Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
DA LI SE DJECA IZ OPĆINSKOG BRAKA SMATRAJU VANBRAČNOM?
Ve alejkumus-Selamu ve rahmetullahi ve berekatuh! Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Jednom i Jedinom, a salavat i selam neka su na Allahovog poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe. Na početku, molim Allaha da uputi vašeg oca na pravi put i da ga učini od Alviše
Ve alejkumus-Selamu ve rahmetullahi ve berekatuh!
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Jednom i Jedinom, a salavat i selam neka su na Allahovog poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.
Na početku, molim Allaha da uputi vašeg oca na pravi put i da ga učini od Allahovih pokornih robova, te vas savjetujem da ustrajete u njegovom podučavanju i pozivanju u vjeru, s mudrošću, znanjem i lijepim savjetima.
Prvo, što se tiče općinskog vjenčanja, to samo po sebi ne utiče na validnost braka sa šerijatske strane, jer mjesto vjenčanja ne utiče na ispravnost braka, nego je bitno ispuniti uslove ispravnosti koje su postavili islamski učenjaci na osnovu kur'ansko-hadiskih dokaza.
Uslovi ispravnosti braka na koje upućuju vjerodostojni dokazi su sljedeći:
– da supružnici budu tačno određeni i poznati, tj. da ne bude ženidba na slijepo, kao da staratelj kaže npr: “Ženim te za jednu od mojih kćerki…” isl. – ne odredivši o kojoj je riječ;
– pristanak i zadovoljstvo oba supružnika, tj. ako jedan od njih dvoje bude prisiljen ili ne prihvati ponudu, brak nije ispravan;
– dozvola velija / ženinog staratelja, a to su punoljetne, razumne osobe po sljedećem redoslijedu: otac, zatim djed po ocu pa pradjed i tako uzlazno, zatim sin pa unuk i tako silazno, zatim brat po ocu i majci, zatim brat po ocu, zatim muška djeca od brata po ocu i majci, zatim muška djeca od brata po ocu, zatim amidža, zatim amidžina djeca, zatim očev amižda itd, a ako nema nikog od spomenutih, starateljstvo prelazi po većini učenjaka na vladara ili njegovog namjesnika (u našoj svakodnevnici na uglednu osobu poput šejha, daije, imama u džamiji isl.), a po nekim učenjacima prelazi na muške osobe sa majčine strane (djed po majci, brat po majci, daidža isl.), uz napomenu da starateljstvo ne prelazi na sljedećeg po redoslijedu osim ako je onaj ko ima prednost mrtav ili nemusliman ili veliki grješnik (tipa nemorala, očite zablude, žestoki novotar isl., osim ako je pravedan – onda može biti velijj), ali o tome mora da donese sud kadija (u našoj svakodnevnici učena i ugledna osoba);
– prisustvo dva svjedoka činu sklapanja braka, a još bitnije od toga je razglašavanje braka, tj. da se ne taji i ne skriva od drugih;
– suprug mora biti musliman, a supruga muslimanka ili ehlu-kitabijka (kršćanka ili židovkinja), tj. ako bi suprug bio nemusliman a supruga muslimanka, brak bi bio neispravan, ili ako bi suprug bio musliman a supruga npr. budistkinja, vatropoklonik i sl, brak bi bio neispravan;
– nepostojanje šerijatskih zapreka za brak, tj. da supružnici nisu u bližoj rodbinskoj vezi po krvi ili u vezi po mlijeku, da supruga nije prethodno sklopila brak iz kojeg nije izašla, da suprug prethodno ne posjeduje četiri supruge, da nije u braku sa sestrom ili tetkom od djevojke koju želi oženiti isl.
– određivanje mehra / bračnog dara koji pripada supruzi, pa makar i nakon bračnog ugovora, tj. nije im dozvoljeno da se početno odreknu mehra i dogovore se da ga zanemare u potpunosti, ali je ispravan brak ako se odgodi nakon bračnog ugovora (iz zaborava, radi neznanja isl.), uz napomenu da supruga ima pravo da zahtjeva kao mehr šta god želi prilikom ugovora, a ako se odgodi, onda joj pripada prosječan mehr kojeg uobičajno traže djevojke njenog stepena i staleža, pa nakon što se odredi, ima pravo da ga se odrekne djelimično ili u potpunosti (po nekim učenjacima tek nakon što ga preuzme) i pokloni ga mužu.
Na osnovu spomenutog, ako bi se svi navedeni uslovi ispunili, i čin vjenčanja se obavio u općini, brak bi bio u potpunosti ispravan i validan, i kao takav naziva se “šerijatskim vjenčanjem” bez imalo sumnje. Isto tako, ako bi se desilo da matičar nije musliman, to također ne utiče na ispravnost braka, jer je osoba koja vjenčaje samo formalnost i ništa više.
Prema tome, ubjeđenje koje je rašireno među muslimanima praktičarima da je općinski brak neispravan i “šubheli” sve dok se ne obavi – kako oni kažu – “šerijatski”, bliže je novotariji nego istini. Svaki brak čiji uslovi ispravnosti su ispunjeni smatra se šerijatskim i ispravnim, bez obzira gdje se obavio, u općini, džamiji, medžlisu, islamskom centru isl. Međutim, preče je i bolje da se brak prije općine sklopi po islamskim običajima, pa da odlazak u općinu bude samo formalnost radi papirologije.
Drugo, ovdje se nameće novo, uzajamno povezano pitanje, a to je da li su brakovi sklopljeni u vremenu džahilijeta (prije praktikovanja vjere) ili u stanju nevjerstva šerijatski ispravni, ili je neophodno obnoviti te brakove nakon prihvatanja vjere?
Takvi brakovi su po jačem mišljenu islamskih učenjaka ispravni i nije ih potrebno obnavljati, jer nije preneseno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obnovio niti jedan predislamski brak ashaba, radijallahu anhum, a takvih brakova je bilo izrazito mnogo. Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ispitivao i provjeravao da li su ti brakovi sklopljeni na ispravan način ili ne, nego je postupao po pravilu da su međuljudski odnosi u osnovi ispravni i dozvoljeni, osim ono što je jasno i vidljivo svima, kao da čovjek oženi svoju majku, sestru isl, to ima drugi propis.
Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, povratio je svoju kćerku Zejnebu njenom mužu Ebul-Asu b. er-Rebi'i nakon šest godina sa prvim brakom i nije obnavljao brak.” – tj. nakon što je Ebul-As, radijallahu anhu, primio islam.
Bilježe ga Ahmed (3/369), Ebu Davud (br. 2240), Tirmizi (br. 1143), Ibn Madže (br. 2009) i drugi, a vjerodostojnim su ga ocijenili Imam Ahmed b. Hanbel i Hakim, dobrim Tirmizi, Ibn Kesir, Ibn Hadžer i dr., i hadis ima mnoge predaje koje ga podupiru, a Allah najbolje zna.
Prema tome, vi se ne smatrate vanbračnim djetetom. te imate pravo na naslijedstvo i sve drugo što vas sljeduje od oca, ako umre kao musliman, a Allah najbolje zna.
Treće, sudski razvod braka u našim okolnostima, bez prethodno šerijatski-ispravnog razvoda, itekako je sporan i upitan, i to s više aspekata. Prije svega, islam je pravo razvoda dao čovjeku, a ne ženi, za razliku od sudskih razvoda u neislamskim sredinama, koji jednako pravo daju muškarcu i ženi. Šerijat je detaljno tretirao pitanja razvoda braka i o tome su islamski učenjaci pisali nadugo i naširoko, i prostor te priroda pitanja ne dozvoljavaju da o tome ovdje govorimo, ali ono što se ovom prilikom može reći i podcrtati je da se sudski razvodi ne smatraju ispravnim po Šerijatu sve dok se ne ispoštuju šerijatske norme da bi razvod bio ispravan. Žena koju sud razvede bez šerijatski ispravnih razloga i dalje se smatra suprugom dotičnog čovjeka i nije joj dozvoljeno da se oslanja na te presude, nego je obavezna ujedno da ispoštuje šerijatske norme, a isto tako važi i za muškarca.
Međutim, imajući u vidu da se taj razvod desio u periodu džahilijjeta, kao što se da razumjeti iz pitanja, neće se razvod dovoditi u pitanje, nego će se postupiti po osnovi da su međuljudski odnosi ispravni i dozvoljeni, a ljudi su opravdani neznanjem u takvim i sličnim situacijama.
Četvrto, obavezni ste činiti dobročinstvo vašem ocu, bez obzira što on ne živi sa vama i vašm majkom, jer je on vaš roditelj, a obaveza dobročinstva prema roditeljima je više nego očigledna u islamu. Dužni ste ga izdržavati ako je potreban, pomagati, lijepo se prema njemu ophoditi, pokoravati mu se u onome što nije grijeh, štiti njegovu čast, imetak, ponos itd. shodno mogućnostima. A ako bi pretpostavili da vam je uskratio nešto od prava koja zaslužujete, to ipak ne dozvoljava vama da se isto tako ponašate prema njemu, jer on po islamu ima veliko pravo i obavezu kod vas.
U tom kontekstu, savjetujem vas, a i sve druge muslimane, da preslušate izrazito korisno i poučno predavanje našeg uvaženog da'ije i velikog radnika za islam šejha Hajrudina Ahmetovića pod nazivom “Moji roditelji, moji najbolji prijatelji”.
Također, obavezni ste održavati i spajati rodbinske veze sa očeve strane, pa čak i ako oni sa vama prekidaju i zapostavljaju vas. Često se desi da roditelj s kojim ostanu djeca nakon razvoda – najčešće majka – odvraća djecu od spajanja rodbinskih veza s očevom familijom, a to je zabranjeno, haram i veliki grijeh. Dijete nema pravo da u tome sluša majku ili oca ili bilo koga drugog, jer je to nepokornost prema Allahu, dželle šanuh, a nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.
Allah, dželle šanuh, najbolje zna!
Odgovorio na pitanje: Amir I. Smajić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
ŠTA JE DOZVOLJENO PROSCU DA VIDI OD TIJELA ŽENE (KOJU HOĆE ZAPROSITI)?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Odgovor na ovo pitanje zahtijeva da se obradi više podpitanja vezanih za gledanje žene koja se želi zaporositi. PROPIS VIĐENJA ŽENE KOJA SE ŽELI ZAPROSITI Velika većina učenjakviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Odgovor na ovo pitanje zahtijeva da se obradi više podpitanja vezanih za gledanje žene koja se želi zaporositi.
PROPIS VIĐENJA ŽENE KOJA SE ŽELI ZAPROSITI
Velika većina učenjaka je na stavu da je mustehab (preporučeno) vidjeti ženu koja se želi zaporositi. Manja skupina učenjaka kaže da je to samo dozvoljeno, a ne i preporučeno. Niko od učenjaka nije rekao da je to vadžib a kamoli šart valjanosti braka.
Kaže Ibn Tejmije (Medžu'ul-fetava, 29/355): „Brak je ispravan i ako on (mladoženja) nije vidio nju (mladu). Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjavajući gledanje (u ženu pri prosidbi) nije rekao da bez njega nije ispravan brak. A to ukazuje da gledanje nije vadžib i da je brak bez njega valjan“.
Prenešeno je nekoliko hadisa koji ukazuju da je preporučeno vidjeti ženu koja se želi zaprositi.
Od tih hadisa su:
– Hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem on kaže: „Bio sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejih ve sellem, došao mu je neki čovjek i obavijestio ga da se oženio ženom od Ensarija. Pa ga upitao Allahov Poslanik, sallallahu alejih ve sellem: ‘Je si li pogledao u nju?’ ‘Nisam’, odgovorio. ‘Idi i pogledaj je, jer u očima Ensarija ima nešto'“.
– Hadis od Džabira, radijallahu anhu, u kojem kaže: „Čuo sam od Allahovog Poslanika, sallallahu alejih ve sellem, da je rekao: ‘Kada neko od vas hoće da zaprosi ženu, ako je u mogućnosti da vidi (od nje) ono što će ga navesti da je oženi, neka to učini’. Pa sam zaprosio djevojku. Skrivao sam se sve dok nisam vidio na njoj ono što me je navelo da je oženim, pa sam je oženio“. Hadis bilježe Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed, Hakim, Ibn Hibban i Bejheki, vjerodostojnim ga ocjenjuje Hakim i Ibn Hibban, a dobrim Albani i Šu'ajb Arnaut.
– Hadis mutefekun alejhi od Sehla ibn S'ada, radijallahu anhu, u kojem je prepričao događaj žene koja je došla kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejih ve sellem, i ponudila se da je on oženi. Pa je on pogledao u nju, podigao pogled i usmjerio prema njoj, a zatim spustio glavu.
– Hadis od Mugire ibn Š'ubeta, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je on zaprosio neku ženu pa mu je Poslanik, sallallahu alejih ve sellem: rekao: „Pogledaj u nju, jer je to napreče da vam učini brak trajnijim“. Bilježe ga Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Darimi i Ib Hibban. Vjerodostojnim su ga ocjenili Hakim, Ibn Hibban, Ibn El-Mulekkin, El-Busiri, Albani i Šu'ajb Arnaut, a dobrim Tirmizi.
Hadisi Džabira i Mugire, radijallahu anhuma, govore ujedno i o dvije najbitnije mudrosti gledanja u ženu koja se želi zaprositi, a to su:
– da prosac gledanjem u nju vidi ono što će ga podstaknuti da je oženi,
– da njeno viđenje uzrokuje da brak bude trajniji.
Nema sumnje da spomenuti hadisi ukazuju na preporučenost gledanja u ženu koja se želi zaprositi.
GRANICE ONOGA ŠTA JE DOZVOLJENO VIDJETI KOD ŽENE PRI PROSIDBI
Zatim su se učenjaci razišli oko toga šta je dozvoljeno proscu da vidi od tijela žene koju želi zaprositi.
Prenosi Ibn Kudame (El-Mugni, 6/552) da su učenjaci složni da je dozvoljeno vidjeti njeno lice i šake. Zatim su se razišli oko dozvole viđenja više od lica i šaka na nekoliko stavova (Fethul-bari 9/182):
Prvi stav: da je dozvoljeno vidjeti samo lice i šake.
Ovo je stav džumhura (većine) učenjaka. Na ovome su hanefije, malikije, šafije i stav unutar hanbelijskog mezheba (rivajet od imama Ahmeda). (Hašijetu Ibn Abidin 5/237, Dževahirul-iklil 1/275, Mugnil-muhtadž 3/128)
Oni svoj stav obrazlažu time što je lice centralno mjesto ljepote žene, mjesto koje se najprije gleda i koje ukazuje na ljepotu žene. Dok šake žene ukazuju na plodnost tijela. Takođe, kažu da su lice i šake mjesta na tijelu koja se uobičajno pokazuju (vidljiva su), a nije dozvoljeno gledati u one dijelove tijela koja se uobičajno ne pokazuju, tj. nisu vidljiva.
Drugi stav: da je dozvoljeno vidjeti one dijelove koji se često sami pokažu, poput ruku (šaka), lica, vrata i stopala.
Ovo je zvanični stav hanbelijskog mezheba (drugi rivajet od imama Ahmeda). (El-Insaf 8/19, El-Mugni 6/552)
Oni to dokazuju time što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio da je vidi bez njenog znanja, iz čega se razumije da je dozvoljeno vidjeti sve ono što se u većini slučajeva samo po sebi pokaže od ženinog tijela.
Prenosi Ebu Džafer El-Bakir da je Omer, radijallahu anhu, zaprosio kćerku Alijinu, radijallahu anhu. Pa mu je Alija rekao da je ona mala, našto mu je Omer prigovorio da ga time želi odbiti. „Poslaću je tebi, pa ako budeš zadovoljan ona je tvoja žena“, rekao je Alija i poslao je Omeru da je vidi. Kada je došla Omer joj je prišao i štapom zadigao odjeću od stopala i otkrio njenu podkoljenicu. A onda mu je ona rekla: „Spustio to, da nisi emir pravovjernih oči bi ti izbila“. Ovu predaju bilježe Abdurezak u svom Musannefu i Se'id ibn Mensur u svom Sunenu. Ova predaja je slaba jer u njenom lancu ima prekid.
Kažu: ovo je dokaz da je dozvoljeno vidjeti više od lica i šaka, jer su ovo dozvolila dvojica pravovjernih halifa Omer i Alija, radijallahu anhu. Nema sumnje daje ovo jak argument da nije slabosti u samoj predaji.
Treći stav: da je dozvoljeno vidjeti šta god hoće od tijela osim stidnog mjesta (polnog organa).
Ovo je stav imama El-Evza'ia. (Fethul-bari 9/182)
Četvrti stav: da je dozvoljeno vidjeti cijelo njeno tijelo.
Ovo je stav Davuda Ez-Zahirija, Ibn Hazma i treći rivajet od imama Ahmeda. (El-Muhalla 10/30, El-Insaf 8/19)
Treći i četvrti stav se dokazuje istim argumentom a to je opće vanjsko značenje hadisa Mugire, radijallahu anhu: „Pogledaj u nju“.
Odabrano (radžih) mišljenje je spoj prvog i drugog stava učenjaka. To jest, kada prosac ode da vidi i zaprosi ženu, njoj nije dozvoljeno da pokaže više od lica i šaka, na čemu je džumhur (većina) učenjaka, niti on ima pravo da traži da vidi više od toga. A mladić koji se sakrije da bi vidio ženu koju želi zaprositi bez njenog znanja, ili je posmatra sa strane, njemu je dozvoljeno da vidi šta god se pokaže od njenog tijela, od vrata, stopala, kose i slično.
Na ovo ukazuje više argumenata:
– hadis Džabira, radijallahu anhu: „Ako je u mogućnosti da vidi (od nje) ono što će ga navesti da je oženi, neka to učini“,
– hadis Mugire, radijallahu anhu: „Pogledaj u nju“.
– riječi Džabira, radijallahu anhu: „Skrivao sam se sve dok nisam vidio od nje ono što me je navelo da je oženim, pa sam je oženio“.
PROPIS GLEDANJA ŽENE U PROSCA
Propis gledanja žene u prosca je isti kao i propis gledanja prosca u ženu koju ima namjeru zaprositi, jer se i on njoj može svidjeti ili ne svidjeti kao što se i ona njemu može svidjeti ili ne. Čak je njoj preče da vidi njega nego njemu nju, jer on njoj može dati talak ako mu se ne svidi, dok ona to ne može (pravo talaka je u rukama muškaraca).
Razlog zbog kojeg je došlo u hadisima da je propis gledanja vezan samo za muškarce je zbog toga što su muškarci svakako vidljivi u javnom životu i žene ih veoma lahko mogu vidjeti, za razliku od žena koje su pokrivene i skrivene od javnosti. (Ahkamuzzevadž Omer El-eškar, str. 61)
Učenjaci se takođe razilaze oko toga šta je ženi dozvoljeno da vidi od tijela prosca. Najbliže je da nema smetnje da vidi više od lica i šaka, jer je stidno mjesto muškaraca ono što je između pupka i koljena. (Hašijetu Ibn Abidin 5/237, Hašijetu Ed-Dusuki 2/215)
JE LI USLOV DA BI VIDIO ŽENU KOJU ŽELI ZAPROSITI NJENA DOZVOLA?
Džumhur (većina) učenjaka smatra da prosac ne treba tražiti dozvolu žene ili njenog velija (staratelja) niti da ona zna da je želi vidjeti. Kažu da je dozvoljeno to što je to dozvolio Zakonodavac. Takođe, hadisi su došli u općoj formi bez uslovljavanja spomenutog. Džabir, radijallahu anhu, kaže da se skrivao da bi je vidio, znači bez njenog znanja i dozvole.
Neku učenjaci kažu da je bolje da ona ne zna da je želi vidjeti, jer će tako biti prirodnija i nenašminkana.
Sa druge strane, malikije smatraju da je vadžib tražiti dozvolu i obavijestiti ženu o tome, kako ne bi griješnici i bestidnici u tome imali izgovor da gledaju i zagledaju žene, jer su prosci.
Prvi stav je bliže ispravnom, jer dokazi ukazuju na to. Takođe, ako je moguće da prosac vidi djevojku prije nego što je zaprosi, to je najbolje, kako se ne bi desilo da je zaprosi i tek onda vidi a ona mu se ne svidi pa je onda želi odbiti a time joj može nanijeti neprijatnosti.
DOZVOLJENE I ZABRANJE RADNJE TOKOM GLEDANJA I PROSIDBE
Nema smetnje da prosac razgovara sa ženom koju prosi u prisustvu mahrema ili na javnom mjestu gdje ima ljudi. Sve dok je razgovor i komuniciranje u cilju i kontekstu sklapanja braka i budućeg zajedničkog života njih dvoje smiju razgovarati ili razmjenjivati mejlove i poruke.
Nema smetnje da prosac pogleda u slike žene koju prosi, koje mu ona sa tim ciljem pošalje, sa ciljem viđenja zbog prosidbe. Naročito ako prosac živi daleko od žene te nije u mogućnosti da je posjeti zbog cilja prosidbe i viđenja.
Zabranjeno je osamljivanje prosca sa ženom koju prosi, jer je zabrana osamljivanja sa ženom strankinjom (kojoj nije mahrem) potvrđena idžamaom učenjaka i jasnim hadiskim tekstovima. Kaže Posanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi: „Neka se nikako ne osamljuje muškarac sa ženom osim sa (njenim) mahremom“.
Takođe, proscu nije dozvoljeno da se rukuje sa ženom koju prosi niti da dirne bilo koji dio njenog tijela, našto ukazuju nedvosmisleni šerijatski tekstovi.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
KO IMA PRAVO NA STARATELJSTVO (VELIJA) ZA BRAK
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: UKRATKO O STARATELJU (VELIJI) Ko su staratelji (veliji) žene prilikom njenog vjenčanja, tj. koji daju saglasnost i dozvolu da se ona uda, po tom pitanju učenjaci imaju dva općeviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
UKRATKO O STARATELJU (VELIJI)
Ko su staratelji (veliji) žene prilikom njenog vjenčanja, tj. koji daju saglasnost i dozvolu da se ona uda, po tom pitanju učenjaci imaju dva općepoznata mišljenja:
Prvo mišljenje: da su staratelji (veliji) žene prilikom sklapanja braka takozvani ‘ASABE, tj. muški srodnici sa očeve strane koji nasljeđuju određenu osobu u slučaju njene smrti.
Ovo je stav džumhura (većine) učenjaka, tj. Malika, Šafije i Ahmeda, Sevria, Lejsa i mnogih drugih učenjaka.
Muški srodnici sa očeve strane (‘asabe), tj. veliji, su:
– otac, djed, pradjed,
– sin, unuk,
– brat (po ocu i majci), brat po ocu, sin od pravog brata, sin od brata po ocu,
– amidža, sin od amidže.
Drugo mišljenje: da u staratelje (velije) ulaze pored gore spomenutog i muški srodnici sa majčine strane, poput: djeda po majci, dajdže, sina dajdže, brata po majci i sina brata po majci.
Ovo je stav hanefija i drugih učenjaka koji preferitaju ovaj stav.
Treba naglasiti da nema direktnog šerijatskog dokaza koji ograničava i određuje da staratelji žene moraju biti samo muški rođaci sa očeve strane (‘asabat). Takođe, pod starateljem (velijom) ulazi svako onaj koga zadesi sramota od muške rodbine ako bi se dotična žena udala za nekoga ko njoj nije dostatan (koji nije na njenom nivou). Zbog toga ispravan stav je ono na čemu su hanefije, tj. da pod staratelje ulazi i muška rodbina sa majčine strane, jer i njih zadesi sramota ako se ta žena uda za nekoga ko nije na njenom nivou.
Zatim, ako žena nema staratelja (velija) po porijeklu (rodbinstvu), ili ima ali ne ispunjavaju šartove starateljstva,jer ne praktikuju vjeru ili čine velike grijehe i slično, njen staratelj (velij) je sultan, tj. namjesnik ili vladar u mjestu u kojem živi.
Na ovome je idžma (konsenzus) učenjaka, a taj idžma prenose sljedeći učenjaci: Ibn Hadžer, Ibn Bettal, Ibn Kudame, Nevevi i mnogi drugi.
U muslimanskim sredima namjesnika ili vladara mijenja kadija ili učenjak, a u zemljama u kojima nema šerijatskih ili u kojima su muslimani manjine muslimanskog namjesnika mijenja učenjak ili daija tog mjesta.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
DA LI JE GRIJEH ODUSTATI OD VJERIDBE?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Vjeridba je obećanje muškarca i žene da će sklopiti bračni ugovor, tj. da će se uzeti. Samom vjeridbom brak nije sklopljen. Vjerena žena je strankinja prema onome sa kim se vjeviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Vjeridba je obećanje muškarca i žene da će sklopiti bračni ugovor, tj. da će se uzeti. Samom vjeridbom brak nije sklopljen. Vjerena žena je strankinja prema onome sa kim se vjerila sve dok se šerijatski ne vjenčaju.
Pošto je vjeridba obećanje da se sklopi brak, ovo obećanje nije obavezno (vadžib) da se sprovede kod džumhura (većine) učenjaka. (El-Mugni 6/607, Mevahibul-dželil 3/411, Fethul-bari 5/290)
Nije pokuđeno veliju (staratelju) žene da odustane od pristanka na udaju isprošene žene (vjerenice), ako vidi da je u tome korist za nju. Takođe, nije pokuđeno vjerenici (isprošenoj ženi) da odustane od udaje (tj. da razvrgne vjeridbu) ako se predomisli iz nekog njoj opravdanog razloga. Jer je brak životni ugovor, u njemu ako se pogriješi šteta koja se trpi traje dugo vremena. Zato žena ima pravo da bude predostrožna u pitanju odabira bračnog druga i da izabere onoga sa kojim će biti najsrećnija i najzadovoljnija, sa kojim će upotpuniti svoj život.
Sve spomenuto se odnosi i na pravo vjerenika, tj. da odustane od vjeridbe ako za to ima opravdan razlog i povod.
Ako odustane (vjerenik ili vjerenica) od vjeridbe bez opravdanog razloga, takav postupak je pokuđen, jer predstavlja kršenje obećanja i odustajanje od date riječi. Međutim, to nije zabranjeno (haram) jer se još nisu vjenčali (sklopili bračni ugovor) te nemaju pravo jedno na drugo. Poput prodavača koji dogovori cijenu po kojoj će prodati robu i sve dogovori oko toga, a zatim odustane od prodaje.
Takođe, pokuđeno je da vjerenik odustane od ženidbe ako je vjerenica razjavila da je vjerena te time odbila ostale moguće prosce.
Ovo je stav većine učenjaka i njihovo pojašnjenje ovog pitanja.
Ostaje pitanje kako razumjeti sljedeći ajet i hadis ili slične šerijatske tekstove:
Kaže Uzvišeni: „O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!“ (Es-Saff, 3)
Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Znak munafika su tri stvari: kada govori laže, kada obeća prekrši i kada mu se povjeri iznevjeri”.
Ovi šerijatski tekstovi (i drugi), s obzirom da je kršenje obećanja djelo mrsko Allahu i da je jedna od osobina munafika, ukazuju da je vadžib izvršiti obećanje te da nije dozvoljeno prekršiti ga bez opravdanog razloga. Postavlja se pitanje: na osnovu čega je većina učenjaka ove šerijatske tekstove svela na pokuđenost? Vjerovatno zbog toga što vjeridba nije isto što i sklapanje braka. A Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
DA LI OPŠTINSKO VJENČANJE MOŽE ZAMIJENITI ŠERIJATSKO?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Sklapanje braka ima dva rukna i četiri šarta. Ruknovi braka: Prvi rukn - mladoženja i mlada, koji nemaju prepreka da stupe u brak zbog rodbinstva po krvi, tazbinstvu ili mlijekviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Sklapanje braka ima dva rukna i četiri šarta.
Ruknovi braka:
Prvi rukn – mladoženja i mlada, koji nemaju prepreka da stupe u brak zbog rodbinstva po krvi, tazbinstvu ili mlijeku, kao i da žena nije u iddetu zbog talaka ili smrti muža.
Drugi rukn – jezička forma sklapanja braka, tj. ponuda i prihvatanje, koja se izriče pred svjedocima.
Ovaj rukn je ono što Uzvišeni Allah naziva “misakan galiza” (čvrsta obaveza) u suri En-Nisa, 21.ajet.
Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta oko ova dva rukna ispravnosti braka.
Šartovi braka:
Prvi šart – određivanje budućih supružnika imenom ili prepoznatljivim opisom.Tako naprimjer nije ispravno sklapanje braka ako staratelj kaže: “udajem za tebe jednu od svoje dvije kćerke” i tome slično.
Drugi šart – obostrano zadovoljstvo budućih supružnika da stupe u bračnu vezu, dakle ni jedno od supružnika ne smije biti prisiljeno na brak.
Oko ova dva šarta nema razilaženja među učenjacima te nije potrebno spominjati njihove dokaze.
Treći šart – pristanak staratelja (a on je muška osoba mahrem mladoj sa očeve strane po džumhuru ili sa majčine strane po hanefijama) na čemu je većina učenjaka ovog Ummeta. Napomena-kod hanefija žena se može udati i bez dozvole staratelja.
Dokaz za ovaj šart su riječi Uzvišenog: “A kada pustite žene i one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ne sprečavajte ih da se ponovo udaju za svoje muževe, kada se slože da lijepo žive” (El-Bekara, 232). Hadis: “Nema braka bez staratelja”. Bilježi ga Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže. Takođe, ovome u prilog ide i hadis od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Koja god se žena uda bez dozvole staratelja njen brak je batil …”. Bilježi ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed.
Četvrti šart – dva svjedoka kod tri mezheba (kod hanefija mogu dvije žene i jedan muškarac, a kod šafija i hanabila moraju biti dvije muške osobe), a kod malikija- razglašavanje braka.
Dokaz kod prvih je hadis: “Nema braka bez staratelja i dva pravedna svjedoka”. Bilježe ga Darekutni, Bejheki i Ibn Hibban, šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim, a neki učenjaci slabim. A dokaz kod Malikija je hadis: “Razglasite brak”. Bilježe ga Ahmed, Ibn Hibban, Hakim, Bejheki i Taberani, vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim i Ibn Hibban, a dobrim Albani.
Što se tiče vjenčanog dara (mehra), njegovo davanje je vadžib, po ispravnom stavu učenjaka, a njegovo određivanje pri sklapanju braka vadžib ili sunnet, shodno razilaženju.
Prema tome, ovo su ruknovi i šartovi braka bez kojih on nije ispravan. Ako se isti ispune pri opštinskom vjenčanju brak je samim time validan i nema potrebe da se obavi i šerijatsko vjenčanje.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
ŽENIDBA SA ŽENOM KOJA IMA VANBRAČNO DIJETE
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ovo pitanje se vraća na mes'elu ženjenja žene koja je učinila zinaluk. Učenjaci oko toga imaju dva mišljenja: Prvo – da je dozvoljeno takvu ženu oženiti uopćeno, ovo je stav većiviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ovo pitanje se vraća na mes'elu ženjenja žene koja je učinila zinaluk.
Učenjaci oko toga imaju dva mišljenja:
Prvo – da je dozvoljeno takvu ženu oženiti uopćeno, ovo je stav većine učenjaka.
Drugo – da je nije dozvoljeno oženiti sve dok ne učini tevbu i dok ne prođe jedno mjesečno pranje (kako bi se znalo da nije zatrudnila) ili dok se ne porodi ako je zatrudnila.
I jedan i drugi stav imaju argumente zasnovane na ajetima (sura En-Nur 3, El-Maide 5) i vjerodostojnim hadisima čije izlaganje bi uzelo mnogo prostora.
I po jednom i po drugom mišljenju ti nemaš šerijatske zapreke da je oženiš. Po prvom mišljenju je jasno jer je po njemu uopćeno dozvoljeno. A po drugom jer njeno redovno klanjanje, učenje Kur'ana i pridržavanje vjere upućuju da je učinila tevbu, a sa rađanjem djeteta je otklonjena druga zapreka, tj. čistoća maternice.
A to što te nije odmah obavijestila o djetetu razumljivo je. Jer da je to uradila odmah na samom početku nema sumnje da bi se ti okrenuo od nje.
Prema tome, stvar je do tebe. A savjetujem te, da ako ti se svidjela i ako si našao kod nje osobine zbog kojih vidiš da možete imati zajedničku budućnost, da provjeriš da li je se iskreno pokajala zbog učinjenog djela. Pa ako jeste, onda uz Allahovu pomoć oženi je, jer svi smo mi griješnici kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svaki sin Ademov puno giješi, a najbolji griješnici su oni koji se puno kaju”. (Tirmizi 2499, Ibn Madže 4251, Ahmed 13072, Darimi 2727 i Hakim 7617, ocijenili su ga vjerodostojnim Hakim i Ibnul-Kattan, dobrim Adželuni i Alabani, kaže Ibn Hadžer da mu je sened jak, a slabim su ga ocijenili Ahmed, Zehebi i ‘Iraki, jer je u senedu Alijj ibn Mes'ade a oko njega se razilaze)
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
JE LI DOZVOLJENO ŽENI DA POKAŽE PROSCU SVOJU KOSU?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Kada prosac ode da vidi i zaprosi ženu, njoj nije dozvoljeno da pokaže više od lica i šaka, na ovome je džumhur (večina) učenjaka, niti on ima pravo da traži da vidi više od toviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Kada prosac ode da vidi i zaprosi ženu, njoj nije dozvoljeno da pokaže više od lica i šaka, na ovome je džumhur (večina) učenjaka, niti on ima pravo da traži da vidi više od toga. A mladić koji se sakrije da bi vidio ženu koju želi zaprositi bez njenog znanja, ili je posmatra sa strane, njemu je dozvoljeno da vidi šta god se pokaže od njenog tijela, od vrata, stopala, kose i slično.
Detaljnije o propisu viđenja žene koja se želi zaprositi, granicama onoga šta je dozvoljeno vidjeti kod žene pri prosidbi, propisu gledanja žene u prosca, da li je uslov da bi vidio ženu koju želi zaprositi njena dozvola i dozvoljene i zabranje radnje tokom gledanja i prosidbe, pročitaj na ovom linku: ŠTA JE DOZVOLJENO PROSCU DA VIDI OD TIJELA ŽENE (koju hoće zaprositi)?
Prema tome, nije ti dozvoljeno da mu pokažeš kosu.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
DA LI SE BRAKOVI SKLOPLJENI BEZ VELIJA TRETIRAJU KAO BLUD?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Da li je pristanak velija (oca, brata, amidže, ...) da se žena uda za određenu osobu šart valjanosti braka prilikom njegovog sklapanja učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. (Prviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Da li je pristanak velija (oca, brata, amidže, …) da se žena uda za određenu osobu šart valjanosti braka prilikom njegovog sklapanja učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
(Prvo mišljenje) – da brak sklopljen bez pristanka velija nije ispravan.
Ovo je stav džumhura (većine) učenjaka, od kojih su i tri mezheba malikijski, šafijski i hanbelijski.
(Drugo mišljenje) – da punoljetna žena može samu sebe da uda bez dozvole velija, tj. da pristanak velija nije šart valjanosti braka.
Na ovome je manja skupina učenjaka, od kojih su i hanefije u zvaničnom stavu mezheba, a unutar hanefijskog mezheba su tri mišljenja po ovom pitanju.
I jedni i drugi imaju dokaze sa kojima podupiru svoje mišljenje, a ispravan stav je, a Allah zna najbolje, ono na čemu je džumhur učenjaka, tj. da je pristanak velija šart valjanosti braka.
Jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema braka bez velija”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i ostali, a većina muhaddisa ga ocjenjuje prihvatljivim i vjerodostojnim.
Međutim, u državama, mjestima i sredinama gdje se slijedi hanefijski mezheb, kada se šerijatsko vjenčanje izvrši po šartovima hanefijskog mezheba, pri čemu nije uslov validnosti braka da se traži dozvola velija, tako sklopljen brak je šerijatski ispravan i validan. Nema potrebe da se obnavlja vjenčanje niti se smatra da supružnici u žive u bludu, jer je to način sklapanja bračnog ugovora u jednom od priznatih fikhskih mezheba.
U protivnom, ako bi takve brakove tretirali nevalidnim, onda bi većina muslimana onih krajeva u kojima se slijedi hanefijski mezheb (poput balkanskih država) bili kopilad jer su brakovi njihovih roditelja bili batil, a život supružnika takvih brakova bi bio čin bluda i zinaluka. A ovo je pogrešno razumijevanje razilaženja učenjaka po ovom i sličnim pitanjima.
Oni koji znaju i ubijeđeni su na osnovu argumenata da je jedan od šartova valjanosti sklapanja braka pristanak velija, pa pored toga ožene se (ili udaju) bez velija slijedeći strasti ili zloupotrebljavajući stav henefisjkog mezheba radi lične koristu, oni su griješni jer slijede strasti i trebaju se pokajati. Zatim, ako nakon toga bračni spor podignu do učenog ko ne slijedi henafijski mezheb u ovom pitanju, on ima pravo da zahtijeva da obnove vjenčanje uz pristanak velija.
Prema tome, (odgovor na prvo pitanje) nije potrebno da obnovite šerijatsko vjenčanje niti vi živite u bludu.
(Odgovor na drugo pitanje) A to što se prenosi od dotičnog daije, ako je tako rekao, to nije tačno niti ispravno ako se misli na sklapanje braka po hanefijskom mezhebu. Moguće je da ti nisi dobro razumio, ili da je on govorio u kontekstu nekog drugog pitanja, ili da mu se desila omaška prilikom pojašnjavanja. A svako je sklon greški pa i učeni.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
SVJEDOČENJE ŽENA PRI ŠERIJATSKOM VJENČANJU
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Svjedočenje prilikom šerijatskog vjenčanja je od šartova valjanosti braka po ispravnom stavu učenjaka. Po većini učenjaka da bi svjedočenje bilo validno moraju ga izvršiti: dvaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Svjedočenje prilikom šerijatskog vjenčanja je od šartova valjanosti braka po ispravnom stavu učenjaka. Po većini učenjaka da bi svjedočenje bilo validno moraju ga izvršiti: dva muslimana, muškaraca, koji su pravedni (ne ustrajavaju u činjenju velikih grijeha), punoljetni i pametni.
Oko svjedočenja žena u nečemu što nije vezano za imetak niti se vraća na imetak učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:
Prvi stav: da se ne prima svjedočenje žena pri sklapanju braka, u talaku, vraćanju supruge, utvrđivanju porijekla, ilau'(zaklinjanju muža da neće prići supruzi više od 4 mjeseca), ziharu (riječima muža supruzi: „ti si mi poput leđa moje majke“), primanju islama, otpadništvu, utvrđivanju smrti, punomoći, vesijjetu i slično.
Ovo je stav većine učenjaka.
Od argumenata sa kojima dokazuju svoj stav je sljedeće:
Riječi Uzvišenog: „O vjernici, kada vam se približi smrt, prilikom davanja oporuke neka vam posvjedoče dvojica pravednih rođaka vaših“. (El-Maide, 106)
Vjerodostojan hadis kojeg bilježi Bejheki: „Nema braka bez velija i dva pravedna svjedoka“. Prenosi Malik od Zuhrija: „Do sada je bio sunnet da nije dozvoljeno svjedočenje žena u šerijatskim kaznama, pri sklapanju braka i davanju talaka“.
Drugi stav: da se prima svjedočenje žena u svemu mimo šerijatskih kazni i odmazde. Pri čemu je uslov da dvije žene mijenjaju jednog muškarca.
Dokazuju to sa opštim značenjem onoga što je došlo u ajetud-dejn (ajeta o dugu): „I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene, koje prihvaćate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, neka je druga podsjeti.“ (El-Bekara, 282)
Odabrano mišljenje je stav džumhura (većine) učenjaka, osim kada to nužda zahtijeva.
Prema tome, ne prima se svjedočenje žena prilikom šerijatskog vjenčanja.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
PROPIS ŽENIDBE OCA I SINA SA MAJKOM I KĆERKOM
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Nema smetnje u tome, jer među njima nema rodbinske veze ni po porijeklu niti po mlijeku (dojenju). Zabranjeno je sinu da oženi ženu svoga oca (ako se razvedu) po 22. kur'anskomviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Nema smetnje u tome, jer među njima nema rodbinske veze ni po porijeklu niti po mlijeku (dojenju). Zabranjeno je sinu da oženi ženu svoga oca (ako se razvedu) po 22. kur'anskom ajetu u suri En-Nisa. A u 23. ajetu sure En-Nisa je došla zabrana ocu da oženi pastorku (kćerku supruge od drugog muža, u slučaju da se razvede sa njenom majkom) kao i zabrana ocu da oženi suprugu njegovog sina (ako bi se sin razveo od nje). Zatim u 24. ajetu sure En-Nisa, nakon što je Uzvišeni Allah nabrojao pojedinačno ko je sve zabranjen za ženidbu u prethodna dva ajeta, kaže: „A dozvoljene su vam (žene) mimo toga“.
Kaže Uzvišeni:
„I ne ženite se ženama kojima su se ženili očevi vaši – a što je bilo, biće oprošteno; to bi, uistinu, bio razvrat, gnusoba i ružan put. (En-Nisa, 22)
Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše, i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših, i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose – ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh – i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre – što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je. (En-Nisa, 23)
I udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi – a ostale su vam dozvoljene“. (En-Nisa, 24)
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba