Šta treba poduzeti čovjek koji, nakon što obavi umru, ustanovi da su njegovi ihrami bili nečisti?

Ako čovjek nakon obavljenog sa’ja i tavafa uoči na ihramima nečistoću, njegova je umra ispravna, kao što je ispravan i namaz koji čovjek obavi ne znajući da klanja u nečistoj odjeći, odnosno znajući to, ali zaboravivši nečistoću ukloniti. Dokaz da je umra u tom slučaju ispravna jesu i ove Božije riječi: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!” (el-Bekara, 286). Ovaj je ajet općenitog karaktera, a ujedno predstavlja veoma značajno pravilo u šerijatu. Tu je i jedan specifičan dokaz kad se radi o ovom pitanju. Naime, Allahov Poslanik, ﷺ, jednog je dana predvodio ashabe u namazu u nanulama– imao je običaj klanjati u nanulama – pa se iznenada izuo, te su se i ashabi izuli. Nakon što je predao selam, upitao ih je: “Šta vam bī?” “Allahov Poslaniče, vidjeli smo da si se izuo, pa smo se i mi izuli!”, odgovorili su. Vjerovjesnik, ﷺ, objasnio im je: “Došao je Džibril i izvijestio me da su moje nanule nečiste” (Ebu Davud, 650). Način dokazivanja je ovaj: Božiji Poslanik, ﷺ, nastavio je klanjati namaz iako je dio namaza obavio u nečistim nanulama.

U ovom se svjetlu može razmatrati situacija čovjeka koji konzumira mesa deve misleći da se radi o bravljem mesu, to jest mora li ponoviti namaz nakon što ustanovi koje je meso jeo. Mora uzeti abdest i mora ponoviti namaz. Možda će neko upitati: “Zbog čega ste kazali da čovjek koji obavi namaz u nečistoj odjeći ne mora naklanjati namaz, a istodobno kažete da mora ponoviti namaz onaj ko je jeo meso deve?” Evo za to odgovora: ovdje smo se poveli za pravilom u kojem se kaže da obaveza izvršenja vadžiba koji je čovjek propustio iz neznanja ili zaborava ne spada s čovjeka, dok izostaju sankcije za činjenje harama iz neznanja ili zaborava. Da obaveza izvršenja vadžiba koji je čovjek propustio iz zaborava ne spada s čovjeka, dokazuje hadis u kojem Vjerovjesnik, ﷺ, kaže: “Onaj ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjat će taj namaz kad se sjeti, i to je jedini iskup za to” (Muslim, 314), kao i predanje u kojem se kaže da je Allahov Poslanik, ﷺ, u jednom dnevnom namazu previdio i selam predao poslije dva rekata, te da je ispuštena dva rekata klanjao kad se sjetio. A dokaz da obaveza izvršenja vadžiba koji je čovjek propustio iz neznanja ne spada s čovjeka jest  predanje koje je zabilježio imam el-Buhari, a u kojem se kaže da je neki čovjek došao u Poslanikovu džamiju i klanjao brzo, uopće se ne smirujući prilikom obavljanja namaskih ruknova, pa je zatim prišao Resulullahu, ﷺ, i nazvao selam. Poslanik islama rekao mu je: “Opet klanjaj,ti nisi klanjao!” Onaj je čovjek još dva puta ponovio namaz onako kako ga je i prvi put klanjao i naposlijetku rekao: “Tako mi Allaha, Koji te poslao s istinom, ja ne umijem ljepše klanjati,pouči me!” I Allahov Poslanik, ﷺ, poučio ga je ispravnom načinu obavljanja namaza. Naime, ovaj je čovjek iz neznanja izostavljao namaski vadžib, ali mu Poslanik, ﷺ, neznanje nije uvažio kao opravdanje. Pravilo koje smo ovdje objasnili veoma je korisno za one koji se bave izučavanjem islamskih nauka.

Šejh Muhammed b. Usejmin