Alejkumusselam.

Nejasnoća i nedoumica u ovom dijelu teksta hadisa “On pripada Meni” dolazi sa strane što u osnovi sva dobra djela pripadaju Uzvišenom Allahu, tj. radimo ih radi Njegovog zadovoljstva, radi Njega, nadajući se Njegovoj nagradi, pa se postavlja pitanje šta je smisao izdvajanja posta u hadisu u ovom kontekstu u odnosu na ostale ibadete.

Navodi Nevevi u svom Komentaru Sahiha Muslima (3/152) da učenjaci imaju više mišljenja u tumačenju značenja riječi “On pripada Meni”.

Prvo – da je razlog izdvajanja posta da on pripada Allahu u tome što sa postom, kao jednom od raznih vrsta ibadeta sa kojima se stvorenja približavaju Allahu, nije obožavan niko mimo Uzvišenog Allaha, kjafiri nisu ni u jednom vremenskom periodu veličali, obožavali i približavali se nekom svom lažnom božanstvu sa ibadetom posta, iako su svoja božanstva veličali klanjajući se njima, čineći im sedždu, davajući im sadaku, čineći im zikr i tome slično.

Drugo – da je razlog izdvajanja posta da on pripada Allahu u tome što je post kao ibadet daleko od rija'a (činjenja dobrog djela radi ljudi da bi oni vidjeli da ga čini) jer je post skriven, za razliku od namaza, hadždža, džihada, davanja sadake i sličnih ibadeta koji su po svojoj prirodi javni i vidljivi.

Treće – da je razlog izdvajanja posta da on pripada Allahu u tome što postač i njegov nefs nemaju udjela u tome, ovo se prenosi od Hattabija.

Četvrto – da je razlog izdvajanja posta da on pripada Allahu u tome što je neovisnost od hrane svojstvo Allaha, subhanehu ve te'ala, pa se postač približava Allahu sa ovim svojstvom Uzvišenog Allaha iako ništa ne liči niti se može uporediti sa osobinama i svojstvima Uzvišenog Allaha.

Peto – da je razlog izdvajanja posta da on pripada Allahu u tome što se Allah izdvaja kad je u pitanju post sa znanjem o veličini nagrade i mnogostrukim sevapima sa kojima obasima postača za razlika od ostalih ibadeta za koje je pojasnio kolika je njihova nagrada.

Šesto – da se ovdje radi o počasnom pripisivanju posta Uzvišenom Allahu iako čitav svijet pripada Allahu, kao što se za neke druge stvari slično kaže, poput riječi Uzvišenog “Allahova deva” u suri Eš-Šems, (ili nazivanja mesdžida Allahovim kućama, tj. bejtullah).

Imam Nevevi dodaje da je u ovom hadisu pojašnjenje o ogromnoj vrijednosti ibadeta posta a čime se ujedno i postiče na njega. A dio teksta hadisa “I Ja za njega nagrađujem” pored toga što govori o veličini i vrijednosti posta on ukazuje da za post Uzvišeni mnogo nagrađuje, jer kada Plemeniti obavijesti da će On lično nagrađivati to neminovno znači da će nagrada biti ogromna i velika.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Po većini učenjaka namjerno izazvano povraćanje kavari post i obaveza ga je napostiti. Dok povraćanje koje nije izazvano namjerno od samog postača ne kvari post i nije ga obaveza napostiti. Kaže Ibn El-Muzir da je na ovome idžma učenjaka.

Ovo dokazuju sa hadisom kojeg prenosi Ebu Hurejere, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nenamjerno povrati ne treba napostiti, a ko namjerno izazove povraćanje obavezan je napostiti”. Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Darimi, Darekutni, Ibn Huzejme i Hakim.

Slabim ga ocjenjuju Buharija i Ahmed, dobrim Darekutni a vjerodostojnim Hakim, Albani i Šuajb Arnaut. Kaže Tirmizi da je hadis garib, tj. prenešen sa jednim lancem prenosilaca, a što je išaret na slabost hadisa, a zatim kaže da se po ovom hadisu radi.

Manja skupina učenjaka, od kojih je Ibn Abbas, Malik i Rebia’, smatraju da povraćanje uopćeno ne kvari post osim ako se nešto hrane vrati u stomak.

To dokazuju hadisom kojeg bilježi Bejheki i svom Sunenu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Troje ne kvari post: povraćanje, hidžama i poluciranje“. Hadis je slab jer je u njegovom senedu Abdurahman ibn Jezid ibn Eslem koji je slab.

Prema tome, ispravan stav je stav većine učenjaka na koji ukazuje hadis Ebu Hurejere, radijallahu anhu, po kojem učenjaci rade iako u njemu ima slabosti

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Oko spajanja nijeta farz ibadeta (napaštanja Ramazana, posta kefareta i slično) sa ibadetom nafile (suneta ili mustehaba, poput posta dana Ašure, dana Arefata, drugih raznih dobrovoljnih postova) učenjaci mezheba imaju podijeljeno mišljenje. Razlog razilaženja je prvenstveno nepostojanje šerijatskih tekstova koji pojašnjavaju to pitanje.

Prvi stav – da ko zanijeti farz (napaštanje Ramazana) i nafilu (post dana Ašure) ima nagradu farza a nafila mu je batil.

Ovo je stav Ebu Jusufa od hanefija.

Dok Muhammed ibn Hasan eš-Šejbani smatra da nema nagradu ni za jedno.

Drugi stav – da ko zanijeti sa farzom i nafilu ima nagradu za oboje.

Ovo je stav šafijskog mezheba i nekih učenjaka unutar malikijskog i hanbelijskog mezheba.

Već je rečeno da po ovom pitanju nema šerijatskog teksta ili nečeg drugog što može presuditi. A najsigurnije je razdvojiti ove dvije vrste posta, a Allah zna najbolje.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

U dva vjerodostojna hadisa koje bilježi Muslim u svom Sahihu je došlo da je mustehab postiti dva dana u mjesecu Muharremu i to:

– 9. Muharrem, tj. dan prije Ašure i

– 10. Muharrem, tj. dan Ašure.

Prenosi se od Ebu Katade el-Ensarija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio upitan za post na dan Ašure, pa je odgovorio: „Briše grijehe za prošlu godinu.“ Bilježi ga Muslim.

Prenosi se od Abdullah ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: „Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postio dan Ašure i naredio da se posti, rekli su mu: O Allahov Poslaniče, to je dan koji veličaju židovi i kršćani. Pa je rekao: ‘Kada dođe sljedeća godina, inšallah, postit ćemo deveti dan (Muharrema)’. I nije nastupila sljedeća godina, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je preselio“. Hadis bilježi Muslim.

Što se tiče hadisa u kojem je došlo da se posti i dan poslije Ašure, tj. 11. Muharrem, taj hadis se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Postite dan Ašure i razlikujte se od židova, postite dan prije i dan poslije“.

Bilježe ga Ahmed, Bejheki u „Šu'abul-iman“, Ibn Huzejme i Bezzar.

Sa osim hadisom skupina učenjaka dokazuje preporučenost posta 11. Muharrema, tj. dana poslije Ašure.

Međutim, hadis je ocijenjen slabim, po nekima veoma slabim. Kaže El-Hesemi da je u njegovom senedu ravija Muhammed ibn ebi Lejle, a on je slab. Hadis je slabim ocijenio Ibn Hadžer, šejh Albani, Šu'ajb Arnaut i mnogi drugi muhaddisi. Slabost hadisa se vraća na raviju Muhammeda ibn ebi Lajlu koji je bio slabog pamćenja, a još se izdvojio sa tekstom ovog hadisa.

Ispravno je da se sa ovim slabim hadisom ne može dokazivati preporučenost posta dana poslije Ašure. Takođe, nije ispravno smatrati da je preporučeno postiti dan poslije Ašure (11. Muharrema) argumentirajući time da je propisano razlikovati se od židova. Jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Muslim da se od njih razlikujemo sa postom devetog dana Muharrema, tj. dana prije Ašure, a ne jedanaestog.

Ibn El-Kajjim je shodno vrijednosti i nagradi post dana Ašure podijelio na tri stepena:

prvi stepen sa najmanjom nagradom posta – post samo dana Ašure,

drugi stepen sa srednjom nagradom – post dana prije Ašure i dana Ašure i

treći stepen sa najvećom nagradom – post dana prije i dana poslije Ašure i samog dana Ašure.

Pošto je treći stepen zasnovan na slabom hadisu, nije prihvatljiva ova podjela vrijednosti posta dana Ašure.

Treba naglasiti da nije mekruh (pokuđeno) postiti samo dan Ašure. Ovo su naglasili šejhul-islam Ibn Tejmije i hanbelijski učenjak El-Merdavi. A svakako da je bolje i vrijednije postiti i dan prije Ašure.

Prema tome, to što je taj daija napisao da nema vjerodostojnih hadisa po tom pitanju dana poslije Ašure, to je tačno.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Prenosi se od Ammara ibn Jasira, radijallahu anhuma, da je rekao: „Ko posti sumnjivi dan (tj. 30. dan mjeseca Š'abana), neposlušan je Ebu Kasimu (Muhammedu), sallallahu alejhi ve sellem.“

Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ibn Huzejme, Ibn Hibban, a u „Musnedu“ imama Ahmeda je od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Vjerodostojnim su ga ocijenili Tirmizi, Ibn Huzejme, Darekutni, Ibn Hibban i mnogi drugi.

Hadis je dokaz da je zabranjeno postiti sumnjivi dan. Sumnjivi dan je 30. dan mjeseca Ša'bana koji se upotpuni kada se 29. noći Ša'bana ne vidi mlađak Ramazana.

Došlo je u hadisu mutefekun alejhi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada ga (mlađak) vidite, postite, a kada ga (ponovo) vidite (na kraju Ramazana), mrsite se, a ako budete spriječeni da vidite (zbog oblaka i slično), upotpunite broj (dana) Ša'bana na trideset“.

Ovu zabranu posta sumnjivog dana (30. Ša'bana) podupire hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ne postite jedan ili dva dana prije nastupanja ramazana, osim čovjeka koji (inače) posti post, pa neka ga posti.'“

Iz ovih hadisa se takođe zaključuje da nije dozvoljeno određivati početak posta mjeseca Ramazana astronomskim proračunima, nego da je ibret u praćenju mlađaka.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba