Kaže Uzvišeni: “A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru – njihova djela biće poništena i na ovome i na onome svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati” (El-Bekare, 217).

I kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhu: “Ko promijeni vjeru ubijte ga”.

Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da je vadžib da se ubije otpadnik od vjere nakon što se pred kadijom potvrdi njegovo otpadništvo a on odbije da učini tevbu u onim djelima kufra u kojima se prima tevba.

Otpadništvo od vjere (riddet) je da musliman postane kjafir prihvatajući neku drugu vjeru mimo Islama ili izgovarajući jasne riječi kufra ili riječi iz kojih se razumije kufr ili djelo koje sadrži u sebi kufr.

Da bi musliman postao kjafir šart je da bude punoljetan, pametan i da nije prisiljen na djelo kufra. Oko otpadništva od vjere od strane maloljetne i pijane osobe učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. A složni su učenjaci da luda osoba niti postaje musliman izgovaranjem šehadeta, niti postaje murted (otpadnik) sa činjenjem djela koja izvode iz vjere. Takođe su složni da osoba koja se prisili na riječi ili djela kufra da ne izlazi iz vjere.

Stvari sa kojima se izlazi iz vjere, odnosno sa kojima se postaje otpadnik mogu se podijeliti u četiri skupine: 1 – otpadništvo zbog uvjerenja, 2 – otpadništvo zbog riječi, 3 – otpadništvo zbog djela i 4 – otpadništvo zbog ostavljanja djela. Naravno, često ove četiri skupine djela koja izvode iz vjere jedna proizilaze iz druge, pa tako ko je u nešto uvjeren on to i izgovori riječima, ili uradi djelo ili ostavi djelo radi uvjerenja.

Otpadništvo zbog uvjerenja
Nema razilaženja među učenjacima da je otpadnik od vjere onaj ko smatra da Allah, dželle še'nuhu, ima sudruga, ili smatra da Allah, dželle še'nuhu, ima dijete, ili da Kur'an nije objava od Allaha, ili je ubijeđen da nema meleka niti džina, ili smatra da je ovaj svijet oduvijek i da je vječan, ili je ubijeđen da nema Dženneta i Džehenma niti da će biti Sudnji dan i tome slično. Takođe, ko smatra da nije vadžib ono što je nužno poznato da je temelj vjere, tj. ko smatra da namaz, post, zekat i hadždž nisu vadžibi, on je kjafir po idžmau. Isto tako, ko smatra da je halal ono što je nužno poznato u Islamu da je haram, tj. ko smatra da je alkohol, kamata, zinaluk, svinjetina, nesuđenje po Allahovom zakonu i slično halal on je kjafir.

Otpadništvo zbog riječi
Od riječi koje izvode iz vjere Islama su vrijeđanje i psovanje Uzvišenog Allaha, svejedno činilo se to u šali, u zbilji ili sa ciljem ismijavanja, nema razilaženja među učenjacima da ta osoba automatski izlazi iz Islama. Razišli su se učenjaci da li se onome ko vrijeđa i psuje Allaha prima tevba, većina učenjaka je na stavu da se prima kao i kod ostalih razloga otpadništva od vjere.

Nema razilaženja da onaj ko vrijeđa ili opsuje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je otpadnik od vjere. Pod vrijeđanjem i psovanjem se misli na omalovažavanje, proklinjanje, ocrnjavanje njegovog poslanstva, pripisivanje mahane i nedostatka njemu samom, njegovom porijeklu ili njegovoj vjeri i tome slično. Prema tome, pod vrijeđanjem Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se ne misli samo na bukvalnu psovku poznatu kod nas.
Takođe, složni su učenjaci da psovanje ili vrijeđanje bilo kojeg vjerovjesnika oko čijeg vjerovjesništva nema razilaženja među učenjacima da je otpadništvo od vjere.

Ko optuži Aišu, radijallahu anha, za zinaluk ili je nazove zinalučarkom je otpadnik od vjere oko čega nema razilaženja, jer time negira jasne ajete koje je Uzvišeni objavio povodom njenog poštenja. Oko kufra onoga ko potvori nekog drugog od Poslanikovih žena i ashaba učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Sve što je spomenuto od stvari koje izvode iz vjere zbog uvjerenja kada ih musliman izgovori to su riječi koje izvode iz Islama.

Otpadništvo zbog djela
Nema razilaženja među učenjacima da bacanje Mushafa na nečisto mjesto (poput smetljišta, klozeta i slično) predstavlja otpadništvo od vjere, jer je taj postupak nipodaštavanje Allahovog govora te je jasan znak nevjerovanja u onoga što je u njemu.
Takođe, složni su učenjaci da onaj ko učini sedždu kipu ili Suncu ili Mjesecu, ili kabur, drvetu ili kamenu prema kojima se gaje uvjerenja da pomažu ili štete, da je otpadnik od vjere.
Isto tako, pravljenje sihra je otpadništvo od vjere, s tim da su se oko nekih detalja po ovom pitanju učenjaci razišli.

Otpadništvo zbog ostavljanja djela
Nema razilaženja među učenjacima da onaj ko ostavi namaz negirajući njegovu obavezu da je otpadnik iz Islama. Takođe, ko ostavi post Ramazana, davanje zekata i obavljanje Hadždža negirajući njihovu obavezu, nema razilaženja među učenjacima da je otpadnik od vjere. U ovim slučajevima imamo spoj između neizvršavanja ovih vadžiba i ruknova vjere Islama uz istovremenu ubijeđenost i negiranje da su oni vadžib.
A što se tiče onog muslimana koji ostavlja namaz iz ljenosti ili nemarnosti, oko njegovog otpadništva od vjere učenjaci imaju tri mišljenja:

Prvo mišljenje – da to predstavlja djelo otpadništva i da se on ubija kao murted, naravno nakon što odbije da učini tevbu i počne klanjati (u roku od tri dana ili do početka sljedećeg namaza, shodno razilaženju učenjaka).
Ovo je stav Omera, Mu'az ibn Džebela, Abdurrahmana ibn Aufa, Ebu Hurejre i drugih ashaba, Se'id ibn Džubejra, Š'abija, Ibrahima Nehaija, Ebu Amra, Evzaija, Ejjuba Suhtijanija, Abdullah ibn Mubareka, Ishaka ibn Rahuveje, imama Ahmeda u rivajetu od njega, jedan od dva stava unutar šafijskog mezheba i mnogih drugih učenjaka.

Drugo mišljenje – da ostavljanje namaza iz ljenosti ili nemarnosti nije djelo kufra ali se ubija onaj ko odbije da klanja.
Ovo je stav imama Malika, Šafije i Ahmeda u drugom rivajetu.

Treće mišljenje – da ostavljanje namaza iz ljenosti ili nemarnosti predstavlja djelo fiska, tj. veliki je grijeh, takva osoba se zatvara u zatvor sve dok ne proklanja.
Ovo je stav hanefijskog mezheba.
Treba napomenuti da postoje dvije vrste tekfirenje, odnosno proglašavanje muslimana nevjernikom. Prva vrsta – tekfir ‘am, tj. pojašnjavanje koja vrsta djela, riječi i uvjerenja izvode iz vjere sa ciljem poučavanja i upozoravanja da se ne upadne u iste. Ovom vrstom tekfira se mogu baviti svi oni koji se bave poučavanjem Islama, davom od učenjaka, daija i ostalih.

Druga vrsta – tekfir mu'ajjen, tj. spuštanje propisa kufra na pojedinca muslimana kada uradi nešto što izvodi iz vjere. Ovom vrstom tekfira se ne bave osim kadije (osobe koje su postavljene i rade kadijski posao) i učenjaci.
Takođe, spuštanje pojedinačnog tekfira na određenog muslimana ima svoje šartove koje treba ispuniti i prepreke koje treba otkloniti, te se zbog toga ovom vrstom tekfira ne mogu i ne smiju baviti osim učene i osposobljene osobe za isto. Ve billahi tevfik.
Esselamu alejkum.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Ve alejkumus-Selamu ve rahmetullahi ve berekatuh!

Hvaljen neka je Allah a salavat i selam donosim na Njegovog Poslanika, časnu porodicu i sve ashabe.

Šejtan, Allah ga prokleo, kada uvidi da nije u stanju čovjeka odvratiti od vjere u potpunosti, radi jačine njegovog imana, nastoji na sve načine da mu učini vjeru teškom, pa mu dolazi sa raznim mislima i ubacuje u njegovo srce sumnje, kako bi, na taj način, postigao svoj prvenstveni cilj, a to je da povjeruje u njega a zanevjeruje u Uzvišenog Allaha.

Islamski učenjaci navodili su načine na koje šejtan prilazi čovjeku, a oni su mnogi, ali najbitnija i najčešća su tri:

Prvi: preko strasti

Drugi: preko srdžbe

Treći: preko šubuhata (sumnji, vesvesa i sl.)

I znaj, dragi brate, da ne postoji niko od ljudi na dunjaluku a da nije iskušan s jednom, ili više, od ova tri šejtanska prilaza, ali na nekoga šejtan djeluje jače a na nekoga slabije, shodno jačini i slabosti imana.

Pojedini ljudi su u globalu otporni na strasti i izazove, ali s druge strane ne mogu da kontrolišu svoju srdžbu. Drugi se po prirodi ne ljute, ali padaju na ispitu strasti. Trećima ni strasti ni srdžba ne predstavljaju problem, ali im šejtan prilazi sa strane sumnji u vjerovanje ili vesvesa u ibadetima i sl. Neki ljudi su stabilne ličnosti, na njih ne utiču vesvese, ali ne mogu da odole ni najmanjem strastvenom izazovu itd. U svemu tome je Allahova mudrost, da iskuša Svoje robove ko će se bolje ponjeti i ko će Ga više moliti, dozivati i kod Njega utočište tražiti.

Radi toga, neka te ne žalosti stanje s kojim si iskušan, jer to je normalna stvar za jednog vjernika, i nemoj misliti da drugi nemaju takva ili slična iskušenja, iako neki u vanjštiti ne pokazuju.

Što se tiče grijeha, ne vidim razloga da se toliko brineš i paničiš radi njih, jer grijesi za koje je se čovjek pokajao po Islamu kao da i ne postoje, pa makar ih svi ljudi znali. Zar ne znaš da su mnogi ashabi, radijallahu anhum, obožavali kipove, poslovali s kamatom, zakopavali svoju žensku djecu i td. To su najveći grijesi kod Allaha, i oni su ih radili javno, tj. svi su znali za te grijehe, pa kada su se pokajali Allahu On im je sve grijehe oprostio, i hrđava djela zamjenio dobrim. “… ali onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je; a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio.” (El-Furkan, 70-71)

Onaj ko se pokaje Allahu ne smije se kuditi za grijehe koje je radio prije pokajanja, pa makar bili i nakon primanja Islama, i islamski učenaci su po pitanju toga jednoglasni. S tog stanovišta, ako bi se desilo za ljudi saznaju nešto od tvojih grijeha i radi toga te kude, oni bi bili grešni kod Allaha, a ne ti. Ako Allah, dželle šanuh, oprašta sve grijehe onom ko se iskreno pokaje, pa ko se onda usuđuje da ga kritikuje za ono preko čega mu je On prešao!? “Reci: ‘O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'” (Ez-Zumer, 53)

Vaš stid od grijeha koje ste činili je u osnovi pozitivan, jer je stid od imana, kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ali ne smije da dođe na stepen očaja i gubljenja nade. Stiditi se treba, ali u isto vrijeme i ponosti s uputom te Allahu zahvaljivati na njoj, jer koliko ima ljudi koji i dan i noć, i javno i tajno, griješe prema Uzvišenom Allahu.

Znaj da su grijesi koje si prethodno počinio Allahova odredba koju je nemoguće promijeniti. U to si obavezan da vjeruješ, ali te Allah – iz Svoje prevelike milosti – s njima ne tereti, ako se pokaješ, nego si obavezan povedeš brigu o svojoj budućnosti.

Također, nemoj se puno osvrćati na ljude, jer oni nikad s tobom neće biti zadovoljni. Ako si dobar zavide ti, a ako si loš kude te. Nastoj da stekneš Allahovo zadovoljstvo čineći dobra djela i napuštajući grijehe, to je stvarni uspjeh, a zadovoljstvo ljudi je cilj kojeg niko ostvario nije. S druge strane, šta ti koristi njihovo kuđenje ako je Allah s tobom zadovoljan, ili njihova pohvala ako je Allah srdit na tebe!?

Ako vjeruješ u Allaha, a tvrdiš da je tako, onda si obavezan da vjeruješ i u Allahova lijepa imena i uzvišene osobine. Zar ne znaš da je od Allahovih osobina da prekriva grijehe svojih robova? Allah prekriva mnoge grijehe nevjernicima, pa šta reći za vjernike. Ako se i desi da nešto od tvojih grijeha izađe na vidjelo, to je samo iskušenje, a šta ti znaš, možda se iza tog iskušenja kriju velike mudrosti koje trenutno nisi u stanju da dokučiš, ali ćeš vremenom uočiti da je ono što ti je Allah odredio bilo bolje po tebe. Mnoge ljude je to navelo da izmijene svoje živote iz temelja i postanu od Allahu najdražih i najbližih robova, a primjeri iz privih generacija su mnogi.

Što se tiče sadake, ona se daje iskreno u ime Allaha s ciljem sevapa i nagrade na Ahiretu, a Allah će i mimo sadake prekriti grijehe, jer to je Njegova stalna osobina, ali nema smetnje da čovjek nakon što udijeli sadaku ili uradi neko drugo dobro djelo zamoli Allaha s tim dobrim djelom da mu oprosti, prekrije grijehe i sl., kao da kaže: “O Allahu, ako sam ovu sadaku iskreno udijelio radi Tebe, prekriji moje grijehe!” i sl.

Ukratko, to što ti se dešava su ništa drugo do šejtanska došaptavanja, na koja ti je zabranjeno da se osvrćeš. Imaš dovoljno razloga da budeš sretan, da se ponosiš s Allahom kao gospodarom, s Islamom kao vjerom i s Muhammedom, sallallahu alehi ve sellem, kao poslanikom. Grijesi su grijesi, svi ljudi ih čine, neko više a neko manje, ali najbolji su oni koji se najviše kaju i nastoje da se poprave.

Na kraju, savjetujem te da poduzmeš propisane sebebe da bi se sačuvao tih šejtanskih spletki. Na prvom mjestu moraš da povedeš brigu o srčanim ibadetima, koji su bitniji od vanjskih.

Iskreno se osloni na Allaha u onom od čega se bojiš, jer onaj ko se iskreno na Allaha osloni On mu je dovoljan i daće mu izlaz odakle se i ne nada.

Strpi se radi Allaha, jer samo strpljivi će uspjeti.

Žudi za Allahovim zadovoljstvom, pa će i ljudi biti s tobom zadovoljni.

Voli Allaha i sve što On voli, pa ćeš i ti biti voljen i omiljen.

Lijepo misli o Allahu pa će i Allah tako misliti o tebi.

Budi svjestan Allahove blagodati prema tebi, pa ćeš Mu više na njoj zahvaljivati, a ako budeš zahvalan Allah će ti je povećati.

Allah ti je spustio Knjigu i poslao Poslanika da bi postigao sreću na oba svjeta i da ne bi lutao, pa ako budeš tražio sreću u nečem drugom to će ti samo nesreću povećati.

Život je kratak pa iskoristi slobodno vrijeme da povećaš broj dobrih djela, jer će doći dan kada ćeš žaliti za propuštenom prilikom, ali još nije kasno.

Što više klanjaj dobrovoljnih namaza jer je namaz veza između Allaha i Njegovih robova.

Posti dobrovoljni post jer je nagrada za njega neprocjenjiva.

Druži se s ljudima koji su iskreni i dobri vjernici kako bi bio poput njih.

Ne ispuštaj jutarnji i večernji zikr da bi bio pod zaštitom.

Čvrsto se prihvat za Kur'an i Sunnet i ukrcaj se u lađu spasa.

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara svih svjetova, Svemilostivog i Milostivog, Onog koji se odaziva na doziv i uslišava dove, da ti učini prsa prostranim i širokim, da te šačuva šejtanski spletki i došaptavanja, da ti oprosti grijehe, da te učini sretnim i spokojnim i da tvoje srce učvrsti na Pravom putu. Amin.

Amir I. Smajić

Odgovorio na pitanje: Amir I. Smajić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

U odgovoru na ovu temu se može govoriti u tri cjeline: vjerovanje vezano za ovu tematiku, hadisi o tome i govor uleme.

Vjerovanje vezano za ovu tematiku

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je prvak Ademovih potomaka, najbolje stvorenje i najplemenitiji kod Allaha. Na ovo ukazuju mnogi šerijatski tekstovi i oko toga nema spora i dileme. Međutim, od Omera, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte me pretjerano hvaliti (uzdizati) kao što su kršćani pretjerano hvalili sina Merjemina. Ja sam, uistinu, rob, pa recite Allahov rob i Njegov Poslanik”. Bilježe ga Buharija, Ahmed i Darimi. Ovim hadisom se zabranjuje pretjerano uzdizanje i veličanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje nije zasnovano na validnim šerijatskim tekstovima.

Vjerovanje i ubjeđenje da Allah nije stvorio Adema, alejhisselam, ni Džennet, ni Vatru, ni dunjaluk, ni svemir, ni Arš, ni Zemlju, ni nebesa, ni Sunce, ni Mjesec, niti vjerovjesnike osim radi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno vjerovanje da je cilj, mudrost i smisao stvaranja svega spomenutog isključivo radi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, iz počasti prema njemu, je batil (ništavno) ubjeđenje i jedna u nizu sufijskih akidetskih devijacija.

Slično sufijsko uvjerenje u kojem pretjerano veličaju i uzdižu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je uvjerenje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, stvoren od Allahovog nura (svjetla) i da su nebesa, Zemlja, Arš, Kursijj i sva stvorenja stvorena od njegovog (Muhammedovog) nura, i da je on prvo stvorenje i osnov i temelj svega što postoji.

Vjerovanje da je sve stvoreno radi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ne priliči da ga ispolje ni djeca ni neznalice, a kamoli onaj ko je osjetio miris znanja.

Da je ovo uvjerenje batil i neispravno ukazuju sljedeće dvije stvari:

1 – Jer je ono direktno oprečno dva kur'anska ajeta:

Prvi ajet – Kaže Uzvišeni govoreći o cilju stvaranja ljudi: „Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju (da mi ibadet čine)“ (Ez-Zarijat, 56). U ovom ajetu Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala, stavlja jasno na znanje da je cilj, mudrost i smisao stvaranja ljudi (među njima poslanika i vjerovjesnika) i džina samo da Mu ibadet čine, svejedno stvorio Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ili ne. Ne samo to, nego i samog Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je stvorio zbog tog cilja.

Drugi ajet – Kaže Uzvišeni govoreći o cilju stvaranja nebesa i zemalja: „Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, da bi znali da Allah sve može i da Allah znanjem Svojim sve obuhvaća!“ (Et-Talak, 12)

Ispravno ubjeđenje je suprotno ovoj tvrdnji zasnovanoj na apokrifnom hadisu „da je sve stvoreno radi Muhammeda“, a to uvjerenje je da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije poslan osim da bi bio milost svjetovima, tj. da nije svjetova ne bi ga Uzvišeni Allah poslao kao vjerovjesnika. Kaže Uzvišeni: „A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“. (El-Enbija, 107)

2 – Jer se ono zasniva na apokrifnim (izmišljenim) hadisima, o kojima će biti govora, inšallah.

Hadisi o tome

Prenešeno je nekoliko hadisa o ovoj temi u istom kontekstu, a to su:

1 – „Da nije tebe (Muhammede), ne bih stvorio svjetove.“ (hadisi-kudsi)

Hadis je apokrifan (izmišljen). Apokrifnim su ga ocijenili Es-Sagani u „Ed-Mevdu'atu“ (78), El-‘Adželuni u „El-Kešfu“ (2123), Emir El-Sane'ani, Eš-Ševkani u „El-Fevaidu“ (str. 246) i Albani u „Ed-Da'ife“ (282).

2 – „Da nije tebe (Muhammede), ne bih stvorio dunjaluk.“

Hadis je apokrifan (izmišljen). Apokrifnim su ga ocijenili Ibn El-Dževzi u „El-Mevdu'atu“ (1/288-289), što je potvrdio Sujuti u „El-Ala'i“, takođe Ibn ‘Irak u „Tenzihuš-šeri'ati“ (1/324).

3 – Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Uzvišeni Allah objavio Isau: ‘O Isa, vjeruj u Muhammeda i naredi onima iz svoga Ummeta koji ga dočekaju da vjeruju u njega. Da nije Muhammeda, ne bih stvorio Adema, i da nije Muhammeda, ne bih stvorio Džennet i Vatru. Stvorio sam Arš na vodi i on se potresao, pa sam zapisao La ilahe illallah muhammedun resulullah i on se smirio.'“

Bilježi ga Hakim u svom „El-Mustedreku“ i kaže da mu je lanac prenosilaca vjerodostojan (sahih).

Međutim, njegovu ocjenu je komentarisao Zehebi riječima: „Mislim da je hadis izmišljen na račun (ravije) Se'ida“. To jest, od ravije Se'ida ibn ebi ‘Arube ovaj hadis prenosi Amr ibn Evs El-Ensari, a on je optužen da je izmislio ovaj hadis.

Kada je Zehebi naveo ovog raviju u knjizi „El-Mizan“ (3/246) rekao je za njega da je stanje njegove pouzdanosti nepoznato i da je došao sa munker hadisom, pa je naveo ovaj hadis i rekao da je apokrifan. Sa ovom konstatacijom Zehebija da je hadis apokrifan se složio Ibn Hadžer u knjizi „El-Lisan“ (4/354).

Za ovaj hadis kaže Albani u „Es-silsiletu ed-da'ifa“ (280): „Nema osnova“ (tj. nije prenešen sa senedom u hadiskim zbirkama). I potvrdio je da je apokrifan zbog spomenutog ravije.

Prema tome, složili su se Zehebi, Ibn Hadžer i Albani da je hadis kojeg bilježi Hakim apokrifan (izmišljen).

Napomena: Postavlja se pitanje kako je moguće da Hakim u svom Mustedreku ocijeni vjerodostojnim neke hadise, a da ti hadisu budu slabi, jako slabi ili izmišljeni kod drugih muhaddisa? Odgovor na ovo pitanje nam prenosi Sujuti od Ibn Hadžera u svojoj knjizi „Tedribur-ravi“ (1/113), gdje kaže da je šejhul-islam (misli na hafiza Ibn Hadžera) rekao: „To što je Hakim olahko ocjenjivao hadise vjerodostojnim je zbog toga što je u knjizi (El-Mustedrek) pisao i sakupljao hadise da bi ih poslije istražio, preispitao i pročistio, međutim prestigla ga je smrt (prije toga), rahimehullah“.

A što se tiče hadisa u kojima je došlo da je na Aršu napisano da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, svi hadisi u tom kontekstu se kreću između apokrifnih (kako su ih ocijenili Ibn Hadžer, Ibn Irak, Sujuti i Albani) i onih koji nemaju osnova (tj. nisu prenešeni sa senedom u hadiskim zbirkama). Znači, ništa vjerodostojno o tome nije prenešeno zbog čega mnogi učenjaci kažu da to nema osnova u vjeri.

Govor nekih učenjaka o tome

Upitan je šejhul-islam Ibn Tejmijje (Medžm'ul-fetava, 11/86-96) o vjerodostojnosti hadisa kojeg spominju neki ljudi „da nije tebe (Muhammede) Allah ne bi stvorio ni Arš, ni Kursijj, ni Zemlju, ni nebesa, ni Sunce, ni Mjesec, niti ostala stvorenja“. Njegov odgovor je bio: „Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je prvak svih ljudi, najbolje stvorenje i najugledniji kod Allaha. Zbog toga je rečeno da je Allah zbog njega stvorio svijet i da nije bilo njega, ne bi stvorio Arš, ni Kursijj, ni nebo, ni Zemlju, ni Sunce, ni Mjesec. Međutim, ovo nije hadis od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni vjerodostojan ni slab, niko ga od hadiskih učenjaka nije prenio kao riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, niti je to prenešeno od nekoga od ashaba, čak se ne zna ni čije su to riječi“.

Upitana je Stalna komisija za fetve u Saudiji (Fetava Ledžentud-daime 1/312): da li se kaže da je Allah stvorio nebesa i Zemlju radi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i šta znači „da tebe nema ne bih stvorio svemir“, je li ovo uopšte hadis? Komisija je odgovorila sljedeće: „Nebesa i Zemlja nisu stvoreni radi njega, sallallahu alejhi ve sellem, nego su stvoreni zbog onoga što je Uzvišeni rekao: „Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, da bi znali da Allah sve može i da Allah znanjem Svojim sve obuhvaća!“ A što se tiče spomenutog hadisa, on je izmišljen (krivotvoren) na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nema osnove“.

Takođe, upitan je šejh Bin Baz o ovom hadisu (Fetava Nurun ala ed-derbi, 46), pa je odgovorio: „To se prenosi od običnih ljudi koji ne razumiju. Kažu: „Dunjaluk je stvoren radi Muhammeda, da nema Muhammeda ne bi bio stvoren dunjaluk niti ljudi“. Ovo je batil (ništavno), nema osnova, pokvaren govor. Allah je stvorio dunjaluk da bi Njega, subhanehu ve te'ala, znali i spoznali, i da bi Ga obožavali. Stvorio je dunjaluk i stvorenja da bi Ga spoznali sa Njegovim imenima i svojstvima, Njegovom moći i znanju, da bi samo Njega obožavali nepripisujući Mu sudruga i da bi Mu bili pokorni. Nije stvorio dunjaluk radi Muhammeda, niti Nuha, ni Muse, niti Ise, niti radi nekog drugog vjerovjesnika, nego je stvorio stvorenja da bi samo Njega koji nema sudruga obožavali“.

A to što se prenosi od nekih učenjaka, poput El-Hejtemija, El-Kastalanija, Mula Ali El-Karija i njima sličnih, da su prihvatali značenje toga što je došlo u ovim apokrifnim hadisima, to je tačno ali ne treba da čudi jer su ovo sufijski učenjaci na akidi Eš'arija ili Maturidija.

Ve billahi tevfik

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Dvanaest „šitskih“ imama, kojima šije rafidije lažno pripisuju bezgriješnost i sve ostalo što im pripisuju a oni su čisti od toga, svi oni su porijeklom od Alije, radijallahu anhu, i kćerke Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Fatime, radijallahu anha.

Prvi imam kod šija je Alija, radijallahu ‘anhu. Drugi je Hasan sin Alije, radijallahu ‘anhuma. Treći Husejn sin Alije, radijallahu ‘anhuma.

A ostalih devet su porijeklom od Husejna sina Alije, radijallahu anhuma. Te svi pripadaju Ehlul-bejtu (porodici i lozi) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Četvrti imam je Alija Zejnulabidin (Es-Sedždžad), peti Muhammed Bakir, šesti Džafer Sadik, sedmi Musa Kazim, osmi Alija Rida, deveti Muhammed Dževvad (Et-Tekijju), deseti Alija Hadi (En-Nekijj), jedanaesti Hasan El-Askeri i dvanaesti (nepostojeći, praznovjerni i izmišljeni) Muhammed El-Mehdi. Svaki rafidijski imam od četvrtog pa nadalje je otac onome koji je došao poslije njega.

Ovih osam imama (od četvrtog do jedanestog) koji su porijeklom od loze Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu bili šitske rafidijske vođe, niti su pozivali u šiizam. Oni su bili pobožni, dobri i učeni ljudi koji pripadaju generaciji selefa. Ono što im pripisuju šije rafidije da su bili njihovi imami, na njihovoj akidi i slično, to su izmišljotine po kojima su šije rafidije poznati, za koje nemaju nijednu vjerodostojnu predaju. Naprotiv, savremenici ovih imama prenose od njih suprotno onome što šije prenose u njihovim “pouzdanim” knjigama.

A što se tiče predaja i znanja koje je prenešeno od njih u knjigama Ehlussunneta toga je veoma malo i ne može se izdvojiti kao posebno znanje poput znanja ashaba, imama mezheba i ostalih učenjaka.

Od rivajeta imama Ehlul-bejta gore spomenutih, a koje navodno slijede šije rafidije, u hadiskim zbirkama Ehlussunneta je sljedeće stanje:

Od Bakira prenosi skupina muhaddisa autora 9 hadiskih zbirki.

Od Sadika prenosi Buharija u „El-Edebu el-mufred“ i ostali u manje poznatim zbirkama.

Od Kazima prenose Tirmizi i Ibn Madže.

Od Ride prenosi Ibn Madže jedan hadis.

Od El-Dževvada nije niko od autora hadiskih zbirki ništa prenijeo.

Osnova je da su imami Ehlussunneta potvrđivali pravo i fadl (vrijednost) Ehlul-bejta koji im pripadaju. To što su oni Ehlul-bejt ne dozvoljava nam da izmišljamo i lažemo na njih ono što nisu radili niti rekli, kao što rade šije rafidije podvaljujući da je to prava ljubav prema Ehlul-bejtu. I u ovome sljedbenici Ehlussunneta, hvala Allahu, potvrđuju da su na istini.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

O vjerodostojnosti kaburova koji se pripisuju vjerovjesnicima kaže šejhul-islam Ibn Tejmije (Medžmu'ul-fetava, 27/44): „Kaže skupina učenjaka, od njih Abdulaziz El-Kinani (učenik imama Šafije): ‘Svi ovi kaburovi koji se pripisuju vjerovjesnicima, ništa od njih nije vjerodostojno osim kabura Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem’. Neki učenjaci mimo njega potvrđuju kabur Ibrahima, alejhisselam“.

Zatim, treba znati da u preciznom poznavanju kaburova vjerovjesnika nema šerijatske fajde (koristi). Nije poznanje i čuvanje kaburova vjerovjesnika prije islama od vjere.

Većina kaburova u islamskom svijetu koja se pripisuje vjerovjesnicima, ashabima, poznatim istorijskim ličnostima i imamima je sumnjiva, o čemu su govorili mnogi učenjaci. A to je zbog toga što selef ovog Ummeta (prve tri generacije) nije vodio brigu o veličanju, uzdizanju i gradnji na kaburovima. Jer šerijatski tekstovi upozoravaju na gradnju, uređivanje i pisanje po kaburovima.

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu El-Hejjadža El-Esedija da mu Alija, radijallahu anhu, rekao: „Hoćeš li da te pošaljem radi onoga zbog čega je mene poslao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Da ne ostaviš kip a da ga ne srušiš, niti uzdignut kabur a da ga ne poravnaš“. Od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Zabranio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da se izgrađuje na kaburovima, da se piše na njima i da se gaze”. Ovaj hadis sa ovim dodatkom da “da se piše na njima” bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Hakim, a osnov hadisa bilježi Muslim. Ovaj dodatak ocijenili su vjerodostojnim Tirmizi, Hakim i Albani. Dok je u rivajetu Ibn Madže došlo: “Zabranio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se bilo šta piše na kaburu”.

Gradnja kaburova, turbeta i slično u Ummetu se pojavljuje tek krajem trećeg stoljeća po Hidžri, kao što kaže šejhul-islam Ibn Tejmije. Izgradnja kaburova, turbeta, sporne radnje na njima i oko njih se raširila u Ummetu na rukama šija i sufija, što je opštepoznata činjenica. Oni su poznati obožavaoci kaburova, oni su vjeru između ostalih dalaleta i novotarija izgradili na kaburovima.

U postavljenom videu kaburova vjerovjesnika su i kaburovi Amine i Abdulmutalliba, majke i djeda Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a za oboje je potvrđeno u šerijatskim tekstovima da su umrli na širku.

Prema tome, nije vjerodostojno da su to kaburovi vjerovjasnika, ovaj video je šitsko-sufijski „doprinos“ u širenju akide obožavanja kaburova.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba