Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li može žena sama na hadž?
Alejkumusselam. Evo kompletna studija o tom pitanju. DA LI JE POSTOJANJE MAHREMA UVJET ZA DA BI ŽENA BILA OBAVEZNA OBAVITI HADŽDŽ Dva imama, Malik i Šafija rahmetullahi alejhim, su na stavu da postojanje mahrema koji će putovati sa ženom nije šart da bi žena bila obavezna obaviti Hadždž[1]. Dok sa dviše
Alejkumusselam.
Evo kompletna studija o tom pitanju.
DA LI JE POSTOJANJE MAHREMA UVJET ZA DA BI ŽENA BILA OBAVEZNA OBAVITI HADŽDŽ
Dva imama, Malik i Šafija rahmetullahi alejhim, su na stavu da postojanje mahrema koji će putovati sa ženom nije šart da bi žena bila obavezna obaviti Hadždž[1]. Dok sa druge strane, Ebu Hanife i Ahmed, rahmetullahi alejhim, uslovljavaju postojanje mahrema koji će putovati sa ženom da bi bila obavezna obaviti Hadždž[2].
Pod mahremom se podrazumijeva muž i svi oni kojima je zabranjeno oženiti tu ženu za sva vremena zbog rodbinskih veza po porijeklu, rodbinstva po mlijeku i veze taštinstva. Mahremi po rodbinskim vezama po porijeklu su: otac, sin, brat, sin brata, sin sestre, amiđža i daidža. Mahremi po mlijeku su kao i mahremi po rodbinskim vezama. A mahremi po taštinstvu su: otac muža, sin muža, muž kćerke i muž njene majke. Pa ako žena nema nikog od gore spomenutih smatara se da nema mahrema[3].
Tako po Maliku i Šafiji dovoljno je da žena, pored ispunjenja ostalih šartova, nađe sigurene saputnike – društvo pouzdanih žena ili ljudi – time je postala obavezna obaviti Hadždž. Dok joj kod Ebu Hanife i Ahmeda nije dozvoljeno da ide na Hadždž, niti je obavezna da ga obavi, sve dok ne nađe mahrema koji će putovati sa njom. A putne troškove za mahrema je dužna žena snijeti[4].
Razlog razilaženja učenjak po ovom pitanju su šerijatski jasni tekstovi u kojima je došla naredba obavljanja Hadždža, dok sa druge strane imamo vjerodostojne hadise (mutefekun alejhi) da ženi nije dozvoljeno putovati bez mahrema. Pa oni koji su uslovili postojanje mahrema spojili su naredbu obavljanja Hadždžda sa zabranom putovanja bez mahrema. A oni koji su dozvolili obavljanje Hadždža, koji je temelj vjere, bez mahrema u sigurnom društvu kažu da je putovanje (sefer) za obavljanje Hadždžda putovanje koje je vadžib za koje nije šart postojanje mahrema. Kao što je zarobljenoj muslimanki koju kjafiri oslobode vadžib da putuje u muslimansko mjesto imala mahrema ili ne, takođe putovanje žene kod kadije radi rješavanja pokrenute parnice kao i protjeravanje zinalučarke iz mjesta u kojem je počinila zinaluk u neko drugo mjesto. Za sva tri spomenute situacije nije šart putovanja postojanje mahrema jer je to putovanje vadžib, a takođe i putovanje za obavljenje Hadždža[5].
Odabrano mišljenje (radžih) po ovom pitanju je da je ženi dozvoljeno da putuje sa pouzdanim muškim ili ženskim društvom da bi obavila Hadždž. Na ovom stavu su pored Malika i Šafije: Aiša, Ibn Omer, Abdullah ibn Zubejr, radijallahu anhum, ‘Ata’, Ibn Sirin, Evzai’, Davud zahiri i mnogi drugi[6].
Najjači dokazi za ovaj stav je postupak ashaba, a nema sumnje da su oni bolje razumijevali ovo pitanje od onih potonjih. Prenosi se da je Omer, radijallahu anhu, prilikom obavljanja njegovog zadnjeg Hadždža dozvolio ženama Allahovog Poslanika, sallallahu aljhi ve sellem, da obave Hadždž, pa je sa njima poslao Osmana i Adurrahman ibn ‘Aufa, radijallahu anhuma[7]. Pa ako je to bilo dozvoljeno majkama pravovjernih onda je preče da bude i ostalim muminkama.
Takođe, prenosi Nafi’a da bi Ibn Omer, radijallahu anhuma, putovao sa svojim oslobođenim robinjama a da one nisi imale mahreme[8].
Spomenuto je u prisustvu Aiše, radijallahu anha, da žena ne smije putovati bez mahrema, pa je rekla: “Ne može svaka žena naći mahrema”. Kaže Ibn Sirin: “Nema smetnje da žena putuje (na hodočašće) sa nekim muslimanom”. “Putuje sa grupom žena”, rekao je Malik. Kaže Hammad: “Nema smetnje da žena putuje u grupi dorih ljudi bez mahrema”. “Putuje sa pouzdanim ljudima”, kaže El-Evzai’. Kaže Šafija: “Putuje sa pouzdanom slobodnom muslimankom”[9].
A hadis od Ibn ‘Abbasa, radijallahu anhuma, sa kojim dokazuju zabranu putovanja žene na Hadždž bez mahrema, u njemu je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…, a žena ne putuje osim sa mahremom”, pa je ustao neki čovjek i rekao: “Allahov Poslaniče, moja žena je krenula da obavi Hadždž, a ja sam se prijavio u tu i tu bitku”. “Idi i obavo Hadždž sa svojom ženom”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem[10]. Naredio mu je da ide sa svojom ženom na Hadždž, a nije mu naredio da je vrati niti je prekorio njeno putovanje na Hadždž bez mahrema, time ovaj hadis ne može biti jasan dokaz po ovom pitanju. A Allah zna najbolje.
[1] Hašijetud-dusuki (2/9-10) i Mugnil-muhtadž (1/467).
[2] Fethul-kadir (2/128) i El-Mugni (3/236-237).
[3] El-Mugni fi fikhil-hadždž vel-‘umreti, Se’id ibn Abdulkadir, str. 23-24.
[4] El-Mevsu’atu el-fikhijje (17/35-37).
[5] Bidajetul-mudžtehid ve nihajetul-muktesid, Ibn Rušd, str. 256-257.
[6] El-Mugni fi fikhil-hadždž vel-‘umreti, str. 20.
[7] Buharija (1860).
[8] Šerhu me’anil-‘asar (2/116) i El-Muhalla (7/48).
[9] El-Mugni fi fikhil-hadždži vel-‘umreti, str. 20-21.
[10] Buharija (3006) i Muslim (3336).
Na pitanje odgovorio:
Vidi manjeMr.Zijad Ljakić
Žena i sport
AlejkumusSelam! U osnovi bavljenje sportom od strane žene je dozvoljeno našto ukazuje vjerodostojan hadis od Aiše, radijallahu anha, kojeg bilježe Ahmed i Ebu Davud, a u kojem ona kaže: “Natjecali smo se ja i vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u trčanju pa sam bila brža. A kada sam se udebljviše
AlejkumusSelam!
U osnovi bavljenje sportom od strane žene je dozvoljeno našto ukazuje vjerodostojan hadis od Aiše, radijallahu anha, kojeg bilježe Ahmed i Ebu Davud, a u kojem ona kaže: “Natjecali smo se ja i vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u trčanju pa sam bila brža. A kada sam se udebljala ponovo smo se natjecali u trčanju pa je on bio brži, rekao mi je: “Ovo je za ono“.
Međutim, da bi ženi bilo dozvoljeno da se bavi sportom treba da se ispune sljedeći uvjeti:
1- da taj sport odgovara prirodi žene,
2- da njeno bavljenje sportom bude povremeno a ne profesija kako je bavljenje sportom ne odvratilo od njene osnovne uloge i zadače u životu,
3- da svoje tjelesne ljepote ne pokazuje i ne ističe u obliku u kojem se to danas čini od strane žena koje se bave sportom,
4- da bavljenje sportom upražnjava među ženama sličnoj njoj ili među mahremima (osobama za koje joj je zabranjeno da se uda za sva vremena), daleko od miješanja sa muškarcima strancima (kojima je dozvoljeno da je ožene).
Kada žena ispuni ove uvjete nema smetnje da upražnjava sport, a u protivnom joj je zabranjeno bavljenje sportom. Takođe, treba dodati da je ženi muslimanki najbolje da upražnjava tjelesne vježbe i sportske aktivnosti unutar svoje kuće daleko od sportskih klubova i sportskih sala kako se ne bi na nju odnosio hadis: “Nijedna žena neće skinuti svoju odjeću van svoje kuće a da neće oskrnaviti ono što je između nje i Allaha“. Hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, kaže Tirmizi da je dobar a šejh Alabani ga ocjenjuje vjerodostojnim u “Sahihul-džami'” (5692). Ve billlahi tevfik.
Preuzeto sa stranice:N-UM.com
Vidi manjeDa li može žena sama na hadž?
Alejkumusselam. Evo kompletna studija o tom pitanju. DA LI JE POSTOJANJE MAHREMA UVJET ZA DA BI ŽENA BILA OBAVEZNA OBAVITI HADŽDŽ Dva imama, Malik i Šafija rahmetullahi alejhim, su na stavu da postojanje mahrema koji će putovati sa ženom nije šart da bi žena bila obavezna obaviti Hadždž[1]. Dok sa dviše
Alejkumusselam.
Evo kompletna studija o tom pitanju.
DA LI JE POSTOJANJE MAHREMA UVJET ZA DA BI ŽENA BILA OBAVEZNA OBAVITI HADŽDŽ
Dva imama, Malik i Šafija rahmetullahi alejhim, su na stavu da postojanje mahrema koji će putovati sa ženom nije šart da bi žena bila obavezna obaviti Hadždž[1]. Dok sa druge strane, Ebu Hanife i Ahmed, rahmetullahi alejhim, uslovljavaju postojanje mahrema koji će putovati sa ženom da bi bila obavezna obaviti Hadždž[2].
Pod mahremom se podrazumijeva muž i svi oni kojima je zabranjeno oženiti tu ženu za sva vremena zbog rodbinskih veza po porijeklu, rodbinstva po mlijeku i veze taštinstva. Mahremi po rodbinskim vezama po porijeklu su: otac, sin, brat, sin brata, sin sestre, amiđža i daidža. Mahremi po mlijeku su kao i mahremi po rodbinskim vezama. A mahremi po taštinstvu su: otac muža, sin muža, muž kćerke i muž njene majke. Pa ako žena nema nikog od gore spomenutih smatara se da nema mahrema[3].
Tako po Maliku i Šafiji dovoljno je da žena, pored ispunjenja ostalih šartova, nađe sigurene saputnike – društvo pouzdanih žena ili ljudi – time je postala obavezna obaviti Hadždž. Dok joj kod Ebu Hanife i Ahmeda nije dozvoljeno da ide na Hadždž, niti je obavezna da ga obavi, sve dok ne nađe mahrema koji će putovati sa njom. A putne troškove za mahrema je dužna žena snijeti[4].
Razlog razilaženja učenjak po ovom pitanju su šerijatski jasni tekstovi u kojima je došla naredba obavljanja Hadždža, dok sa druge strane imamo vjerodostojne hadise (mutefekun alejhi) da ženi nije dozvoljeno putovati bez mahrema. Pa oni koji su uslovili postojanje mahrema spojili su naredbu obavljanja Hadždžda sa zabranom putovanja bez mahrema. A oni koji su dozvolili obavljanje Hadždža, koji je temelj vjere, bez mahrema u sigurnom društvu kažu da je putovanje (sefer) za obavljanje Hadždžda putovanje koje je vadžib za koje nije šart postojanje mahrema. Kao što je zarobljenoj muslimanki koju kjafiri oslobode vadžib da putuje u muslimansko mjesto imala mahrema ili ne, takođe putovanje žene kod kadije radi rješavanja pokrenute parnice kao i protjeravanje zinalučarke iz mjesta u kojem je počinila zinaluk u neko drugo mjesto. Za sva tri spomenute situacije nije šart putovanja postojanje mahrema jer je to putovanje vadžib, a takođe i putovanje za obavljenje Hadždža[5].
Odabrano mišljenje (radžih) po ovom pitanju je da je ženi dozvoljeno da putuje sa pouzdanim muškim ili ženskim društvom da bi obavila Hadždž. Na ovom stavu su pored Malika i Šafije: Aiša, Ibn Omer, Abdullah ibn Zubejr, radijallahu anhum, ‘Ata’, Ibn Sirin, Evzai’, Davud zahiri i mnogi drugi[6].
Najjači dokazi za ovaj stav je postupak ashaba, a nema sumnje da su oni bolje razumijevali ovo pitanje od onih potonjih. Prenosi se da je Omer, radijallahu anhu, prilikom obavljanja njegovog zadnjeg Hadždža dozvolio ženama Allahovog Poslanika, sallallahu aljhi ve sellem, da obave Hadždž, pa je sa njima poslao Osmana i Adurrahman ibn ‘Aufa, radijallahu anhuma[7]. Pa ako je to bilo dozvoljeno majkama pravovjernih onda je preče da bude i ostalim muminkama.
Takođe, prenosi Nafi’a da bi Ibn Omer, radijallahu anhuma, putovao sa svojim oslobođenim robinjama a da one nisi imale mahreme[8].
Spomenuto je u prisustvu Aiše, radijallahu anha, da žena ne smije putovati bez mahrema, pa je rekla: “Ne može svaka žena naći mahrema”. Kaže Ibn Sirin: “Nema smetnje da žena putuje (na hodočašće) sa nekim muslimanom”. “Putuje sa grupom žena”, rekao je Malik. Kaže Hammad: “Nema smetnje da žena putuje u grupi dorih ljudi bez mahrema”. “Putuje sa pouzdanim ljudima”, kaže El-Evzai’. Kaže Šafija: “Putuje sa pouzdanom slobodnom muslimankom”[9].
A hadis od Ibn ‘Abbasa, radijallahu anhuma, sa kojim dokazuju zabranu putovanja žene na Hadždž bez mahrema, u njemu je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…, a žena ne putuje osim sa mahremom”, pa je ustao neki čovjek i rekao: “Allahov Poslaniče, moja žena je krenula da obavi Hadždž, a ja sam se prijavio u tu i tu bitku”. “Idi i obavo Hadždž sa svojom ženom”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem[10]. Naredio mu je da ide sa svojom ženom na Hadždž, a nije mu naredio da je vrati niti je prekorio njeno putovanje na Hadždž bez mahrema, time ovaj hadis ne može biti jasan dokaz po ovom pitanju. A Allah zna najbolje.
[1] Hašijetud-dusuki (2/9-10) i Mugnil-muhtadž (1/467).
[2] Fethul-kadir (2/128) i El-Mugni (3/236-237).
[3] El-Mugni fi fikhil-hadždž vel-‘umreti, Se’id ibn Abdulkadir, str. 23-24.
[4] El-Mevsu’atu el-fikhijje (17/35-37).
[5] Bidajetul-mudžtehid ve nihajetul-muktesid, Ibn Rušd, str. 256-257.
[6] El-Mugni fi fikhil-hadždž vel-‘umreti, str. 20.
[7] Buharija (1860).
[8] Šerhu me’anil-‘asar (2/116) i El-Muhalla (7/48).
[9] El-Mugni fi fikhil-hadždži vel-‘umreti, str. 20-21.
[10] Buharija (3006) i Muslim (3336).
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa: n-um.com
Zajedničko sijeljenje muškaraca i žena
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Mužev brat, odnosno djever, je stranac prema ženi svoga brata kao i bilo koji drugi muškarac koji joj nije mahrem. S tim da je djever opasniji za ženu svoga brata od drugih muškaraca stranaca jer lakše može doći u kontekt sa njom. Bilježe Buharija (4934)više
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Mužev brat, odnosno djever, je stranac prema ženi svoga brata kao i bilo koji drugi muškarac koji joj nije mahrem. S tim da je djever opasniji za ženu svoga brata od drugih muškaraca stranaca jer lakše može doći u kontekt sa njom. Bilježe Buharija (4934) i Muslim (2172) u svojim Sahihima od ‘Ukbe ibn ‘Amira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čuvajte se ulaska kod žena”. Pa reče neki čovjek od Ensarija: “A šta misliš o HAMVU (djeveru i muškoj rodbini sa muževe strane izuzev oca)?” Kaže: “El-Hamvu je smrt“. U rivajetu kod Muslima je došlo u ravijetu da je ravija El-Lejs rekao: “El-Hamvu je mužev brat i njegova rodbina poput bratića i slično“.
Kaže imam Nevevi (Šerhu en-Nevevi ‘ala Sahihi Muslim 14/154) u komentaru ovog hadisa: “Njegovo značenje je da je strah (za bratovu ženu) od djevera veći nego od nekog drugog i da se loše djelo može očekivati od njega, on je veća fitna za nju za razliku od nekog drugog muškarca stranca jer može lahko doći do nje i osamiti se sa njom a da se tome ne prigovori“. Kaže šejh ‘Usejmin (Fetava islamijje 3/113) u komentaru hadisa: “Djever (i rođaci muža) je smrt, što znači da od njega treba bježati kao što čovjek bježi od smrti, ove riječi “djever je smrt” su najveće riječi upozorenja…“.
Ovaj hadis je direktan tekst po ovom pitanje i isuviše je jasan da bi se dvostruko ili vešestruko tumačio. Istinitost ovog hadisa potvrđuje gorka stvarnost a izuzeci takođe potvrđuju pravilo. Na supružnicima je da primjene ovaj hadis u praksu odazivajući se naredbi Uzvišenog: “Ono sa čime vam dođe poslanik uzmite to, a ono što vam zabrani klonite se toga” (El-Hašr 7). Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ono što vam naredim uradite koliko možete, a ono što vam zabranim ostavite“. (mutefekun alejhi) Ovim hadisom, gore spomenutim, se ne želi dovesti u sumnju ličnost i namjere djevera nego zatvoriti putevi koji vode u zinaluk. Uzvišeni Allah nas je stvorio, On zna najbolje kakvi smo, čemu smo skloni i u čemu smo slabi, pa nam je dao smjernice kako da se ponašamo da ne bi upali u ono što nam donosi šetu i na dunjaluku i na Ahiretu.
Prema tome, tvoja žena treba da se ophodi prema tvom bratu kao prema muškarcu strancu sa još većom dozom opreznosti onako kako je došlo u hadisu. Nema smetnje da ga poselami i da mu se obrati ako za tim ima potrebe, poput toga da ona pita gdje mu je žena ili svekar i slično, ali pod šartom da oboje obore pogled i da ona ne govori umiljenim zavodljivim glasom, znači strogo ozbiljno i poslovno bez prisnosti. Nije vam dozvoljeno da zajednički sijelite i sjedite, da se tako pomiješani šalite i smijete, to je veliki munker (grijeh) kojeg trebate smjesta prekinuti.
Zajedničko pomiješano sjedenje muškaraca i žena je po Šerijatu zabranjeno, na to upućuju mnogi kur’anski ajeti i vjerodostojni hadisi. To je stav učenjaka svečetiri priznata mezheba, hanefija, malikija, šafija i hanabila. Na to (miješanje muškaraca i žena) su upozoravali učenjaci ovog Ummeta od njegovih prvih generacija. A štetne posljedice miješanja žena i muškaraca po vjeru, društvo, školstvo, porodicu i slično vidljive su svakome ko hoće bude realan i objektivan. Miješanje muškaraca i žena nije bilo poznato među muslimanima sve do početka 20. stoljeća kada su se pojavili među muslimanima misionari (pozivači) u zapadnu “kulturu i civilizaciju” prije svega u Egiptu, poput književnika Nedžiba Mahfuza, Mustafe Emina, Tahe Husejna i sličnih, pa dok se nije proširilo čak i na neke učene, daije i one kojima se pripisuje znanje poput dr. Jusufa Kardavija, dr. Hasana Turabija i Rašida Ganušija, a da ne govorimo o ulozi orijentalista i sekularista po tom pitanju. S tim da je ovo je tema za sebe.
Ako nekada imaju potrebu (tvoja žena i tvoj brat) da se obrate jedno drugom, njoj nije dozvoljeno da zagleda u njega niti njemu da gleda u nju osim prvi nehotični pogled. Vaši zijareti i sijela trebaju biti razdvojeni, muški za sebe a žene za sebe, muškarac poslužuje muško društvo a žena žensko. Nemojte praktikovati zajedničke šetnje osim da budete odvojeni (muški od žena). Nema smetnje da tvoj brat u tvom odsustvu odveze tvoju ženu u bolnicu i slično ako je to nužno, ali pod šartom da ne budu sami nago u prisustvu njegove žene, tvoje majke ili oca i slično. Ni u kojem slučaju nije dozovljeno tvojoj ženi i tvom bratu da se osame jer je ona njemu stranjkinja kao bilo koja druga žena. I jer ženi kada se razvede od svog muža dozovljeno je nakon toga da se uda za njegovog brata bez ikakve smetnje. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka se niko od vas ne osamljuje sa nekom ženom (stranjkinjom) osim uz prisustvo mahrema”. (mutefekun alejhi)
Od načina izražavanja poštovanja tvoje žene prema tvom bratu (njenom djeveru) je pomaganje i poštovanje njegovih (i tvojih) roditelja, lijepog uzajamno-pomagačkog odnosa sa njegovom ženom i djecom, da ga ne ezijeti, gibeti i ogovara. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa: n-um.com
Obavljanje hadža za umrle roditelje koji nisu klanjali
AlejkumusSelam! Da bi nekome Hadždž bio primljen treba da se ispune dva šarta. Prvi: da sam obavljeni Hadždž ispuni šartove valjanosti kako bi bio primnjen, tj. da se obavi u ima Allaha i da se izvrše ruknovi Hadždža. Drugi: da osoba koja obavlja (ili kojoj se obavlja) Hadždž bude musliman. Muslimanviše
AlejkumusSelam!
Da bi nekome Hadždž bio primljen treba da se ispune dva šarta. Prvi: da sam obavljeni Hadždž ispuni šartove valjanosti kako bi bio primnjen, tj. da se obavi u ima Allaha i da se izvrše ruknovi Hadždža. Drugi: da osoba koja obavlja (ili kojoj se obavlja) Hadždž bude musliman. Musliman je onaj ko ispuni imanske i islamske šarte, tj. ko vjeruje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i kader, koji je izgovorio šehadet, klanja farz namaze, daje zekat, posti Ramazan i obavi Hadždž ako ima mogućnosti. Ne može biti musliman bez imanskih šartova. A oko ostavljanja islamskih šartova (šehadeta, namaza, posta, zekata i Hadždža), koji predstavljaju ruknove islama, koji od njih izvode iz islama ako se ne izvršavaju učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Oko ostavljanja namaza, odnosno da li izvodi iz vjere, veliko je razilaženje među učenjacima ove vjere. Ta tema zahtijeva da se o njoj napiše nekoliko knjiga da bi se potpuno obradila. Na ovom mjestu nema smisla ni počinjati govoriti o toj temi.
Da bi se odgovorilo na vaš konkretan slučaj treba detaljno upoznavati stanje roditelja, poput nekih od sljedećih stvari: je su li oni sami sebe smatrali muslimanima, da li su ikada klanjali, tj. je su li povremneo klanjali ili ne i koliko često, koliko su imali znanja o islamu i obavezi klanjanja, je ih neko pozivao na namaz i kako, imaju li kakvih “opravdanja” kojima su se pravdali kada nisu klanjali, u kakvoj sredini su odrasli, je su li gdje učili islam (mejtefu i slično), je su li svoje neklanjanje pravdali time što ostavljanje namaza ne izvodi iz vjere po nekim učenjacima, …
Ja jesam na stavu učenjaka koji smatraju da je ostavljanje namaza kufr koji izvodi iz vjere, naravno zbog snage dokaza, međutim spuštanje tog propisa na pojedince koji sebe smatraju muslimanima a ne klanjaju je složen proces koji zahtijeva poznavanje svega gore spomenutog (mislim na stanje samog pojedinca) i više od toga, a u islamu je to posao kadije, a kadiluka kod nas nema, nažalost. Zato presuditi vašim roditeljima da su kjafiri zato što nisu klanjali a smatrali su sebe muslimanima (ako su se takvim smatrali) je vrlo klizav teren bez poznavanja stanja dotičnih osoba. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa: n-um.com