Esselamu alejkum.
Tražeći odgovore i savjete po internetu naiđoh na vašu stranicu i sličnu tematiku koja mene tišti.
Bila bih vam zahvalna ako bi me mogli uputiti u vezi sa mojim problemom.
Ja sam čak razmišljala da odem u džamiju i sa nekim se posavjetujem, ali me je sramota.
Evo o čemu se radi i halalite ako ima ičeg neumjesnog.
Situacija je sljedeća (malo opširno, ali radi bolje procjene situacije):
Upoznali smo se prije 10 godina, kad sam ja imala 19 on 32.
Ja završila srednju i krenula na fax, a on se razveo koju godinu prije toga i ima sina. Osim toga povrtanik u RS, nadomak Sarajeva.Otac mu je bio jako cijenjen i poštovan za života, brat takodje,ali poginuo malo prije rata, ostala majka nepismena odnekud od Foće i sestra razvedena sa curicom i snaha sa curicom. Svi bili ovdje u ratu. Već vidite sve žene oko njega a svi sada u istoj kući, iako u 3 različita stana. Ali je opet zajednica.
Ja gradsko dijete, oba roditelja obrazovana, bili vani u ratu. Moji ne odobravaju vezu, a njegova majka pogotovo. Sada mislim da je tad kontala:” Taman sam se jedne rijesila…”
Roditelji me uslovljavaju svim i svacim da raskinem s njim, pokusavaju na sve moguce nacine. Ja cvrsto stojim na nogama, sigurna u nasu ljubav, ne dam na nas a pogotovo ne na njega. Poslije dugo godina odustaju i prihvacaju nasu vezu.
Njegovo dijete zivi sa majkom, koja je uvijek optuzivala svekrvu i ove druge dvije da su ih rastavile. On placa uredno alimentaciju ali nema dobar odnos sa sinom zbog kojeg pati.
Cetiri godine kasnije on mene pita da se udam za njega i da idemo u tu kucu gore da zivimo “sad za sad, dok ne nadjemo nesto bolje”. Nismo vjencani, ne zuri nam se, ne treba meni taj papir, mi se volimo. A pogotovo ja frisko s vana stigla, tamo je to moderno.
Radimo oboje i volimo se. Zezamo se i uzivamo. Medjutim on konstantno nekome od svih ovih zena nije dobar i uvijek je neko na njega ljut zbog vec necega. Meni je savrsen, razumije me, slazemo se i podrzavamo.
Godinu dana kasnije mi pucaju zivci i pakujem kofere uz obostranu saglasnost i njegovu podrsku i 100KM u dzepu odlazim vani na usavrsavanje stranog jezika, vec drugog za mene. Umjesto 2 god, ostajem 5, lijepo mi je iako naporno radim i stedim, vidjamo se dva do tri puta godisnje,veza na daljinu odlicno funkcionise, volimo se i postujemo, nijedno ne svrlja (barem sam za sebe sigurna!)
On sve vise insistira na mom povratku jer moj ostanak u toj evropskoj zemlji nije moguc bez “udaje za papire” a i meni je vec dodijalo biti vjecita izbjeglica, cuvati tudju djecu kad mogu svoju imati i paziti. I ja pomalo patim ali se bojim povrtaka jer znam sta me u Bosni ceka, pogotovo gore sa svekrvom. Kontamo kupit nesto, ali cekamo dok se ja ne vratim. Pitam se zasto to nismo radili u ovih 5 godina dok sam vani bila. Sada znam, njemu se ne zuri odozgo, ipak je to njegova babovina ai lijepo je gore,priroda, a ni Sarajevo nije daleko, samo sto narod u kuci ne valja.
Ja se teska srca vracam, istao kao da je dio mene tamo vani ostao, ljudi za koje sam radila me ispracaju kao da sam im najrodjenija i kazu uvijek ima mjesta za tebe i za vas oboje kod nas.
Prvih 15 dana je kao na medenom mjesecu. Svi se slazu i svi se vole. Mi kujemo planove, trazimo stan za kupiti, ja trazim posao. srecem drage ljude, pozelila sam Bosnu. Odnos sa njegovim sinom se polahko ali sigurno popravlja, cak je prema meni fin, ikao je nervozan pri nasim susretima. Razumljivo. Mali sigurno misli da sam mu ja babu otela.
Poslije medenog mjeseca problemi. Meni kafa pokipi, svekrva ludi. Otvorim balkon da izadjem, kaze namjerno joj hladim kucu. Odem da se okupam, kaze namjerno zadrzavam banju a znam da je ona krenula u wc. Ukljucim nas ves (jer ona svoj odvaja i zakljucava svoju sobu) ona kaze namjerno sam ubacila cist ves da se opet pere jer sam vidjela da i ona hoce da ukljuci masinu itd itd.
Zena inace ima preko 70 god i ja ne obracam paznju na njene upade i provokacije, jer su obicno kad on ode na posao a nas dvije same. Ja sutim i provodim vrijeme u sobi, pisem knjigu o iskustvu vani.On je sretan, svi su na okupu, dijete njegovo jos samo fali a i mi pricamo o bebi. Radujem se, iako nisam vise sigurna da je trudnoca dobra ideja.
Zima prokleto duga, nikad joj kraja. Svadje sve ucestalije, jer sam mu morala reci sta se desava, vidim da mi zivci opet popustaju.
Majka napada sina da mu ja pamet okrecem i odvracam ga od nje, on se brani i kaze tebi majko ni jedna ne valja, ona kaze da sam mu ja kriva sto je on bez djeteta. ispiranje mozga. Ne spavamo, ne jedemo,tek ponesto nazor,ne funkcionisemo, knjigu ne pisem, prestala sam i posao traziti, svaki dan je isti, ne izlazim iz sobe kad njega nema. mi se pocinjemo medjusobno svadjati, ja hocu da idemo sto prije odatle,znam da nece biti bolje, pa makar i pod kiriju, on nece pod kiriju niposto pored kuce. nismo nista nasli da kupimo u gradu. fali nam jos para. on uzima kredit.
Situacija se pogorsava jer se on povlaci u sebe, okrece svima ledja, suti i trazi samocu. Svekrva jos sigurnija da ga ja navracam protiv nje, on ludi, srce mu pocinje lupati i preskakati, ionako pati od PTSP. Pored svega joj pokusava udovoljiti, samo da smiri situaciju u kuci. ona uhvatila fursata, kaze meni: “letit ces i ti odavle”
ja se osjecam sama, moram se braniti od njenih napada, dolazi do svadje jer necu vise da sutim na njene lazne optuzbe. Ne osjecam da je on na mojoj strani kao sto bih ja na njegovu stala.
I snaha i sestra sa djecom uvijek nesto od njega trebaju i hoce, najvise para, koje on ne da vise jer mu rijetko vrate kada im pozajmi, i one misle da mu ja ne dam da im daje pare…zacarni krug. mi sve vise trosimo ustedjevinu jer dane provodimo hodajuci po gradu, gorivo najvise kosta,zima sve hladnija i duza.
Dobijamo biometrijske pasose i idemo vani na odmor kod prijatelja. napeti smo, pomalo se opustamo, 15 dana kasnije oboje se nemilice vracamo u Bosnu. On kaze da cemo u hotel dok ne nadjemo nesto, iz vedra neba, kaze nema povratka u kucu gore. Ja se cudim, ali ok kontam, sta se moze. Sigurno je nesto bilo u medjuvremenu zasto ja ne znam pa on nece gore nazad. Medjutim hoteli u gradu nisu jeftini, trazimo stan pod kiriju dok se malo ne saberemo, ne nalazimo nista evo 7 dana.
On se mora vratiti na posao. Ja ostajem sama u hotelu a on odlazi gore. Iako nije tako prvobitno trebalo da bude.
Dolazi u grad da se nadjemo. Osjecam se isto kao da se samo zabavljamo pa se nalazimo.
Njemu je to ok, kaze naci cemo stan pa cu ja dolaziti kad mognem. MOLIM? Ovako se nismo dogvorili. On ce zivjeti malo u porodicnoj kuci sa majkom malo u stanu sa mnom. Meni ovo nije normalno. Boli me i patim, svadjamo se, optuzuje me da ga ne razumijem, ja se osjecam kao “neka” kod koje ce on “dolaziti”.
Zar sam protracila zadnjih 10 god i posvetila se nekome ko ne moze da stane na stranu svoje zene? da me uzme za ruku i da idemo zajedno, pa makar hljeba gladni bili ali cemo zajedno biti.
Imam dosta vremena za razmisljanje, udaljavam se od njega, iako ga jos volim, ali ne kao prije. Nesto je drugacije, ali ne znam sta. pokusavam odgonetnuti.Posvecujem se vise vjeri, citam, trazim odgovore i savjete u knjigama.
Jos sam u hotelu. Sama. U restoranu necija svadba, veselje, djecica trckaraju naokolo, smiju se grohotom, valjda od umora. Mlada blista u vjencanici. Svi su veseli i smiju se, pjevaju.
On me zove za lahku noc, kaze volim te i vidimo se u ponedjeljak, imam nekih obaveza u gradu pa cemo se naci.
Ko je ovdje normalan?? A ko lud??
Alejkumusselam.
S obzirom da smo mi islamski savjetodavni web sa te strane ćemo posmatrati tvoj problem i nastojati da ti damo savjet. Iz konteksta čitave priče izdvajaju se dva bitna pitanja oko kojih treba koncentrisati savjet.
Prvo: ono karakteriše naše balkanske prostore je jaka potreba porodica i pojedinaca koji su inače muslimanskog porijekla da se istinski vrate vjeri Islamu. Te tako i ti, poštovana sestro, treba zajedno sa svojim mužem da se istinski prihvatiš ove vjere, jer samo tako možeš uspjeti i na ovom i na onom svijetu. Bošnjačko razumijevanje Islama: da možeš usvašto a ponekad i u džamiju kada je mevlud i sličan povod, za ramazan postit i klanjat teraviju i slično, je velika prepreka u ozbiljnom praktikovanju vjere. Zato taj stereotip i te predrasude treba otresti od sebe kao što se prašina otresa sa tijela.
Zaista, svaki čovjek je gubitnik, kao što kaže Uzvišeni u suri El-Asr: “Tako mi vremena čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje”. Pa tako nemoj da misliš da si ti dosad u svom životu nešto izgubila, propustila, bila prevarena i slično, iako se to po vanjštini čini, jer stvarni gubitak a i dobitak je ono kako su opisane ove dvije stvari (gubitak i dobitak) u ovoj suri El-Asr. Naime, onaj ko ne povjeruje u Allaha kao Gospodara i u ono sa čime je došao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ne primjenjuje to u praksi, on je pravi i istinski gubitnik i na ovom i na onom svijetu. Pa tako čovjek koji provede lijepe trenutke u svom životu (po svojoj vanjštini) od sreće sa bračnim partnerom, dobijanja djece, uspjeha u školovanju ili na poslu, sticanja imetka, uživanja u zdravom tijelu i slično a koja nisu popraćena pokornošću Uzvišenom Allahu (kroz praktikovanje vjere Islama) je ustvarnosti pravi, pravcati gubitnik po kriteriju Šerijata i Islama. A nasuprot njemu, čovjek koji može biti iskušan belajima poput neimaštine, bolesti, samoće, gubljenju najmilijih i slično, a drži se Allahove vjere, praktikuje je, sabura na nevoljama i musibetima koji ga zadese, drugima preporučuje istinu i poziva u nju, on je istinski dobitnik. Pa i tvoja sreća koju opisuješ sa tvojim mužem nije bila istinska sreća ako nije bila popraćena pridržavanjem Islama, a takođe problemi na koje sada nailazite nisu tragični ukoliko iz njih izvučete pouku i počnete jednim malo drugačijim životom a to je život mu’mina, Allahovim pokornim robom. Sama si rekla da te je sve ovo kroz šta prolaziš navelo da proučavaš vjeru što je dobar znak i pokazatelj da bi u ovom problemu, koji je sigurno veliko iskušenje i poteškoća za tebe, mogla da pronađeš nešto mnogo ljepše i vrednije od onoga što si imala prije. Allah najbolje zna šta je dobro za njegovog roba, pa ponekad čovjek misli da ga je zadesilo nešto ružno, a to ustvari bude dobro za njega. Kaže Uzvišeni: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate” (El-Bekara, 216), i kaže: “Moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao” (En-Nisa, 19). Pa tako, poštovana sestro, potrudi se da u ovome bude dobro za tebe, pa se okreni svome Gospodaru, praktikujući njegovu vjeru. A da bi se držala vjere moraš je prije toga upoznati i naučiti te te s toga savjetujemo da vjeru učiš iz pouzdanih izvora i od onih koji je ispravno tumače (ova stranica ti može itekako pomoći u saznavanju o vjeri), moraš promijeniti svoj život i živjeti tako da se tvoje praktikovanje primijeti u svakom segmentu tvog života. A da bi to ostvarila trebala bi promijeniti svoje staro društvo jer ćeš u protivnom teško uspjeti u mijenjanju svojih navika. Moraš biti spremna na probleme koje ćeš nalaziti na svakom koraku; od roditelja, prijatelja, kolega, sredine, sebe same i svog nefsa i slabosti, šejtana i tako dalje. Nemoj se uplašiti zbog svega ovoga jer da to što hoćeš da uradiš sa svojim životom nije vrijedno ne bi ni nailazila na sav taj otpor i negodovanje. “Zaista je Allahova roba skupa, zaista je Allahova roba Džennet” kao što je došlo u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Drugo: od tvojih životnih problema posebno se ističe relacija između tebe i tvoje svekrve. Zato trebaš znati da pitanje problema relacije svekrva – snaha je jedno od praktičnih pitanja za koje nema jednoobrazno rješenje. Dovoljno je samo značenje te dvije riječi svekrva i snaha. Svekrva je nazvana tim imenom vjerovatno od strane mlade jer je ona kriva (sve kriva) za sve probleme kroz koje prolazi novi bračni par. Dok je mlada nazvana snahom vjerovatno od strane svekrve jer ona treba biti ona koja sve ‘snaha’, tj. treba da snosi sve preko svojih leđa. Općepoznato je da je svekrva ljuborna na mladu jer joj je ona uzela njenog voljenog sina kojeg je ona godinama odgajala i hranila, a snaha ne može smisliti svekrvu jer sve njene postupke tumači kao njenim petljanjem u njihov privatni mladenački život. Još kada se svemu ovome pridoda taj generacijski nesklad između “stare, rondave, nepismene, zaostale i zločaste” svekrve i “mlade, obrazovane, prosvijetljene i savremene” snahe, onda je tom neskladu koji se zove svekrva – snaha, a njih dvije (po prirodi života) treba da žive zajedno ili u bliskim odnosima, u samom početku presuđeno da bude nefunkcionalan. U osnovi, relacija između svekrve i mlade trebala bi biti izgrađena na uzajamnom razumijevanju, potpomaganju, opraštanju i saburanju. Međutim, u stvarnom životu preovlađuje velika ljubomora, netrpeljivost i želja za vladanjem jedne nad drugom tako da se odnos mlade i svekrve pretvori u serijal svađa, nesporazuma, smicalica, podmetanja nogu i završi sa nastojanjem i jedne i druge da se kutariše druge strane. Naravno da ima i izuzetaka u ovome, ali obično je to rezultat prevlasti jedne nad drugom ili rezultat kompromisa među njima dvjema. Namjera mi je sa gore spomenutim da stavim do znanja da je relacije svekrva – snaha po svojoj prirodi takva problematična i komplikovana u praksi skoro nerješiva.
Međutim, jedno od najpraktičnijih rješenja za gore spomenuto je da mladi bračni par živi odvojeno od njegovih i njenih roditelja čime se umanjuju prilike za nesporazume i nastojanje roditelja da se miješaju u njihov život. Naravno da to ne znači da se prekine pomaganje, poštovanje, obilaženje roditelja i sva druga prava koja im pripadaju kao roditeljima.
Zato, ono što ste vas dvoje već namjerili da uradite a to je da se odvojite od njegove majke je praktično dobar potez, s tim da ga u praksi treba što prije sprovesti.
Isto tako ti i tvoj muž treba da regulišete svoje odnose i da ih zasnujete na islamskim osnovama a ne na prozapadnim kako je to do sada bio slučaj. U islamskom braku muž ima velike obaveze prema supruzi, a jedno od najvećih njenih prava je da je izdržava, tj. da joj obezbijedi stan, hranu i piće kako joj priliči. Osnovni smisao braka je i rađanje djece, a koje vi odgađate bez opravdanog razloga (što je posljedica zapadnog shvatanja braka), a baš ta djeca su najjača spona između muža i žene i smisao njihovog zajedničkog života. Zbog njih (djece) supružnici ozbiljnije prilaze nekim stvarima i podnose i trpe stvari koje ne bi podnosili da nema te djece. I gledaju zajedničku budućnost zbog djece. A kada nema djece, vrlo lako se može desiti da njihova bračna veza završi kao obična ljubavna avantura koja završi sa razvodom.
Prema tome, sažetak svega spomenutog se može svesti na to da je vama dvome izlaz i rješenje u istinskom vraćanju vjeri Islamu, da porodične probleme sa svekrvom riješite time što ćete se odvojiti, a vaš bračni život će tek dobiti svoj pravi smisao i funkciju kada ga uskladite sa načelima i principima islamskog braka. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com