Na pitanje o sedždi prilikom učenja ajeta sedžde držaću se mišljenja da pri odgovoru je dozvoljeno odgovoriti i više i šire nego traži samo pitanje da bi imali cijelu predstavu o sedždi tilavet. Sedžda je sunnet učaču i slušaocu koji namjerno sluša učenje Kur'ana i prouči se ajet u kome je sedžda, dok nije i onome koji čuje učenje bez namjere da sluša već radi druge poslove, ali mu dođe do uha učenje, jer se prenosi da je Osman radijallahu anhu prošao pored učača koji je učio ajet u kome je sedžda da bi učinio Osman sa njime sedždu, ali je Osman nije učinio nego rekao: “Sedžda je samo onome ko sluša (namjerno)”, jer Osman je slučajno prolazio nije ciljao slušanje njegova učenja. I zbog toga što takav nema nagrade za učenje kao učač i onaj koji sluša učenje sa nijjetom ibadeta. Mogli bi to nazvati tako da je razlika čuti učenje (bez namjere) i slušati (pratiti sa nijjetom).

Imam Ebu Hanife smatra sedždu tilavet vadžibomm, ali kod hanefija vadžib nije na stepenu farza tako da mu je mišljenje blisko drugim učenjacima, Imamima Maliku, Šafiji, Ahmedu i Davudu (zahiriji) koji drže da je sunnet.

Dokaz da sedžda tilavet nije vadžib (obavezna):

Navodi Buhari od Omera radijallahu anhu da je jedne džume proučio ajet iz sure Nahl u kome se nalazi sedžda, pa je sišao sa mimbera u obavio sedždu i ljudi za njime su je obavili. Sljedeće džume je ponovo učio taj ajet, ali nije obavio sedždu govoreći: “Ljudi, mi naiđemo na sedždu (ajet sa sedždom), pa ko je učini ispravno je uradio, a ko je ne obavi nije griješan”. Ovo znači da nije obaveza, vadžib inače bi bio grijeh ostaviti je. Također navodi Buhari od Ibn Omera radijallahu anhuma da je rekao: “Zaista Allah nije naredio sedždu osim ako mi hoćemo.” (dobrovoljna je dakle). Obje predaje su u prvom tomu Buharije u poglavlju: Kitabu sudžudi el-Kur'an.

Kada smo vidjeli kakav je propis sedžde tilavet da vidimo kakva joj je forma.

Za sedždu tilavet trebamo sljedece:

1. sedždu (jednu)

2. tekbir prije i drugi poslije nje

3. pokriti stidna mjesta

4. okrenuti se kibli, ako nismo u prevoznom sredstvu, jer ovo nije farz, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bi obavljaj nafilu okrenut u smjeru u kome mu je okrenuta jahalica.

Hanbelije dodaju ovome jos sljedece:

1. tahrim (dizanje ruku kao na početku namaza) i teslim (predavanje selama poslije sedžde)

2. Da se na sedždu ode sa rukua (ne npr. iz sjedećeg stava). Ovo je mišljenje i Ibn Tejmije.

3. Da se ima taharet (abdest) za sedždu.

Odabranije misljenje je prvo, jer sehvi sedžda nije namaz, kao što ni učenje Kur'ana nije namaz i zbog predaja da je Ibn Omer radijallahu anhuma činio tilavet sedždu bez tahareta (abdesta). Ovo je i izbor imama Buharije. Pored toga bez sumnje je obaviti je sa abdestom potpunije i sevapnije, ali nećemo zbog nedostatka abdesta reći nekome da ne obavi tu sedždu u takvom stanju. Ibn Kajjim veli, odabirajući mišljenje da može sedžda bez tahareta: “Nema uvjetovanju tahareta za nju (sedždu) dokaza ni u Kitabu, ni u Sunnetu, ni u Idžmau, a ni u ispravnom kijasu…”
Da se sada osvrnemo na pitanje. Na slušanje sa kasete gledamo kao i na slušanje živog insana, ako nam je namjera slušati, sunnet nam je obaviti sedždu, ako ne i nije, a nije nam zabranjeno. Neki prave razliku između kasete i učenja uživo, ali nebrane sedždu. U nekim slučajevima obavljanje sedžde ili ne obavljanje je pitanje slijeđenja učača, ako on obavi obave i slušaoci, ako ne, ne obave ni oni, ali to nije uvjet nego samo mogućnost, jer je Omer radijallahu anhu rekao: ‘Pa ko hoće neka obavi, a ko neće nije griješan.’, iako je on nije obavio nije drugima zabranio da ga ne slijede.
Žena u hajzu može obaviti sedždu kada sluša ajete sedžde, jer nije šart čistoća (abdest) tako da to nije namaz nego ibadet kao dova i zikr koji su joj dozvoljeni u tom stanju. Sedžda se može obaviti i džematile, ako grupa sluša učenje i predvodi ih u sedždi kao imam učač. Propisana je u namazu i izvan stim da se ne preporučuje u namazima u kojima se uči u sebi da ne zbunjuje ljude, je li tekbir za nju ili za ruku`u. Ukoliko poslije proučenog ajeta sedžde prođe nešto vremena ne treba činiti sedždu naknadno, jer je to sunnet čije vrijeme je prošlo. To je bilo što sam odabrao spomenuti u vezi ovog pitanja, a Allah subhanehu ve te'ala sve zna.
Abdulmelik Bašić – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Slava i zahvala pripadaju Allahu, salavat i selam na Njegovog Poslanika. Molim Allaha da ti pomogne, brate moj, da izađeš na kraj sa ovim problemom radi kojeg patiš, a koji se tiče majke tvoje kćerke, osobe koja ti je najbliža od ljudi. Želim da ti ukažem na tri stvari: Dozvoljeno ti je da uživaš u (ili sa) tvojoj ženi na bilo koji od načina koje je Allah dozvolio. To podrazumijeva masturbiranje njenom rukom. Razlog koji si naveo u svom pitanju dovoljan je argument za ženidbu druge žene. Ako ne možeš iznaći drugo rješenje do puštanja (razvoda) ove žene sa kojom nemaš više nikakvog odnosa u bračnom krevetu, i ženidbe druge žene nakon toga u tome nema ništa pogrešno inša'Allah. Trebao bi se savjetovati sa braćom iz tvoje okoline koja poznaju tvoju situaciju i tražiti uputstvo od Allaha klanjajući Istiharu. Neka te Allah uputi na pravi put.
Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Za ispravnost braka je potreban velijj, jer je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Koja god se žena uda bez velijja brak joj je neispravan.” Velijj je staratelj i to najbliži od muške loze po ocu: otac, pa djed, pa brat, pa sin, pa amidža, pa amidžini sinovi itd. Ako bližnjeg staratelja nema ili nije ispravan zbog nevjerstva ili je otvoreni griješnik (fasik) koji javno čini velike harame onda starateljstvo prelazi na sljedećeg. Ako nema niko od muškog roda po ocu da bude velijj, starateljstvo prelazi na vladara, šeriatskog sudiju (hakima). Gdje nema ni njega onda na nosioce Islamskog znanja (koji znaju šeriat i po njemu žive), kojima se ljudi obraćaju za objašnjenje i presude u sporovima. A Allah najbolje zna.
Abdulmelik Bašić – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Ne traže oni, da plaćate kamatu? Nije haram, dozvoljeno im je pomoći čak i otplaćivati dug, ali nije bilo dozvoljeno to uraditi dok nije urađeno. Ne boj se srdžbe sada, sada je pomaganje u dobru, ali to nisu smjeli učiniti, a kada su učinili gotovo je. Sad je preporučeno im pomoći, čak u otplaćivanju duga. Evo jedan primjer. Kada ti brat želi da uzme kuću na kredit ne smiješ mu to predložiti i trebaš ga odvraćati, ali ako učini ne slušajući te, a ti mu hoćeš pomoći dozvoljeno ti je pomoći mu da što prije otplati kamate da izađe iz tog hala. Sa nijetom pomoći njemu, a ne sa nijetom plaćanja kamata, jer da se tebe pitalo ne bi to ni uradio i on je grešan svakako, a ti si nagrađen.
Abdulmelik Bašić – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Nije dozvoljeno razgovarati sa ženama sa kojima se nije u srodstvu na način koji budi strasti, kao što je ašikovanje, koketiranje ili na nježan način. Ovo nije dozvoljeno niti preko telefona niti na drugi način. Allah dž.š. u suri Ahzab 32 kaže: “O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!” Nema prepreke službenom (običnom) razgovoru ukoliko ima potrebe za tim i ukoliko u sebi ne sadrži nikakvo zlo. U svakom slučaju, takav razgovor mora biti sveden na ono najpotrebnije.
Šejh Ibn Džibrin – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com