Trgovanje valutama

Forex predstavlja trgovinu sa valutama, tj prodaju jedne a kupovinu druge valute i može biti putem savremenih sredstava elektronskog komuniciranja (telefona, faxa, telefaksa, interneta) ili putem bankovnih transakcija (čekova, bankovnih kartica i slično).

Uzimajući u obzir spomenuto dozvoljeno je vršiti trgovinu sa valutama ako se ispune sljedeći šartovi:

Prvi šart – da preuzimanje valuta bude iz ruke u ruku, svejedno bilo to u stvarnom smislu poput preuzimanja iz ruke u ruku, ili ulazilo u PROPIS preuzimanja iz ruke u ruku poput kupovine valuta putem banke ili trenutne trgovine valutama na berzi. Poznato je da prilikom kupovine valuta putem banke proces preuzimanja i predavanja valute se ne dešava u istom trenutku, nego čitav proces se može odvijati u toku 48 sati a pored toga se ova prodaja naziva trenutačnom kupoprodajom. Ovo je općepoznato i prihvaćeno u međunarodnom sistemu trenutačne kupoprodaje. Ponekad ovaj proces preuzimanja i predavanja se odvija u toku 96 sati, a to je u slučaju kada se kupoprodaja desi na kraju sedmice, tj. na dane vikenda. Ovaj način preuzimanja i predavanja valuta iako se ne dešava bukvalno iz ruke u ruku je šerijatski ispravan po stavu većine savremenih učenjaka, fikhskih kolegija i šerijatskih komisija, jer je svako preuzimanje i predavanje među robom shodno prirodi kupoprodaje te robe.

Dokaz da preuzimanje valuta mora biti iz ruke u ruku u stvarnom ili propisnom smislu je hadis kojeg bilježi Muslim od ‘Ubadete ibn Es-Samita, radijallahu anhu, a u kojem je došlo: “Zlato za zlato, srebro za srebro, pšenica za pšenicu, ječam za ječam, datule za datule, sol za sol, isto za isto, iz ruke u ruku; a ako su različite vrste prodajite kako hoćete ako je iz ruke u ruku”. Argument iz hadisa su riječi “a ako su različite vrste prodajite kako hoćete ako je iz ruke u ruku”.

Drugi šart – da kupoprodajni ugovor ne sadrži u sebi uvjet izbora odustajanja od kupoprodaje ili vremenskog odgađanja preuzimanja jedne od valuta, jer se time narušava gore spomenuti šart preuzimanja i predavanja iz ruke u ruku u stvarnom ili propisnom smislu.

Treći šart – da proces trgovine sa valutama nema namjeru držanja monopola nad određenom valutom jer je u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu došlo: “Ne čini monopol osim onaj ko čini grešku”.

Četvrti šart – da se kupoprodaja među valutama ne čini na ročnim tržištima i berzama, tj. na berzama gdje preuzimanje i predavanje nije trenutačno nego na odgodu.

Uglavnom, svi ovi šartovi, izuzev zabrane činjenja monopola, se vraćaju na jedno a to je da kupoprodaja među različitim valutama bude iz ruke u ruku u bukvalnom ili propisnom smislu kao što je gore pojašnjeno.

Ve billahi tevfik