Šta je Nifak – licemjerstvo, kako se definiše i kako se liječi?

Sidk (iskrenost) je temelj odnosa prema Allahu Uzvišenom ali i prema stvorenjima, a to je da čovjek obavijesti o nečemu onako kako je u stvarnosti.

“Dosta je čovjeku laži da prenese sve što čuje.” – hadis. tj. ne trebamo pričati ono što ne znamo tačno. – Sidk je uslov ispravnosti šehadeta: La ilahe illellah jer je to prikazivanje na djelima onoga što se nalazi u srcu.

– A što se tiče međuljudskih odnosa: “Najgori ljudi su sa dva lica.” (Bilježe Buharija i Muslim)
Jezička definicija: ( ) نفق Gušterova jazbina (Spoljašnost jazbine je pijesak i zemlja a unutra tunel, put), tunel i sl.

Šerijatska definicija:
Pokazivanje u javnosti islama i dobra, a skrivanje kufra i zla.

“Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći.” (En–Nisa, 145)

Pravilo: Nikoga nemamo pravo proglasiti munafikom (licemjerom).

– Osobine munafika se nalaze u suri Et–Tevba (Pokajanje). Početak licemjerstva (nifaka):

U Mekki nisu postojali licemjeri jer je u osnovi bilo opasno prikazivati islam javno, ali nakon hidžre tj. nakon Bitke na Bedru određena skupina Medine iz plemena Evs i Hazredž, ali i nekolicina židova javno su prešli na islam ali su skrivali nevjerstvo u svojim srcima.

Vođa plemena Hazredž Abdullah ibn Ubejj ibn Selul kojeg su prije dolaska Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu željeli postaviti kao vladara, međutim, to mu je izmaklo u trenutku, pa se okrenuo protiv njega iako to ponekad javno nije pokazivao.

Među muhadžirima nije bilo munafika jer su oni dobrovoljno napustili Mekku, a ne silom tako da nije uopće bilo potrebe za tim.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije htio ubijati munafike, kako je to rekao Omeru, radijallahu anhu: “Ne volim da kažu Arapi kako Muhammed ubija svoje drugove.”

– Licemjeri misle da će na Sudnjem danu moći slagati Allahu kao što na ovom svijetu lažu vjernicima kada kažu: “Vjerujemo”, jer osnova je da muslimani vrednuju ljude na dunjaluku shodno njihovoj spoljašnosti.

– Pohod na Tebuk: muslimani su krenuli dok su munafici ostali u Medini a među njima i tri ashaba. Nakon pohoda, svi su davali isprike (opravdanja) dok ova trojica rekoše da nemaju opravdanja a bilo im je rečeno da slažu, međutim, odlučili su da kažu istinu. Pa im je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da idu dok Allah ne donese presudu. 50 dana nema objave. U tom periodu porodice su otišle svojim očevima, a zatim zabrana komunikacije sa ljudima…Nakon 50 dana, naveče je spuštena objava iz sure Et–Tevbe da im je oprošteno.

Onda dolaze ashabi i čestitaju im na tome. Pa, Allah objavljuje ajet:

“O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!” (Et–Tevbe, 119)
Zbog te iskrenosti, rekao mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Raduj se najboljem danu od kad te majka rodila.” tj. potvrda u Kur’anu da mu je Allah oprostio. Poslije je ovaj ashab rekao: “Nikad više neće laž na moja usta izaći.”

Vrste nifaka:
1. Veliki nifak (srčani ili nifak sa ubjeđenjem) – izvodi počinioca iz islama.

“Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!’ – a oni nisu vjernici”. (El–Bekare, 8) Neki učenjaci kažu da nema za njega tevbe, ali ispravnije je da se može pokajati iskreno čineći tevbu.

Vrste Velikog nifaka:

1. Nijekanje Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
2. Nijekanje nečega od onoga s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
3. Mržnja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
4. Mržnja nečega od onoga s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
5. Radovanje slabljenju Poslanikove vjere.
6. Mržnja prema napretku Poslanikove vjere. Ovo je šest vrsta nifaka i onaj kod koga se one nađu, biće na najnižem stepenu u Džehennemu.

2. Mali nifak (nifak djelima) – ne izvodi iz islama.

Vrste malog nifaka:

1. Kad govori – laže,
2. Kad obeća – prevari,
3. Kad mu se nešto povjeri, on to pronevjeri,
4. Kad se raspravlja (svađa), prelazi granicu i

Od znakova nifaka: voli da bude pohvaljen za ono što nije učinio, prezire pokudu koja je kod njega, prezire onoga ko mu ukaže na nedostatke, malo spominje Allaha (zikr), lijeno obavlja ibadete i čak to radi zbog ljudi…

Ashabi su se bojali nifaka, npr. Omer ibnul Hattab i događaj sa Huzejfe ibnul Jemanom, radijallahu anhuma, kada je Omer pitao da li je on na spisku munafika jer je Huzejfe bio povjerenik tajni Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je to znao.

Rekao mu je Huzejfe: “Nisi i nakon tebe neću nikome više reći.”

Pa se Omer brinuo da li je munafik ili ne a poznato je koliki je stepen imana imao.

Kaže imam Buharija u Sahihu: “Rekao je Ibn ebi Mulejke: ‘Doživio sam 30 ashaba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a svi su se za sebe bojali nifaka.'”

Spominje se od Hasana da je rekao: “Boji ga se samo vjernik a siguran je od njega samo licemjer.” I takođe: “Ko se ne boji nifaka takav je licemjer.”

Primjer Ebu Bekra i Hanzale kada su kazali da su licemjeri jer kada odu od Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem, nisu više na takvom stepenu imana…

Opasnost uzimanja dobrih dijela kao sredstvo do Allaha, a ustvari nije iskreno, npr. Mesdžid Dirar koji je spomenut u suri Et–Tevbe.

Takođe je rekao Omer: “Allah se smilovao onom ko mi ukaže na greške.”

Omer ibn Abdulaziz je postavio čovjeka koji će ga pratiti (špijunirati), pa mu kaže da šta god primjeti loše kod Omera da mu kaže: “Boj se Allaha!”

Lijek za nifak: rad tajnih ibadeta.

———————————

Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba

Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić

Preuzmite skriptu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf