Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
PROPIS TRAJNE DEPILACIJE (TJ. OTKLANJANJA DLAKA SA TIJELA)
Alejkumusselam rahmetullahi ve berekatuhu! Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Što se tiče otklanjanja dlaka sa ljudskog tijela ono se može podijeliti na tri vrste: Prva vrsta: dlake za koje je došlo u Šerijatu da ih je propisano otkloniti, poput otklanjanja dviše
Alejkumusselam rahmetullahi ve berekatuhu!
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Što se tiče otklanjanja dlaka sa ljudskog tijela ono se može podijeliti na tri vrste:
Prva vrsta: dlake za koje je došlo u Šerijatu da ih je propisano otkloniti, poput otklanjanja dlaka oko polnog organa, ispod pazuha i kraćenje brkova, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu mutefekun alejhi. Ova vrsta otklanjanja dlaka se ubraja u fitru (prirodu) na kojoj je Allah, dželle še'nuhu, stvorio svoja stvorenja.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je vremenski odredio da ne prođe više od četrdeset dana a da se sa tih mjesta ne otklone dlake, kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu.
Druga vrsta: dlake za koje je došla u Šerijatu zabrana da se otklanjaju ili naredba koja je suprotna njihovom otklanjanju, poput dlaka brade kod muškaraca i obrva kod žena.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio muškarcima da puštaju bradu i da se po tome razlikuju od međusija i mušrika, kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima Buharije i Muslima.
Takođe, u vjerodostojnom hadisu, mutefekun alejhi, došla je zabrana ženi da čupa obrve sa ciljem uljepšavanja.
Treća vrsta: dlake za koje nam u Šerijatu nije došla naredba da ih otklonimo, niti nam je došla zabrana da ih ne smijemo otkloniti, poput dlaka na prsima, podkoljenicama, laktovima, nadkoljenicama, stomaku i slično. Pa ako na ovim mjestima dlake narastu duge i guste tako da poružnjavaju i izobličavaju izgled insana, u tom slučaju nema smetnje da se one umanje ili otklone.
A u suprotnom slučaju, tj. ako na tim mjestima dlake ne budu velike niti guste, preče je da se ne diraju jer ih Allah, subhanehu ve te'ala, nije stvorio bez funkcije, nego je u njima sigurno neka faida. Ovaj stav zastupa šejh
Usejmin, rahimehullah. Dio učenjaka smatra da je otklanjanje dlaka na ovim mjestima ili mekruh ili zabranjeno jer potpada pod zabranjeno mijenjanje Allahovog stvaranja.
Takođe, druga skupina učenjaka smatra da je ženi dozvoljeno da otklanja sa ovih dijelova tijela dlake sa ciljem uljepšavanja tijela svome mužu.
U svakom slučaju, stav da je otklanjanje dlaka sa ovih mjesta zabranjeno je najdalje od ispravnog jer je propis o tome prešućen u šerijatskim tekstovima a veoma je daleko da se može analogijom pridružiti zabrani čupanja obrva, te prema tome spada u dozvoljene stvari, a Allah zna najbolje.
Rezime gore spomenutog je da je dozvoljeno trajno otklanjanje dlaka sa tijela i lica izuzev obrva (za ženu) jer za njihovu zabranu nema dokaza u Šerijatu.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
DA LI JE DOZVOLJENO DA ŽENA NOSI VIŠE MINĐUŠA NA UHU?
Zahvala pripada Allahu. Nije nam poznato da postoji dokaz koji zabranjuje ženi da nosi više minđuša na uhu, tako da nema smetnje, jer je osnova da je dozvoljeno, a Allah, dželle šanuh, najbolje zna. (Vidi: Abdullah el-Fevzan, Zinetul-mer'etil-muslime, str. 71-72) Odgovorio na pitanje: Amir I. Smajićviše
Zahvala pripada Allahu.
Nije nam poznato da postoji dokaz koji zabranjuje ženi da nosi više minđuša na uhu, tako da nema smetnje, jer je osnova da je dozvoljeno, a Allah, dželle šanuh, najbolje zna.
(Vidi: Abdullah el-Fevzan, Zinetul-mer'etil-muslime, str. 71-72)
Odgovorio na pitanje: Amir I. Smajić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
DA LI JE DUGAČKA KOSA KOD MUŠKARCA SUNNET?
Alejkumusselam. Prenešeno je u vjerodostojnim hadisima da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao dužu kosu u nekoliko oblika shodno njegovom stanju i poslu kojim se bavio. Prvi oblik je da mu je kosa dopirala do resica ušiju (ili na arapskom: vefre). Bilježe Buharija i Muslim u svojiviše
Alejkumusselam.
Prenešeno je u vjerodostojnim hadisima da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
imao dužu kosu u nekoliko oblika shodno njegovom stanju i poslu kojim se bavio.
Prvi oblik je da mu je kosa dopirala do resica ušiju (ili na arapskom: vefre). Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Bera ibn Malika, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao kosu koja je dopirala do resica njegovih ušiju”. A u rivajetu kod Muslima: “Kosa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bila do polovine njegovih ušiju”.
Drugi oblik je da mu se dužina kose bila između ušiju i ramena (ili na arapskom lemme). Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao kosu koja je između njegovih ušiju i ramena”. A u rivajetu od Aiše, radijallahu anha, kod Ebu Davuda i Tirmizija se prenosi da je ona rekla: ” Kosa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bila ispod ušiju i iznad ramena”.
Treći oblik je da je puštao kosu do ramena (ili u arapskom džemme). Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao kosu koja je dopirala do ramena”. Ovaj zadnji oblik je stanje na kojem je najčešće Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio.
Bitno je naglasiti da nije potvrđeno u Sunnetu da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, puštao kosu duže od ramena kao što je bio običaj žena. A hadis u kojem se prenosi da je kosu vezivao u pletenice, bilježe ga autori Sunnena, međutim on je slab, takvim ga ocjenjuje imam Buharija, a i njegov tekst je oprečan vjerodostojnim hadisima u kojima je došlo da nije vezivao kosu u pletenice. Takođe, nije prenešeno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, brijao glavu osim za vrijeme obreda hadždža i umre.
Učenjaci i islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje oko toga da li je puštanje duge kose muškarcima sunnet ili je to samo dozvoljeni običaj.
Prvo mišljenje: da je puštanje duge kose sunnet, tj. ko to radi slijedeći Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tome ima nagradu za to. Ovo je najpoznatiji rivajet i zvanični stav u hanbelijskom mezhebu i drugih učenjaka koji se slažu sa njima. Oni svoj stav dokazuju time što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao dugu kosu, a njegova praksa je sunnet.
Takođe, dokazuju to i hadisom od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko pusti kosu neka je uređuje”.Bilježi ga Ebu Davud, vjerodostojnim ga ocjenjuje Albani a dobrim Ibn Hadžer.
Takođe, dokazuju hadisom od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio dječaka kojemu je dio kose bio obrijan a dio pušten pa im je rekao: “Ili obrijte svu kosu ili pustite svu kosu”. Bilježe ga Ebu Davud i Nesai a Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.
S tim da je u Buharijinom i Muslimovom Sahihu došlo od istog ravije da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio “EL-KAZEA”, tj. da se dio glave obrije a na drugom dijelu ostavi kosa.
Međutim, dokazivanje sa svim ovim spomenutim hadisima je upitno jer se sa prvim može dokazivati da je sunnet uređivanje kose a ne puštanje, dok drugi hadis uzimaju zagovarači drugog mišljenja kao osnovni dokaz za svoj stav.
Drugo mišljenje: da puštanje duge kose nije sunnet nego samo dozvoljena stvar, čak neki učenjaci kažu da je bolje kraćenje kose od puštanja. Ovo je mezheb hanefija, stav Ibn Abdulberra od malikija i drugih. A od savremenih učenjaka izabrao ga je šejh Ibn Usejmin.
Dokazuju svoj stav time da praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u puštanju kose predstavlja običaj koji nije propisano slijediti jer nisu prenešene riječi koje ukazuju da je puštanje duge kose sunet.
Takođe, dokazuju hadisom kojeg bilježe Ebu Davud i Ibn Madže od Vail ibn Hudžra, radijallahu anhu, da je došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a imao je dugu kosu, pa čim ga je vidio rekao mu je: “Zloslutnja (zlo), zloslutnja (zlo)”. On se vratio i potkratio kosu i došao mu ponovo sutradan, pa mu je rekao: “Ja nisam mislio na tebe, a to je bolje”. Vjerodostojnim ga ocjenjuje šejh Albani. Hanefijski učenjak Tahavija nakon navođenja ovog hadisa u “Muškilul-asar” kaže da ovaj hadis ukazuje da je kraćenje kose bolje od puštanja i dodaje da ono što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učini boljim od toga nema nešto bolje i da je obaveza to smatrati boljim a ostaviti ono što mu je oprečno.
Bilježi ga Ebu Davud, vjerodostojnim ga ocjenjuje Albani a dobrim Ibn Hadžer. Takođe, dokazuju svoj stav hadisom od Ibn Omera, radijallahu anhuma, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio “EL-KAZEA”, tj. da se dio glave obrije a na drugom dijelu ostavi kosa. A u rivajetu kod Ebu Davud i Nesai je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio dječaka kojem je dio kose bio obrijan a dio pušten pa im je rekao: “Ili obrijte svu kosu ili pustite svu kosu”. Hadis je šejh Albani ocjenio vjerodostojnim.
Odabrano mišljenje je drugo mišljenje učenjaka, a Allah zna najbolje, tj. da puštanje duge kose muškarcima nije sunet. Da to nije sunet ukazuju sljedeće stvari:
Prva: jasni i nedvosmisleni tekstovi hadisa za koje se može reći da presuđuju po ovom pitanju: “Ili obrijte svu kosu ili pustite svu kosu”, i hadis u kojem se Vail ibn Hudžra, radijallahu anhu, vratio i potkratio kosu i došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo sutradan, pa mu je on rekao: “Ja nisam mislio na tebe, a to je bolje”. Jer da je sunnet puštanje duge kose ne bi rekao “ili obrijte svu kosu” niti bi rekao onome ko je potkratio kosu “A to je bolje”.
Druga: Učenjaci Usulul-fikha djela Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dijele na tri vrste: prva – prirodna svojstva (poput toga da jede, pije, oblači se i slično), druga – svojstva koja Šerijat propisuje (poput kraćenja brkova, puštanja brade, otklanjanja dlaka ispod pazuha i stidnog mjesta, sunećenja, jedenja desnom rukom i slično) i treća – svojstva koja su između ovoga dvoga, tj. oko kojih se učenjaci razilaze da li pripadaju ovoj skupini ili onoj (poput nošenja srebrnog prstena). A djelo puštanja duge kose spada u ovu treću vrstu, s tim da je bliže da spada u prvu, tj. prirodna svojstva. Znači, u djelu puštanja duge kose Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, preovlađuje značenje običaja i prirodnog karaktera općeprihvaćenog i poznatog u njegovom narodu. Da bi to bilo sunnet na to treba da ukazuje neki dodatni argument koji upućuje da je to sunnet, poput toga da se sa ovom praksom musliman razlikuje od kjafira, ili muškarac od žena, ili da se sa njim sprečava loš i pokvaren ahlak, ili nešto slično tome, a pošto ničeg od ovoga nema u puštanju duge kose onda se ta praksa svodi i ubraja u djela Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja je radio kao prirodna svojstva koja radi bilo koji drugi čovjek.
Treća: da je puštanje kose propisano od strane Zakonodavca Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi na to uputio svoj Ummet kao što ih je uputio na puštanje brade, ili bi im objasnio razloge koji upućuju na propisanost puštanje duge kose. Međutim, nije prenešeno i zabilježeno od njega ništa od toga, naprotiv prenešeno je da je on, sallallahu alejhi ve sellem, obrijao djecu Džafera ibn Ebi Taliba nakon njegove smrti i da je pohvalio kraćenje kose Vabila ibn Hadžera, radijallahu anhu, koja je bila duga.
Što se tiče propisa dlaka (kose) na tijelu čovjeka sa šerijatske strane one imaju tri stanja (propisa):
Prvo – dlake (kosu) koje je zabranjeno otkloniti, poput dlaka brade kod muškarca i obrva kod žena.
Drugo – dlake koje vadžib otklanjati, poput dlaka sa stidnog mjesta i ispšod pazuha i kraćenja brkova.
Treće – dlake o kojima je prešućeno, poput dlaka ruku, nogu, prsa i kose na glavi.
Prema tome, puštanje duge kose kod muškaraca nije sunnet zato što je Poslanik, salllahu alejhi ve sellem, pohvalio kraćenje kose, a drugom prilikom izjednačio puštanje i kraćenje kose. A dužina kose Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se kretala između resica ili polovine uha do ramena.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
STAVLJANJE VJEŠTAČKIH TREPAVICA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Osnova u propisu međuljudskih postupaka mimo ibadeta je dozvola osim ako šerijatski argument Kur'ana, Sunneta, idžma, kijasa i slično ukazuje na pokuđenost ili zabranu. Nema doviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Osnova u propisu međuljudskih postupaka mimo ibadeta je dozvola osim ako šerijatski argument Kur'ana, Sunneta, idžma, kijasa i slično ukazuje na pokuđenost ili zabranu.
Nema dokaza koji zabranjuje ili čini pokuđenim ženama stavljanje vještačkih trepavica s ciljem uljepšavanja mužu. Suprugama je mustehab da se ukrašavaju svojim muževima kao i obrnuto.
Ova dozvola se uslovljava da u stavljanju vještačkih trepavica ne bude oponašanje kjafira i griješnih nemoralnih ljudi, a što se vraća na nijet same žene.
Stavljanje vještačkih trepavica ne potpada pod zabranjeno stavljanje perike. Naime, prenosi se u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Abdullah ibn Mes'uda, radijallahu anhu, a on od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao „da je Allah prokleo žene koje stavljaju periku i koje traže da im se stavlja perika, koje skidaju (briju, skraćuju ili čupaju) obrve i bruse zube radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahovo stvaranje”. Spomenuta zabrana stavljanja perike se ograničava samo na kosu.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
HADIS O ŽENAMA KOJE NE STAVLJAJU KANU NA RUKE
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Bilježi Bejheki u svojoj hadiskoj zbirci „Es-Sunenu el-kubra“ (broj hadisa 14830) sa lancem prenosilaca u kojem Muhammed ibn ebi Bekr prenosi od Bišr ibn El-Fudajla, a on od Ebviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Bilježi Bejheki u svojoj hadiskoj zbirci „Es-Sunenu el-kubra“ (broj hadisa 14830) sa lancem prenosilaca u kojem Muhammed ibn ebi Bekr prenosi od Bišr ibn El-Fudajla, a on od Ebu ‘Ukajla da je Buhejjetu rekla da je čula Aišu, radijallahu anha, kako kaže: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prezirao (mrzio) da vidi ženu koja nema na svojoj ruci (šaci) trag kane ili trag boje“.
Ovaj hadis je šejh Albani ocijenio slabim u knjizi „Da'iful-džami'i“ pod rednim brojem 4611.
Ako analiziramo pouzdanost spomenutih ravija hadisa naći ćemo da za raviju pod imenom Buhejjetu kaže Ibn Hadžer da je nepoznat. Takođe, za raviju Bišr ibn El-Fudajl kaže muhaddis El-Ezdi da je medžhul. Tj. nepoznat. A ove dvije slabosti su dovoljne da se spomenuti ocijeni slabim.
Sa hadisom poput ovoga se ne može dokazivati pokuđenost nebojenja ženama šaka kanom ili nekom drugom bojom.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
PROPIS FARBANJA KOSE I BRADE CRNOM BOJOM
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Mustehab je supružnicima da jedno drugom uljepšavaju svoj izgled. A od tog uljepšavanja je između ostalog i farbanje sijedih dlaka (brade ili kose) muškarcima i stavljanje kaneviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Mustehab je supružnicima da jedno drugom uljepšavaju svoj izgled. A od tog uljepšavanja je između ostalog i farbanje sijedih dlaka (brade ili kose) muškarcima i stavljanje kane na ruke i noge ženama, kao i farbanje kose kanom ili drugim bojama za kosu.
Propis farbanja sijede kose (i brade muškarcima)
Da li je bolje ženama i muškarcima da farbaju sijedu kosu i bradu (muškarcima) ili ne, po tom pitanju učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Prvi stav: Većina učenjaka (džumhur), od kojih su imami četiri mezheba, smatra da je mustehab farbati sijedu kosu muškarcima i ženama kao i bradu muškarcima. (El-Fetava el-hindijje 5/359, El-Medžmu’ 1/323, El-Mugni 1/9)
Dokazuju to hadisom mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista se Židovi i kršćani ne farbaju, pa se razlikujte od njih”.
A u vjerodostojnom rivajetu kod Ahmeda, Ibn Hibbana, Ebu J'ale i Begavije je došlo: “Mijenjajte sijede (farbanjem), ne oponašajte Židove i kršćane”.
Bilježi Nesai od Ibn Omera, radijallahu anhuma, a Tirmizi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Mijenjajte sijede (farbanjem), ne oponašajte Židove”.
Ovi hadisi ukazuju na preporučenost farbanja sijedih dlaka (kose i brade) i da u tome imaju dvije osnovne koristi: 1 – čišćenje kose (brade) i uljepšavanje izgleda 2 – razlikovanje od sljedbenika Knjige, što je i namjera Zakonodavca i preporučeno.
Drugi stav: Manja skupina učenjaka smatra da je bolje ne farbati sijedu kosu i bradu. (El-Medžmu’ 1/323, El-Mugni 1/9)
1 – Dokazuju to hadisom Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, u kojem kaže: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mrzio deset stvari: …, mijenjanje (farbanje) sijedih …”. Hadis bilježe Nesai i Ibn Hibban, a šejh Albani ga ocjenjuje munker hadisom, tj. jako slabim.
Komentar: Hadis Ibn Mes'auda, radijallahu anhu, je slab te ne može biti argument po ovom pitanju.
2 – Dokazuju takođe hadisom od K'ab ibn Murreta, radijallahu anhu: “Ko osijedi jednu sijedu ona će mu biti svjetlo na Sudnjem danu”. Bilježe ga Tirmizi, Nesai, Ahmed, a šejh Albani ocjenjuje vjerodostojnim.
Komentar: Hadis K'aba, radijallahu anhu, ne ukazuje da je vrijednije ostavljanje farbanja.
3 – Zatim se drže hadisa mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Enesa, radijallahu anhu, u kojima on prenosi da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije farbao kosu i bradu. A ovo ukazuje da je radio ono što je vrijednije i bolje.
Komentar: Potpuno suprotno hadisu Enesa, radijallahu anhu, prenose Ibn Omer i Ummu Seleme, radijallahu anhum, u hadisima koje bilježe Buharija i Muslim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, farbao bradu i kosu.
O pokušaju da se napravi spoj između ovih kontradiktornih hadisa su govorili Ibn Džerir Teberi, Kadi ‘Ijad, Nevevi i Ibn Hadžer. Najbolje pomirenje između ovih hadisa je ono što se prenosi od imama Ibn Džerira Tabrija (Fethul-bari 10/432). On kaže da ono što prenose Ummu Seleme i Ibn Omer, radijallahu anhum, da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, farbao, oni prenose ono što su vidjeli da je radio ponekad, a negiranje Enesa, radijallahu anhu, da se farbao se odnosi da je to bilo njegovo stanje u većini slučajeva.
Kaže imam Ševakni da to što Enes, radijallahu anhu, negira da se farbao ne ukazuje ništa više osim na to da on nije znao da se farbao. Dok rivajeti od drugih ashaba u kojima se potvrđuje da se farbao su preči da se prihvate, jer oni potvrđuju ono što su oni vidjeli. U svakom slučaju, svejedno da li se on farbao ili ne, on je, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se farba, a riječima se daje prednost nad djelima. (Nejlul-evtar 1/146)
4 – Takođe dokazuju sa onim što se prenosi od skupine ashaba da nisu farbali sijede, poput Alije, Ubej ibn K'aba i Enesa, radijallahu nahum.
Komentar: Prenosi se u vjerodostojnim hadisima od dosta veće skupine ashaba da su farbali.
Odabrano (radžih) mišljenje je stav džumhura, tj. da je mustehab (preporučeno) muškarcima i ženama farbati sijedu kosu i bradu (muškarcima), jer je to naredba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tome je razlikovanje od sljedbenika Knjige i time se bolje održava kosa i brada.
NAPOMENA: Dozvoljeno je farbanje bilo kojom bojom (crvenom, smeđom, plavom i slično), a oko farbanja crnom postoji razilaženje o čemu će biti govora, inšallah. U ovome nema razlike između mladih ili starih, a nema smetnje u farbanju kose i brade i prije nego što osijedi.
FARBANJE CRNOM BOJOM
Nema razilaženja među učenjacima da nije dozvoljeno farbati kosu i bradu crnom bojom sa ciljem prevare i obmane, tj. da se time sakrije ili promijeni identitet, poput farbanja kradljivice sa ciljem da ga ne prepoznaju.
A mimo toga učenjaci se razilaze oko farbanja crnom bojom na pet mišljenja od kojih su tri općepoznata:
Prvo mišljenje – da je dozvoljeno.
Ovo je stav Ebu Jusufa (učenika Ebu Hanife), jedan od dva stava imama Malika, Ebul-Feredža ibn El-Dževzija, Ibn ebi ‘Asima, a od savremenih učenjaka između ostalih i šejha Mensura Es-Simarija.
Takođe, ovo je stav velike skupine ashaba, tabi'ina i drugih učenjaka selefa ovog Ummeta, o čemu će biti govora prilikom argumentiranja. (Fethul-bari 10/435, El-Fetava el-hindije 5/359, El-Mugni 1/91, Nejlul-evtar 1/145)
O farbanju u crno su učenjaci Ibn El-Dževzi i Ibn ebi ‘Asim napisali posebne knjige u kojima su snažno i argumentovano podržali i zauzeli stav dozvole farbanja u crno.
Argumenti sa kojima zagovarači ovog stava dokazuju dozvolu su sljedeće:
Prvi argument – Hadis mutefekun alejhi: “Zaista se Židovi i kršćani ne farbaju, pa se razlikujte od njih”.
Opće značenje riječi “pa se razlikujte od njih” obuhvata dozvolu da se farba sa bilo kojom bojom, jer nisu spomenute neke boje, a na druge upozoreno.
Drugi argument – Hadis od Džabira, radijallahu anhu, kod Muslima u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao za sijedu kosu i bradu Ebu Kuhafe, radijallahu anhu: “Promijenite (ofarbajte) ovo (bijelu kosu i bradu) sa nečim”.
Opće značenje “promijenite ovo sa nečim” obuhvata i crnu boju.
Naravno, zagovorači zabrane farbanja u crno dokazuju svoj stav sa dodatkom istog hadisa koji je u Muslimu “i klonite se crne boje”. Međutim, vjerodostojnost ovog dodatka je upitna, o čemu će biti govora. Takođe sam ravija tog dodatka, Ibn Džurejdž, je farbao u crno.
Treći argument – Hadis od Ebu Zerra, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je nabolje ono sa čime farbate ove sijede kana i ketem (biljka koja daje crnu boju)”.
Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ahmed. Vjerodostojnim ga ocjenjuju Albani, Šuajb Arnaut i drugi, a dobrim Abdulkadir Arnaut.
Hadis ukazuje da je najbolje farbati sa kanom koja daje crvenu boju i ketemom koji daje crnu boju. Skupina učenjaka kaže da se u hadisu misli na farbanje sa ovim bojama kada se pomiješaju, dok druga skupina smatra da se odnosi i na miješanje i na pojedinačno farbanje, a po općem značenju hadisa je bliže ovo zadnje. Uglavnom, hadis ukazuje na dozvolu farbanja crnom bojom pojedinačno ili pomiješano sa kanom koja je crvena.
Četvrti argument – Da je skupina ashaba od pravednih halifa i drugih farbala u crno:
Bilježi Buharija u svom Sahihu od Enesa, radijallahu anhu, da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, ofarbao bradu kanom i ketemom da je njena boja pocrnila (“kan'e levnuha”).
Ibn Hadžer sa jezičke strane navodi da riječi “kan'e levnuha” znače da je boja brade jako pocrvenila, dok učenjak El-‘Ajni tumači da znači da je od jarko crvene prešla u crnu.
Takođe, od ashaba koji su farbali u crno su Osman ibn Affan, S'ad ibn ebi Vekkas, Ukbe ibn Amir, Abdullah ibn Džafer, Mugire ibn Šu'be, Hasan, Husejn, Džerir ibn Abdullah i Amr ibn El-‘As. (El-Mugni 1/91, Fethul-bari 10/435, Nejlul-evtar 1/145, Zadul-me'ad 4/337, El-Elbise vez-zine Abdulvehhab 302-303)
Nije poznato niti prenešeno da je neko od drugih ashaba negirao postupak spomenutih ashaba, što ukazuje da to oni nisu smatrali zabranjenim, u protivnom bilo bi prenešeno.
Takođe, farbanje u crno je bila praksa mnogih tabi'ina, prenosi Ibn El-Kajjim u Zadul-me'adu (4/337) od sljedećih tabi'ina da su farbali u crno: Amr ibn Osman, Alij ibn Abdullah ibn Abbas, Ebu Selem ibn Abdurrahman, Abdurrahman ibn El-Esved, Musa ibn Talha, Ibn Šihab Ez-Zuhri, Ejjub Suhtijani, Ismail ibn M'adijekrib, Muharib ibn Disar, Jezid, Ibn Džurejdž, Ebu Jusuf, Ebi Ishak, Ibn ebi Lejla, Zijad ibn ‘Alaka, Gajlan ibn Džami'a, Nafi'a ibn Džubejr, Amr ibn Alij El-Mukaddemi, Kasim ibn Selam, Muhammed ibn Ishak, El-Hadždžadž ibn Ertat, Ibn Sirin, Ebu Burde, Amr ibn Dinar, Šerahbilu ibn Es-Simt, Anbese ibn Se'id i drugi.
Kaže Ibn Šihab Ez-Zuhri: “Mi smo farbali u crno kada je lice bilo mlado, a kada bi lice i zubi ostarili ostavili bi ga (farbanje u crno)”. (Fethul-bari 10/435)
Prenosi Jahja od imama Malika da je upitan o farbanju u crno, pa je rekao: “Nisam čuo o tome nešto poznato. Farbanje u neku boju mimo crne je meni draže, a u ostavljanju farbanja ima širine, inšallah, i u tome ljudima nema teškoće”. (Šerh El-Muvetta Ez-Zerkani 5/372)
Drugo mišljenje – da je haram.
Ovo je stav Ebu Hanife, Muhammeda Šejbanija, jedan od dva stava šafijskog mezheba i mišljenje mnogih savremenih učenjaka, poput šejha Bin Baza, Saliha Fevzana i drugih. (El-Fetava el-hindije 5/359, I'anetut-talibin 2/231, El-Mugni 1/91, El-Medžmu 1/323)
Neki od učenjaka ovog mišljenja, poput Ishaka, El-Hulejmia i nekih učenjaka šafijskog mezheba, prave razliku između muškarca i udate žene, te dozvoljavaju udatoj ženi da se uljepšava farbanjem u crno ako joj muž dozvoljava. (El-Medžmu 1/323, Fethul-bati 10/435)
Dok neki učenjaci hanefijskog mezheba iz ove zabrane izuzimaju mudžahide (borce na Allahovom putu), odnosno njima daju olakšicu da se farbaju u crno. (El-Fetava el-hindije 5/359)
Argumenti sa kojima dokazuju zabranu su dva poznata hadisa:
Prvi – Hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu i drugi (mimo Buharije) od Džabira, radijallahu anhu, da je na dan oslobođenja Mekke doveden Ebu Kuhafe, otac Ebu Bekra, a njegova glava i brada su bile bijele poput drveta Segame (drvo čiji su plodovi, listovi i cvjetovi bijeli), pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Promijenite (ofarbajte) ovo (bijelu kosu i bradu) sa nečim, i klonite se crne boje”.
Kažu riječi “klonite se crne boje” su jasan dokaz zabrane farbanja u crno.
Komentar: Na dokazivanje sa ovim hadisom data su dva prigovora:
1 – Dodatak na kraju hadisa “klonite se crne boje” je mudredž, tj. to nisu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego riječi nekog od ravija, što znači da se sa tim ne može dokazivati zabrana farbanja u crno.
Dokaz tome je što Muslim u svom Sahihu prenosi ovaj hadis od Ebu Hajseme od Ebu Ez-Zubejra od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao samo: “Promijenite ovo sa nečim” bez dodatka “i klonite se crne boje”. I pitao je Zuhejr (Ebu Hajseme) Ebu El-Zubejra da li Džabir rekao u hadisu “klonite ga crne boje”, on je zanegirao i rekao “ne”. Takođe u Musnedu imam Ahmeda u istom rivajetu se prenosi isti hadis bez dodatka “i klonite se crne boje”. A zatim nakon teksta hadisa prenosi ravija Hasan od Zuhejra da je pitao Ebu El-Zubejra da li je rekao “klonite ga crne boje”, kaže “ne”. A Zuhejr ibn Mu'avije i Hasan ibn Musa su pouzdane ravije. Znači, dvojica ravija (IbnDžurejdž i Lejs) koji prenose ovaj dodatak prenose ga od Ebu El-Zubejra, a kao što je prenešeno on negira da je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Od argumenta koji ukazuju da je ovaj dodatak na kraju hadisa mudredž (da su riječi ravije) je to da ravija Ibn Džurejdž u hadisu kod Muslima, koji prenosi taj dodatak, i sam farbao u crno, jer kako da prenosi hadis u kojem je došla zabrana ili pokuđenost, a onda je on prvi krši?
Zagovarači stava da je haram farbati u crno se oslanjaju na to da hadis prenosi Muslim u svom Sahihu od dvojice ravija Ibn Džurejdža i Lejsa ibn S'ada, oni su obojica pouzdane ravije, a dodatak hadisa od pouzdanog ravije se prihvata, na čemu je skupina učenjaka hadisa.
2 – Hadis “i klonite se crne boje” se odnosi na oca Ebu Bekra, radijallahu anhu, i one čija sijeda kosa ili brada budu ružnog i odurnog izgleda, a ne važi za sve ljude.
Drugi – Hadis od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U zadnje vrijeme će se pojaviti ljudi koji farbaju crnom bojom poput volja golubova, oni neće osjetiti miris Dženneta”.
Bilježe ga Ebu Davud, Nesai i Ahmed. Vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Hadžer, Nevevi, Ahmed Šakir, Albani i Šu'ajb Arnaut, a dobrim Iraki i Abdulkarir Arnaut.
Komentar: Na dokazivanje sa ovim hadisom data su tri prigovora:
Prvi prigovor – da je hadis slab.
U senedu hadisa je ravija Abdulkerim ibn ebi El-Muhalik, kao što kažu Ebul-Feredž ibn El-Dževzi i drugi, a on je slab ravija sa čijim hadisom se ne argumentira.
Ibn Hadžer i Ibn El-Muziri smatraju da je taj ravija Abdulkerim ibn Malik El-Džezeri, a on je pouzdan, od njega prenose u svoja dva Sahiha Buharija i Muslim.
Drugi prigovor – Da je pogrešno dokazivati zabranu sa ovim hadisom i ako prihvatimo da je vjerodostojan.
Jer žestoka prijetnja koja se spomenuta u hadisu nije zbog farbanja u crno nego zbog nekog drugog grijeha koji nije spomenut, kao što kaže Ibn ebi ‘Asim u svojoj knjizi “El-Hidab (Farbanje)”. Na to ukazuje tekst hadisa “U zadnje vrijeme će se pojaviti ljudi koji farbaju crnom bojom”, a poznata je velika skupina među ashabima i tabinima od prve generacije ovog Ummeta koji su farbali u crno, što znači da strašna prijetnja nije zbog farbanja u crno, jer da je tako onda riječi “u zadnje vrijeme će se pojaviti ljudi” nemaju smisla kad se već takva skupina pojavila na samom početku islama. Tako da je dokazivanje zabrane sa ovim hadisom sasvim pogrešno.
Takođe, hadis govori o ljudima čija je karakteristika i obilježje bila da se farbaju u crno, kao što je došlo u hadisima u opisu havaridža da će im biti obilježje da briju glavu, pa kao što to obilježje havaridža (brijanje glave) ne ukazuje da je brijanje glave haram, tako ni farbanje te skupine u crno ne ukazuje da je to haram.
Treći prigovor – Da se pod farbanjem u crno misli na ono sa kojim se cilja prevara i obmana drugih radi skrivanja identiteta i slično, a oko čije zabrane nema razilaženja.
Zagovorači ovog stava (zabrane) dokazuju i sa drugim hadisima u kojima ima slabosti oko čega nema razilaženja, pa s toga nema potrebe da se isti navde.
Treće mišljenje – da je mekruh (pokuđeno).
Ovo je stav malikijskog, šafijskog i habelijskog mezheba, kao i mnogih učenjaka hanefijskog mezheba. (El-Fetava el-hindijje 5/359, Hašijetul-‘adevi 2/411, Šerhu Muslim 14/80, Fethul-bari 10/436, Nejlul-evtar 1/145)
Njihov argument je spoj između hadisa Džabira i Ibn Abbasa, radijallahu anhum, koje su spustili na stepen pokuđenosti i onoga što se prenosi od velike skupine selefa (ashaba i tabi'ina) ovog Ummeta da su farbali crnom bojom.
Odabrano (radžih) mišljenje je opća dozvola farbanja kose i brade u crno, kako ženama tako i muškarcima.
Razlozi odabira ovog stava su:
– opći hadisi koji ukazuju na propisanost farbanja sijede kose i brade u kojima nema ograničenja u boji.
– dodatak hadisa od Džabira, radijallahu anhu, sa kojim se dokazuje zabrana je upitan sa strane vjerodostojnosti pripisivanja tih riječi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ako bi ga i prihvatili vjerodostojnim najviše na što ukazuje je pokuđenost farbanja u crno starim ljudima poput Ebu Kuhafe, radijallahu anhu, kojima sijeda brada i kosa poružnjaju izgled.
– hadis Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem je došla strašna prijetnja pored slabosti u senedu nije direktan i jasan u tumačenju na koga se odnosi taj opis.
– činjenica da su preko deset ashaba, među kojima dvojica pravednih halifa, farbali u crno, a da nije prenešeno da su im drugi ashabi to negirali, ukazuje da su hadisi sa kojima se dokazuje zabrana jako upitni, jer je nemoguće da tolika skupina ashaba radi haram djelo (farbanje u crno) za koje je došla tako strašna prijetnja (da neće osjetiti miris Dženneta), a da to oni ili nisu znali ili jesu pa svjesno prekršili tu zabranu, a što ne priliči pripisati ashabima.
– takođe, nekoliko desetina imama, učenjaka i velikana selefa Ummeta su se farbali u crno što jasno ukazuje na dozvolu i slabost stava onih koji zabranjuju.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
KOJE FARBE ZA KOSU SU ZABRANJENE?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Praksa selefa (ashaba i tabi'ina) u upotrebi materijala od kojeg su uzimali farbu za bojenje kose se razlikovala. Neki od njih su farbali z'aferanom i versom, biljkama koje dajviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Praksa selefa (ashaba i tabi'ina) u upotrebi materijala od kojeg su uzimali farbu za bojenje kose se razlikovala. Neki od njih su farbali z'aferanom i versom, biljkama koje daju žutu boju, neki kanom, koja je crvene boje, a neki ketemom, biljkom koja boji u crno. Bilo je i onih koji su mijesali kanu i ketem, postižući time tamnocrvenu boju.
Na ovo ukazuju sljedeći argumenti:
– Hadis od Ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem kaže: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je oblačio papuče od kravlje kože i farbao je svoju bradu žutom bojom sa versom i z'aferanom (biljke koje boje u žuto)”, kaže Nafi'a da bi to i Ibn Omer, radijallahu anhu, radio. Hadis bilježe Ebu Davud i Nesai, vjerodostojnim ga ocjenjuju Albani i Šu'ajb Arnaut bez riječi “sa versom i z'aferanom”.
– Hadis od Ebu Malika El-Ešdže'ija, radijallahu anhu, u kojem se prenosi da je rekao: “Farbali smo se sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, koristeći vers i z'aferan”. Hadis bilježe Ahmed, Bezzar i Taberani, a vjerodostojnim ga ocjenjuje Šu'ajb Arnaut.
– U hadisu mutefekun alejhi kaže Enes, radijallahu anhu: “Ebu Bekr se ofarbao sa kanom i ketemom, a Omer sa kanom”, a u rivajetu od Ibn Sirina od Enesa, radijallahu anhu: “Ofarbali su se Ebu Bekr i Omer sa kanom i ketemom”.
– Hadis od Ebu Zerra, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je nabolje ono sa čime farbate ove sijede kana i ketem (biljka koja daje crnu boju)”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ahmed. Vjerodostojnim ga ocjenjuju Albani, Šuajb Arnaut i drugi, a dobrim Abdulkadir Arnaut.
Spomenuti hadisi ukazuju da farbanje kose ili brade nije ograničeno nekim određenim materijalima, sredstvima ili biljkama od kojih se dobija farba, osim što hadis Ebu Zerra, radijallahu anhu, ukazuje da su najbolje boje kana (crvena) i ketem (crna) koje kada se pomiješaju daju tamnocrvenu boju.
Sve savremene hemijske farbe mijenjaju gore spomenute farbe koje su koristili muslimani u početku islama. Nije mi poznato da postoji farba za kosu, bradu ili dlake uopćeno koja sprečava dolazak vode do dlaka. Takva farba bi u najmanjem obliku uduplala ili umnogostručila debljinu dlake, a što u stvarnosti ne postoji. Farbe promjene boju, a ne ostavljaju pri tome sloj koji pokriva dlaku. Tako da je navođenje riječi “da je dozvoljena farba ako ne sprječava dolazak vode do kose” suvišno i bespotrebno i samo unosi sumnju i nedoumicu kod onih koji žele koristiti farbe. Razlika je između laka za nokte i farbe za kosu, lak prekriva povrsinski sloj nokta i sprečava dolazak vode do noktiju, dok farba ne prekriva dlaku nego ostavi boju.
Prema tome, nema smetnje u korištenju savremenih hemijskih farbi jer one ne sprečavaju dolazak vode do kose.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
UPOTREBA SOČIVA U BOJI
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Po ispravnom stavu savremenih učenjaka dozvoljeno je ženama upotrebljavati sočiva u boji sa ciljem ukrašavanja ako se ispune sljedeći uslovi: Prvi - da u njihovoj upotrebi nemaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Po ispravnom stavu savremenih učenjaka dozvoljeno je ženama upotrebljavati sočiva u boji sa ciljem ukrašavanja ako se ispune sljedeći uslovi:
Prvi – da u njihovoj upotrebi nema štete za oči.
Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg prenosi Ebu Se'id el-Hudri, radijallahu anhu: “Nema štete ni uzvraćanja štetom”. Bilježe ga Malik, Ibn Madže, Ahmed, Bejheki, Darekutni i ostali. Kaže Ibn Redžeb u “Džami'ul-‘ulumi vel-hikem” (2/211) da je hadis prenešen od Ebu Se'ida el-Hudrija, Ibn Abbasa, ‘Ibadete ibn Sabita, Ebu Hurejre, Džabira i Aiše, radijallahu anhum. Nema nijednog rivajeta, a da u njemu nema slabosti, s tim da je hadis hasen (dobar) sa mnoštvom rivajeta u kojima je prenešen i učenjaci rade po njemu i dokazuju sa njime.
Drugi – da žena ne nosi sočiva pred muškarcima koji joj nisu mahremi. Kaže Uzvišeni: “Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim,…” (En-Nur, 31)
Ovo je fetva mnogih savremnenih učenjaka, poput Ibn Usejmina, Mustafe El-‘Adevija, Halida El-Musliha i mnogih komisija za fetve. Oni smatraju da nošenje sočiva u boji ne potpada pod zabranjeno mijenjanje Allahovog stvaranja.
Neki učenjaci, poput Ibn Usejmina i El-Musliha, dodaju još jedan šart:
Treći – da se ne koriste boje očiju životinja (mačke, risa ili slično), jer je zabranjeno oponašati životinje.
Dokaz za ovo su hadisi u kojima je prenešeno koje je radnje zabranjeno činiti u namazu jer one liče radnjama životinja. Kao naprimjer zabrana činjenja sedžde poput kljucanja pijetla ili vrane, zabrana sjedenja u namazu poput sjedenja psa ili zvijeri, zabrana okretanja u namazu poput okretanja lisice, mahanje rukama pri odgovaranju na selam u namazu poput mahanja konja repovima, zabrana spuštanja laktova na sedždi poput spuštanja nogu pasa, zabrana odlaska na sedždu poput sjedanja deve i slično. Ovome se može prigovoriti da se zabrane oponašanja odnose na radnje u namazu.
Neki učenjaci, poput Muhammeda Se'ida Reslana, smatraju da nošenje sočiva u boji ulazi pod zabranjeno mijenjanje Allahovog stvaranja što je došlo zabranjeno u ajetu i hadisu. Te po njemu nije dozvoljeno ženama da ih nose.
Ispravno je ono na čemu je prva skupina učenjaka, a Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
DA LI JE BRIJANJE GLAVE OBILJEŽJE HARIDŽIJA?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Šišanje naćelavo ili brijanje glave može imati četiri povoda za koje se vežu i različiti propisi: Prvi povod: brijanje glave u sklopu obreda Hadždža i Umre Nema sumnje da je šiviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Šišanje naćelavo ili brijanje glave može imati četiri povoda za koje se vežu i različiti propisi:
Prvi povod: brijanje glave u sklopu obreda Hadždža i Umre
Nema sumnje da je šišanje naćelavo prilikom obreda Hadždža i Umre propisano Kur'anom, Sunnetom i idžmaom učenjaka. Kaže Uzvišeni: “Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete, sigurno, u Časni hram ući sigurni – ako Allah bude htio – neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha”. (El-Feth, 27.)
Po hanefijskom, malikijskom i hanbelijskom mezhebu brijanje glave ili šišanje je od vadžiba Hadždža, dok je kod šafija njegov rukn.
Što se tiče Umre, brijanje glave ili šišanje je vadžib po tri mezheba, a šafije su na stavu da je to rukn Umre.
Drugi povod: brijanje glave radi određene potrebe (liječenja)
Dozvoljeno je muhrimu (onome ko je zanijetio obrede Hadždža i Umre) da u slučaju neke bolesti ili sličnih razloga obrije glavu , a u osnovi je brijanje glave ili šišanje jedan od mahzurata (zabranjenih stvari) u nevedenim obredima za čije kršenje se daje fidja. Kaže Uzvišeni: “A onaj među vama koji se razboli ili ga glavobolja muči, neka se postom, ili milostinjom, ili kurbanom iskupi”. (El-Bekare, 196.)
U hadisu mutefekun alejhi je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazio pored K'ab ibn ‘Udžreta kome su se vaške okomile na glavu, pa mu je rekao: “Obrij glavu, zakolji ovcu ili posti tri dana ili nahrani šest siromaha”.
Treći povod: brijanje glave kao vjerski simbol i obilježje mimo Hadždža i Umre
Brijanje glave radi vjere ili isposništva mimo Hadždža i Umre ili uzimanje brijanja glave parolom, simbolom ili obilježjem je novotarija u vjeri. Ovo je ujedno i jedno od obilježja Havaridža, kao što je došlo u Buharijinom Sahihu od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je rekao da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo ljude koji će se pojaviti u njegovom Ummetu, izaći će u grupi ljudi čije će obilježje biti brijanje glave, zatim je rekao: “Najgora stvorenja, pobit će ih jedna od dvije skupina (suprostavljene skupine, misli se na tabor Alije i Muavije, radijallahu anhu) koja je bliža istini (tabor Alije, radijallahu anhu)”.
Četvrti povod: brijanje glave mimo gore spomenutih slučajeva
Oko brijanja glave mimo Hadždža i Umre, bez potrebe (poput liječenja) i neuzimajući to simbolom i vjerskim obilježjem poput Havaridža učenjaci imaju dva stava:
Prvi stav – da je mekruh (pokuđeno), na čemu je Malik.
Drugi stav – da je mubah (dozvoljeno), a što je stav Ebu Hanife i Šafije.
Ispravan je drugi stav, a na to ukazuje hadis u kojem je došlo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio madića koji je obrijao dio glave, pa je rekao: “Ili obrijte svu kosu ili pustite svu kosu”. Bilježi ga Ebu Davud, Nesai i Ibn Hibban, a vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Hibban, Nevevi, Albani i Šuajb Arnaut. Ovaj hadis jasno ukazuje da je dozvoljeno brijati glavu.
U hadisu mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Ibn Omera, radijallahu anhuma, je došlo da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio KAZE'A (vrsta šišanja). Upitan je ravija Nafija šta je to kaze'a, pa je odgovorio: “Da se obrije dio glave dječaka, a dio ostavi”. Većina učenjaka je na stavu da je šišanje kaze'a mekruh, dok manja skupina smatra haramom. A Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba
FARBANJE U CRNO
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Oko farbanja crnom bojom učenjaci se razilaze na tri opštepoznata mišljenja: Prvo mišljenje - da je dozvoljeno. Drugo mišljenje - da je haram. Treće mišljenje - da je mekruh (pviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Oko farbanja crnom bojom učenjaci se razilaze na tri opštepoznata mišljenja:
Prvo mišljenje – da je dozvoljeno.
Drugo mišljenje – da je haram.
Treće mišljenje – da je mekruh (pokuđeno).
Odabrano mišljenje je opšta dozvola farbanja kose i brade u crno, kako ženama tako i muškarcima.
Razlozi odabira ovog stava su:
– opći hadisi koji ukazuju na propisanost farbanja sijede kose i brade u kojima nema ograničenja u boji.
– dodatak hadisa od Džabira, radijallahu anhu, sa kojim se dokazuje zabrana je upitan sa strane vjerodostojnosti pripisivanja tih riječi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ako bi ga i prihvatili vjerodostojnim najviše na što ukazuje je pokuđenost farbanja u crno starim ljudima poput Ebu Kuhafe, radijallahu anhu, kojima sijeda brada i kosa poružnjaju izgled.
– hadis Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem je došla strašna prijetnja pored slabosti u senedu nije direktan i jasan u tumačenju na koga se odnosi taj opis.
– činjenica da su preko deset ashaba, među kojima dvojica pravednih halifa, farbali u crno, a da nije prenešeno da su im drugi ashabi to negirali, ukazuje da su hadisi sa kojima se dokazuje zabrana jako upitni, jer je nemoguće da tolika skupina ashaba radi haram djelo (farbanje u crno) za koje je došla tako strašna prijetnja (da neće osjetiti miris Dženneta), a da to oni ili nisu znali ili jesu pa svjesno prekršili tu zabranu, a što ne priliči pripisati ashabima.
– takođe, nekoliko desetina imama, učenjaka i velikana selefa Ummeta su se farbali u crno što jasno ukazuje na dozvolu i slabost stava onih koji zabranjuju.
Detaljan tekst o ovom pitanju pogledaj na ovom linku: PROPIS FARBANJA KOSE I BRADE CRNOM BOJOM.
Ve billahi tevfik.
Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba