Od džabir ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada dođe noć ili padne sumrak, zabranite izlazak (iz kuća) svojoj djeci, jer se tada rasprostrane šejtani, akada prođe dio noći, pustite ih. I zatvorite vrata, spominjući Allahovo ime, jer šejtan ne otvara zatvorena vrata; svežite svoje mješine, spominjući Allahovo ime; pokrijte svoje posude, spominjući Allahovo ime, pa makar stavili nešto iznad njih i ugasite svoje svjetiljke!“. Hadis je

mutefekun alejhi, tj. bilježe ga Buharija i Muslimu svoja dva Sahiha.

U rivajetu istog hadisa kod Buharije i Muslima je došlo: „ … I ugasite svoje svjetiljke, jer štetne životinje (insekti, miševi i slično) često povuku fitilj i zapale ukućane“.

A u rivajetu kod Buharije: „Zabranite (izlazak iz kuće) svojoj djeci oko jacije, jer se džini rasprostrane i čine otmicu …“.

U drugom rivajetu kod Buharije: „Prekrite hranu i piće pa makar sa štapom“.

A u rivajetu kod Muslima: „Pokrijte posude, svežite mješine, zatvorite vrata i ugasite svjetiljke, jer šejtan ne razvezuje mješine, niti otvara vrata niti otkriva posude …“.

Takođe, u rivajetu kod Muslima: „Ne puštajte (vani) svoju stoku i svoju djecu kada zađe Sunce sve dok ne ode tama jacije, jer se šejtani rasprostrane sve dok ne ode tama jacije“.

U trećem rivajetu je došlo: „Pokrijte posude i svežite mješine, jer u toku gdine ima noć u kojoj se spušta (raširi) zarazna bolest koja ne prođe pored nepokrivene posude niti nezavezane mješine a da ne uđe u njih“.

Ovi hadisi ukazuju na tri stvari:

Prva – propisanost zabranjivanja djeci i sprečavanja stoke (krava, konja, ovaca i koza) da izlaze vani (van kuće, štale, kotara i slično) kada nastupi noć u akšamsko vrijeme, jer se u to vrijeme šejtani i džini rasprostrane po Zemlji i nije sigurno da neće činiti ezijet.

Druga – da je sunnet zatvaranje vrata i prozora kuće sa Bismilom u akšamsko vrijeme ako nema potrebe da budu otvoreni, a naročito pred spavanje, radi sprečavanja ulaska šejtana i džina u kuću.

Treća – da je sunnet prekrivati posude sa hranom (makar i sa štapom) i zatvarati posuda sa vodom izgovarajući Bismilu u akšamsko vrijeme a pred spavanje naročito, jer u toku godine ima noć u kojoj se spušta (raširi) zarazna bolest koja ulazi u nepokrivene posude i nezatvorene mješine.

Četvrta – da je sunnet ugasiti svjetiljke, svijeće i sve što je na na vatru da ne bi štetne životinje (insekti, miševi i slično) zapalili kuću i ukućane.

Hadisi ukazuju da šejtani i džini ne razvezuju ono što je svezano (mješine i slično) sa Bismilom, niti otvaraju zatvorena vrata koja su zatvorena sa Bismilom niti otkrivaju pokrivene posude pokrivene sa Bismilom.

Ovi sunneti su nepoznati i uveliko zapostavljeni među muslimanima. Molim Uzvišenog da nam da tevfika da postanu stalna praksa u našem životu.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Ona je jedna od časnih savremenika Poslanikovih, sallallahu alejhi we sellem, U Medinel-Munevveri ona je bila žena o čijoj su ljepoti kružile priče. Došavši pred Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, reče mu:” Poduči me onom što ću

raditi što bi me uvelo u Džennet“. Poslanik, sallallahu alejhi we sellam reče: ”Najprije ti je potrebno da se udaš za nekoga. S tim činom sigurno dobijaš pola imana.” “O Poslaniče“, zapita ona, “ko bi mi bio drug, mladoženja? Prosio me je vladar Abesinije, kralj Negus, ja ga nisam htjela. Ubejdullah je davao sto deva i još nekih stvari, ali i njega sam odbila. A sada ti kažeš da je sklapanje braka ono što će me izbaviti na onom svijetu. Poslaniče, ja sam zadovoljna s onim kojeg ti izabereš”. I Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, shvati da, ako predloži ime jednog od ashaba, drugome neće pružiti šansu, pa reče:” Ko prvi uđe u Mesdžid, ova žena je njegova” Svi su sa ovim bili zadovoljni. Ali njima Allah, dželle šanuhu, dade takav san da se niti jedan od njih ujutro ne mogaše probuditi. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je čekao ko će se prvi pojaviti u džamiji i odjednom se pojavi Suhejb. Bez igdje ikoga, siromah, skoro crne puti, on je bio čovjek čija pojava nije bila lijepa, dugačak, mršav, slabašne građe. A Hifa je opet bila žena – i bogata i lijepa do krajnjih granica. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, poslije namaza pozva Hifu i objasni joj situaciju. Hifa je bila zadovoljna s onim što joj je Allah, subhanehu we te'ala, odredio. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, prouči hutbu i reče: ”Suhejbe, ustani i uzmi nešto za ovu ženu“. Suhejb odgovori: ”Poslaniče, pa ti znaš da od dunjalučkih stvari nemam niti jednog dirhema“. Hifa naredi slugama i donesoše kesu od 1000 dirhema u srebru. Dadoše ih Suhejbu i on dade od toga nešto za nju. Zatim Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, reče: ”Suhejbe, uzmi ovu ženu za ruku i vodi je kući. ”Suhejb će na to: ”Poslaniče, kojoj kući ću je odvesti kad ti znaš da je moj dom džamija?”. A Hifa onda reče: ”Poklanjam ti gotovu kuću koja se nalazi na tom i tom mjestu, sad ustani i vodi me tamo. ”Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, prouči dovu, a ashabi moliše i zahvaljivaše Allahu. Ustadoše i odoše kući. Kada su završili sa objedovanjem, čim dođe vrijeme spavanja, Hifa reče: ”Suhejbe, znaj da sam ja tvoja blagodat, a ti moja nevolja. Nego, da bi ti na ovu blagodat zahvaljivao Allahu, subhanehu we te'ala, a da bi ja na ovu nevolju bila strpljiva, dođi da ovu noć provedemo u ibadetu. Ti da se pridružiš sevabima onih koji Allahu zahvaljuju na podarenoj im blagodati, a ja –onih koji su strpljivi. Jer Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: ”U Džennetu postoji visok čardak i u njemu će se naći samo oni koji Allahu zahvaljuju i koji su strpljivi”. Tu noć oboje bijehu zaokupljeni pokornošću i ibadetom. Suhejb na sabah dođe u džamiju, Džibrail a.s upozna Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, s onim što je bilo prethodne noći. Donese im radosnu vjest o Džennetu i Allahovoj ljepoti. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, se obrati Suhejbu: ”Suhejbe, da li bih te upitao da mi ispričas ono što je bilo prošle noći?”. “Poslaniče, upitaj” odgovori Suhejb. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mu objasni njihovu situaciju i ono što su učinili, te mu reče radosnu vjest: ”Vi ste džennetlije, vi ćete vidjeti Uzvišenog Allaha, subhanehu we te'ala.” Suhejb od sreće što će biti od onih koji će vidjeti Uzvišenog Allaha, subhanehu we te'ala, spusti glavu na sedždu i zamoli: ”Gospodaru moj, ako si mi oprostio, uzmi moju dušu da se ne bih više ogriješio.” Dok je bio na sedždi, Uzvišeni Allah, subhanehu we te'ala, mu primi dovu i uze dušu. Na ovo svi zaplakaše. Poslanik, sallallahu alejhi we selem, reče: ”Nešto što će vas još više zbuniti jeste to da je u ovom trenutku i Hifa svoju dušu ispustila i predala je Hakku.” Oboma su klanjali dženazu. Oboje su ukopali jedno kraj drugog, poviše njihovih glava stavili dva biljega, na jednom je pisalo: “OVO JE MEZAR ONOGA KO JE ZAHVALJIVAO ALLAHU SWT NA BLAGODATI KOJU MU JE ON PODARIO” a na drugom: “OVO JE KABUR ONOG KOJI JE BIO STRPLJIV NA NEVOLJI KOJU MU JE ALLAH ODREDIO”. Takav je bio snažan iman i jekin časnih ashaba Muhammeda sallallahu alejhi we sellem.

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ovo je izmišljena i lažna priča koja nema uporišta u hadiskim i historiskim knjigama.

Dokaz za ovo je sljedeće:

Prvo – Ovaj hadis nije zabilježen u knjigama hadiskih zbirki i nema osnova, tj. ne prenosi se u islamskim knjigama, niti ima seneda (lanca prenosilaca). Takođe, nije zabilježen ni u knjigama u kojima su sakupljeni izmišljeni i krivotvoreni hadisi niti u knjigama o ashabima.

Drugo – Ne postoji žena sahabijka po imenu Hifa. Kada pregledamo kapitalna djela o biografijama ashaba, radijjallahu anhum, poput „Usdul-gabe“ od Ibn el-Esira, „El-Isabe“ od Ibn Hadžera i „El-Isti'ab“ od Ibn Abdulberra, niko od njih ne navodi sahabijku po imenu Hifa.

Treće – Ashab Suhejb koji se spominje u priči, može biti samo jedan od dvojice ashaba koji su poznati, trećeg ashaba pod tim imenom nema. Prvi: Suhejb ibn Sinana er-Rumi koji je preselio 38. ili 39. po Hidžri, tj. 29 ili 28 godina poslije smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A to znači da Suhejb iz gornje priče nije poznati ashab Suhejb ibn Sinan er-Rumi, radijjallahu anhu. Drugi: Suhejb ibn en-Nu'man o čijem životu nema skoro nikakvih podataka osim da je prenio jedan hadis. Nepoznato su mu i porijeklo i detalji života. A iz gornje priče se razumije da je Suhejb bio poznata ličnost, koja je boravila u mesdžidu i poznavala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i druge ashabe.

Četvrto – U priči je došlo da su na njihovim kaburovima napisali spomenute riječi. A pisanje na kaburovima nije bila praksa selefa ovog Ummeta, počev od ashaba pa na dalje, i nije prenešeno u vjerodostojnom hadisu niti slabom ni od jednog ashaba da je na njegovom kaburu nešto napisano. Čak šta više prenešen je hadis u kojem je došla zabrana (ili pokuđenost) pisanja na nišanima. Naime, od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da kaže: “Zabranio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da se izgrađuje na kaburovima, da se piše na njima i da se gaze”. Hadis sa ovim dodatkom da “da se piše na njima” bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Hakim, a osnov hadisa bilježi Muslim. Ovaj dodatak ocijenili su vjerodostojnim Tirmizi, Hakim i Albani. Dok je u rivajetu Ibn Madže došlo: “Zabranio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se bilo šta piše na kaburu”. Sa ovim hadisom veća skupina učenjaka dokazuje da je pokuđeno pisati na nišanima, dok manja da je haram.

Prema tome, sve navedeno jasno ukazuje da je spomenuta srceparajuća priča o braku dvoje ashaba izmišljena i lažna. A kao takvu nije dozvoljeno širiti je i prenosi osim radi upozorenja na njenu lažnost.

Obaveza je svim muslimanima da provjeravaju ono što se piše, prenosi i pripisuje islamu. Ne trebaju da žure u prenošenju hadisa dok ne provjere u hadiskim zbirkama ili pitaju učene o vjerodostojnosti istih.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Prenešeno je nekiliko hadisa u kojima je došlo da će Uzvišeni Allah učiti Kur'an džennetlijama u Džennetu. Međutim, svi ti hadisu su jako slabi tako da se ne mogu dignuti na stepen dobrog i prihvatljivog hadisa zbog mnoštva rivajeta. Sve ove hadise je šejh Albani ocijenio kao slabe i neprihvatljive u nekoliko svojih hadiskih zbirki i knjiga. Nije ispravno niti od emaneta i znanja širiti jako slabe hadise bez navođenja da su slabi, a ako je to širenje zasnovano na neznanju, onda je to dodatni musibet.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nema razilaženja među učenjacima da je osnovno bračno pravo muža kod njegove supruge da mu se odaziva u postelji. Izuzeci ove obaveze su stanja hajza, nifasa i bolest.

Po tekstu vjerodostojog hadisa, ženu koja odbija muža u postelji proklinju meleci svu noć sve dok ne osvane. Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ako muž pozove svoju suprugu u postelju, a ona mu se ne odazove i ljut na nju provede noć, proklinju je meleci sve dok ne osvane“.

Ovo ukazuje na veličinu prava muža na intimni odnos i težinu grijeha odbijanja u postelji.

Sa druge strane, kažu islamski pravnici da se žena koja odbija muža u postelji ubraja u neposlušne žene (našiz) zbog čije neposlušnosti muž ima pravo da joj uskrati obavezno izdržavanje (stan, hranu i odjeću).

Prema tome, ženi nije dozvoljeno da odgaja muža ili ostvaruje neke druge svoje ciljeve i potrebe time što će mu uskraćivati intimni odnos.

To znači da ona treba tražiti i koristiti neke druge načine i metode kako bi promijenila njegovo loše osobine, odvratila ga od grijeha ili ostvarila neke druge svoje ciljeve.

A to što se muž ne odaziva supruzi na njene savjete i prijekore je prvenstveno zbog toga što ona za njega nije autoritet pred kojim mijenja svoje ponašanje.

Jedan od efikasnih načina da se na muža djeluje, između ostalog, je djelovanje preko neke druge muške ili ženske osobe za koju se zna da ima uticaja na njega.

Recimo, neki njegov prisni prijatelj ili njegova sestra ili majka i slično.

Takođe, uspješan metod je da promijeni društvo ili bude u društvu onih koji te grijehe ne čine niti tolerišu. To društvo će ga upozoriti i ukoriti ako ispolji neke od tih grijeha ili će samim druženjem sa njima postepeno ostaviti te grijehe.

U svakom slučaju, ženi nije dozvoljeno da „odgaja“ i „drži na uzdi“ svog muža odbijanjem u postelji.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

U vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Ukbe b. Amira, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čuvajte se ulaska kod žena”. Pa reče neki čovjek od Ensarija: “O Allahov Poslaniče, a šta je sa djeverom (el-hamvu)?” Kaže: “Djever je smrt”.

Kaže imam Nevevi u svom Komentaru Muslimovog Sahiha (7/308): „Riječi ‘Djever je smrt’ znače da je strah od njega (djevera) veća od straha od drugih ljudi. Zlo i fitna koji se mogu očekivati od njega su veći zbog lakše mogućnosti da on dođe do žene (supruge njegovog brata) i osami se sa njom a da zbog toga ne bude ukoren, za razliku od muškarca stranca. U hadisu se sa riječju ‘el-hamvu’ misli na muške rođake muža mimo njegovog oca (djeda pa naviše) i njegove djece (unučadi pa naniže). A što se tiče oca (djeda) i unučadi (praunučadi) oni su mahremi njegove žene i njima je dozvoljeno osamljivanje sa njom, i za njih se ne može reći da su smrt. Nego se pod ‘el-hamvu’ misli na (muževog) brata, amidžu i njihovu mušku djece i njima slične koji nisu mahremi. Običaj ljudi je da su nemarni i popustljivi u ovome, pa se djever (i njemu slični) osamljuju sa suprugom brata, a to je smrt. Njemu je preče to zabraniti nego muškarcu strancu zbog onog što smo spomenuli“.

Prema tome, nije dozvoljeno da ostaješ sama sa djeverom u kući. Drugim riječima, tebi i tvom mužu nije dozvoljeno da omogućavate njegovom bratu da boravi u kući sa tobom kada nema tvog muža. Čak i kada ima tvoj muž, ti ne treba da sjediš u istoj sobi ili prostoriji gdje ti je djever.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba