Treba li učiti suru El-Asr prilikom napuštanja sijela ili rastajanja?

U pogledu učenja sure El-Asr prije rastajanja (napuštanja sijela), prenosi se predaja koja nam ukazuje da je to bila praksa ashaba, Allah njima bio zadovoljan.

Prenosi se od Ebu Medine Ed-Darimija da je rekao: „Kada bi se dvojica ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sastali, ne bi se rastali, a da jedan drugome nisu proučili suru Vel-Asr i da jedan drugog nisu poselamili.“

Ovu predaju ispravnom smatra šejh Albani, rekavši da u njoj imamo dvije koristi:

Prva: Nazivanje selama i pri rastajanju, za što imami potvrdu u hadisima.

Druga: Sprovođenje prakse učenja sure El-Asr od strane ashaba, jer mi vjerujemo da su oni najudaljeniji od toga da u vjeru uvedu neku novotariju koju bi smatrali ibadetom, a da u tome nemaju uporište i osnovu kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo riječima, djelima ili odobravanjem.

Pogledati: Albani: Silsiletul-ehadisis-sahihah, br. 2648.