jer to povećava naklonost među njima. To znači da će to pomoći njihovom zbližavanju. Ipak, nije ženi dozvoljeno da izlazi pred prosca uljepšana i na zavodljiv način – dakle ne u odjeći koja će probuditi njegovu maštu, niti sa šminkom na licu, jer ona je njemu strankinja. Osim toga ukoliko prosac nju vidi tako uljepšanu (a ona će izgledati drukčije bez svih tih ukrasa) onda će njen izgled uveliko utjecati na njegovu odluku i vjerovatno će kod njega nestati žudnje za tom ženom. Ono što je dozvoljeno muškarcu koji prosi ženu da vidi kod nje jeste na primjer, lice, stopala, glava (uključujući kosu) i vrat pod uvjetom da se ne osamljuju. On ne bi trebao dugo govoriti s njom pri susretu. Isto tako, nije mu dozvoljeno da je naziva na telefon, jer to je zlobno zavođenje koje šejtan uljepšava u srcu prosca i žene koju prosi. Kada se sklopi bračni ugovor on može razgovarati sa njom, osamljivati se sa njom i dodirivati je (jer oni su u tom slučaju vjenčani). Ipak, mi mu savjetujemo da ne stupa sa njom odmah u seksualni odnos, jer ukoliko imadne seks sa njom prije obznanjenog svima poznatog datuma (za početak zajedničkog života) i ona dobije bebu ubrzo potom ljudi bi mogli početi sumnjičiti tu ženu. Isto tako, ukoliko muž umre prije obznanjenog datuma početka zajedničkog života, a žena se porodi ljudi će je sumnjičiti u tom slučaju. Što se mehra (sabaka) tiče, to je izraz koji označava poklon koji prosac daje svojoj vjerenici (zaprošenoj ženi) kao znak zadovoljstva njome i znak njegove žudnje prema njoj. Nema pogreške u tome, jer ljudi to i dalje prakticiraju iako to danas nosi drugi naziv.

Izvor: Al-Fatawa aš-Šar'ijja fil-Masa'il il-‘Asrijja min Fatawa ‘Ulema’ il-Beled il-Haram, str. 499-500.

Šejh Muhammed Salih el-Usejmin – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com