Jedan je čovjek primio islam dok su njegovi roditelji bili nevjernici. Zarobljen je dok je još bio mali. Kasnije su mu roditelji umrli, a nije znao da li su primili islam. Majka je to vjerovatno uradila, a otac, izgleda, nije. Da li on ima pravo da za njih traži oprost i Allahu upućuje dovu da im se smiluje?
Nije dozvoljeno da lično za njih čini dovu, jer su oni načelno nevjernici, a dova za nevjernike je zabranjena. Uzvišeni kaže: “Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.” (Et-Tevba, 113)
Međutim, pohvalno je da traži oprost i milost za svakog muslimana od svojih predaka, tako da će time obuhvatiti sve one koji su prihvatili islam, bilo da se radi o njegovom ocu, majci, djedovima, nenama i sve tako do Adema i Have, a Allah najbolje zna.
(Nevevi, Fetava, str. 84)
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 113.