Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Moja pitanja su: Da li su nesuglasnice ili razilaženja u mišljenju po nekim manje bitnim stvarima, razlog da me muž kažnjava neizvršavanjem svojih obaveza i dužnosti, kao sto je prekid komunikacije i jasna prijetnja da će mi uskratiti bračnu intimu na minimum od jednom u četiri mjeseca. Moram dodati da i pod normalnim uslovima ostajem nezadovoljna i jako razočarana, bojim se da ću prestati i ja funkcionisati kao žena, radi psihičkog zlostavljanja na taj način. Ja, zbog rjetkoće intimnog odnosa, ne ostajem trudna. Znam da je to u Allahovim rukama, vjerujem u Allahov kader, ali, od ničega ne dolazi ništa… Mome mužu to ne predstavlja problem. On, elhamdulillah, ima iz prethodnih brakova djecu, ali ja kao zrela žena, jos nisam ni jedno dijete rodila. Bojim se da ću na osnovu njegovog ponašanja ostati bez potomstva.
Trudim se koliko god mogu, a kad bi pogriješila, neće da mi progleda kroz prste. Ovo nije ljubav, ovo je iskorištavanje i zlostavljanje žene na psihičkoj bazi. Ne mogu više, želim talak. Da li je to opravdan razlog? Želim dodati da sam živjela u džahelijjetu, ali sam obavljala redovno namaze. Tragala sam za halal brakom, gdje ću biti sklonjena od fitni. Kad sam se udala za svoga muža, odmah sam stavila nikab, jer sam smatrala to jedinim ispravnim načinom pokrivanja. Nikab nipošto ne bi zeljela skinuti, pa makar ne ostala s mužem, ali ovo me zaista boli, i ne mogu podnositi više, osim ako se promijeni. Dovim Allahu svaki dan i saburam, izvršavajući svoje dužnosti kako bi mužu dala njegovo pravo. Jazakellahu hajren!
Ve alejkumus-selamu ve rahmetullahi ve berekatuh! Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dželle še’nuh, i neka je Salavat i Selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.
Prije odgovora na Vaše pitanje, bitno je naglasiti da nismo u mogućnosti na ovaj način riješiti problem, zato što propisi zahtijevaju da se saslušaju obadvije strane i na osnovu saslušanja donese konačan sud, ali na osnovu spomenutog, kažemo sljedeće:
Postupak vašeg muža – onako kako Vi prenosite – je više nego pogrešan. Naprotiv, to je jasna i očita nepravda (zulum), pogrešno tumačenje šerijatskih propisa i bespravna manipulacija slabašnim i nezaštićenim.
Allah, dželle še’nuh, rekao je: “A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nepravednici (zalimi)! On im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene, i kada će žureći uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna biti.” (Prijevod značenja, Ibrahim, 42-43)
Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poseban akcenat stavili su na brigu o ženama i njihovim pravima, znajući da su one – radi njihove prirodne slabosti – često predmet iskorištavanja i bespravne manipulacije od strane muškaraca.
Iako je nadležnost i vodstvo u braku dato muškarcu, radi svima poznatih razloga, to nikako ne znači da je time oduzeto pravo ženama i da muškarci nemaju prema njima nikakvih obaveza i odgovornosti. Allah, dželle še’nuh, rekao je: “One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, – samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 228)
“S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (Prijevod značenja, En-Nisa, 19)
“… kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!” (Prijevod značenja, En-Nisa, 34)
“… vi ih ili na lijep način zadržite ili se velikodušno od njih konačno rastavite.” (Prijevod značenja, Et-Talak, 2)
“… i ne činite im teškoće zato da biste ih stijesnili.” (Prijevod značenja, Et-Talak, 6)
Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oporučujem vam da ženama činite dobro! Zaista je žena stvorena od rebra, a najveća krivina rebra je baš njegov najviši dio, pa ako ga pokušaš ipraviti, slomit ćeš ga, a ako ga ostaviš, osta kivo. Zato budite dobi prema ženama!” Hadis su zabilježili Buhari i Muslim, a njihovom drugom rivajetu stoji: “Žena je kao rebro, ako ga htjedneš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako se koristiš njime, ono će ti koristiti, iako je kirivo.”
U jednom Muslimovom rivajetu došlo je: “Zaista je žena stvorena od rebra, i nikada neće moći da se drži određenog pravca kojeg od nje tražiš, pa ako se budeš s njom naslađivao, naslađivat ćeš se a ona je takva (kriva), a kad je pokušaš ispraviti, slomit ćeš je, a njen lom je razvod braka.”
Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi od Allahvog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ovaj svijet je samo prolazan užitak, a najbolje u njemu je dobra (čedna i odgojena) žena.” Hadis je zabilježio Muslim.
Ibn-Abbas, radijallahu anhuma, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Najbolji od vas su najbolji prema svojim porodicama (suprugama), a ja sam najbolji od vas prema svojoj porodici.” Hadis su zabilježli Tahavi u “Šerhu muškilil-asar” i Hakim, i hadis je dobar radi drugih predaja koje ga podupiru.
Amr b. el-Ehves, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao u svom govoru na Oprosnom hadždžu: “Njihovo pravo kod vas (tj. pravo žena) je da budete dobri prema njima, da ih oblačite i hranite.” Hadis su zabilježili Tirmizi i Ibn-Madže, a vjerodostojnim ga je smatrao Ibnul-Kajjim, rahimehullah.
Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Neka vjernik ne prezire vjernicu, jer ako je nezadovoljan s nekom njenom osobinom, pa, sigurno je zadovoljan s nekom drugom osobinom.” Hadis je zabilježio Muslim.
Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, kaže: Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najpotpunijeg vjerovanja od svih vjernika je onaj najbolje ćudi, a najbolji među njima su najbolji prema svojim suprugama.” Hadis su zabilježili Ahmed, Tirmizi i drugi, a Tirmizi ga smatra vjerodostojnim. (Detaljnije vidjeti: Rijadus-salihin, str. 137-139; Adabuz-zefaf, str. 196-214).
Zatim, izjava vašeg muža da će vam uskratiti bračnu intimu na minimum od jednom u četiri mjeseca – je pogrešno i površno tumačenje vjerskih propisa. Istina je da neki od islamskih pravnika spominju da je muž obavezan najmanje jednom u četiri mjeseca ili tri puta godišnje stupiti u spolni odnos sa suprugom, ali to mišljenje je neispravno i više nego slabo, jer ne posjeduje validne argumente. Naprotiv, u sebi sadrži i nepravdu prema ženi, koja također ima pravo na bračnu intimu kao i čovjek, jer su isti povodi i posljedice.
Oni koji kažu da je čovjek dužan spolno općiti sa suprugom minimalno jednom u četiri mjeseca dokazuju svoje mišljenje Allahovim, dželle še’nuh, riječima: “Onima koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca; i ako se vrate ženama, – pa, Allah zaista prašta i milostiv je.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 226)
Tj. da je dužan više od toga ne bi mu bio dat rok od četiri mjeseca, nego manje od toga. Uvaženi šejh Ibn-Usjemin, rahimehullah, pojašnjavajući neispravnost ovog mišljenja rekao je: “Razumijevanje ovog ajeta na taj način je neispravno, zato što je zakletva iznimno stanje, tj. čovjek se zakleo da neće imati odnos sa suprugom. Ako je takvo stanje, kažemo: ‘Imajući u vidu tvoje stanje i zakletvu, dajemo ti taj rok, pa ako se vratiš svojoj supruzi i imadneš odnos sa njom, onda ništa, a ako to ne uradiš, tvoj brak je onda prekinut.’ A što se tiče onih koji nisu u takvom stanju, i ne postoji validan razlog za odgađanje, onda je obaveza da sa suprugom živi lijepo. Allah, Uzvišeni, rekao je: ‘S njima lijepo živite!‘ (En-Nisa, 19).
A zasigurno se lijepim ne smatra da mlad čovjek oženi mladu ženu i onda stupa u odnos sa njom samo jednom u četiri mjeseca. Ispravno mišljenje je da je muž obavezan imati odnos sa suprugom onoliko puta koliko je to inače običaj i dok ne zadovolji njenu potrebu. Također, bitno je napraviti razliku između mlađe i starije žene, tj. svaka od njih, shodno stanju, ima pravo na broj odnosa koji će zadovoljiti njene potrebe.” (Šerhul-mumti’a, 12/411)
Tebe, poštovana sestro, savjetujemo da se strpiš sa svojim mužem, da mu se i dalje pokoravaš i budeš mu poslušna i da na svaki način pokušaš očuvati brak, ali ne i pod svaku cijenu. Pokušaj da ga savjetuješ i otvoreno mu pojasniš da ti imaš pravo na intimu, ako već on samovoljno ne ispunjava svoje obaveze u tom kontekstu.
Ne treba požurivati sa talakom. Prije toga treba pokušati popraviti stanje i izmiriti supružnike, upravo kako nas je podučio naš Gospodar: “A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obavješten!” (Prijevod značenja, En-Nisa, 35)
Ako i pokušaj pomirenja ne uspije, onda nema smetnje da se žena svojim imetkom otkupi od muža (tj. vrati mu mehr kako bi joj dao taklak), ako je on zadovoljan s tim, ili, ako on to ne prihvata – a ustrajno joj uskraćuje njena prava – onda će svoj slučaj iznijeti kadiji (u našem slučaju uglednom daiji ili isl. Centru i sl.) i oni će je razvesti od njega.
Vaše riječi: “Želim dodati da sam živjela u džahelijjetu,… Kad sam se udala za svoga muža, odmah sam stavila nikab,… itd.“, u ovom slučaju ne igraju neku posebnu ulogu, ali, drago nam je da ste tako čvrsti kada je u pitanju nošnja nikaba – u čiju ispravnost, utemeljenost i obaveznost kod nas nema sumnje -, moleći Uzvišenog Allaha da i Vama i nama podari ustrajnosti u svim vjerskim propisima.
Vaša želja za potomstvom je sasvim opravdana i to je vaše pravo. Mužu nije dozvoljeno da vam to osporava niti uskraćuje.
Ali, činjenica da još uvijek nemate potomstvo, neka vas ne žalosti. Čovjek ne zna u čemu je dobro po njega. Možda bi ga potomstvo, ako bi ga imao, odvelo u nevjerstvo, zabludu i sl. Najbolji primjer – za utjehu – je naša majka Aiša, radijallahu anha, koja se vrlo mlada udala za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pored toga nikada nije dobila potomstvo.
S druge strane, Uzvišeni Allah podario joj je ono što nije ostalim ženama, tj. mnoštvo znanja, kojeg je prenijela ummetu, za što je nagrada neprocjenjiva. Možda je upravo činjenica da je imala više slobodnog vremena od ostalih žena bila presudna da zapamti toliko znanja i prenese ga ostalim muslimanima, a Allah najbolje zna. Allah, dželle še’nuh, rekao je: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate.” (Prijevod značenja, El-Bekare, 216)
Molimo Allaha, dželle še’nuh, da vam podari sabura, da popravi vašeg muža, da vas opskrbi hairli potomstvom i oprosti vaše i naše grijehe i prijestupe. Amin! Allah, dželle še’nuh, nabolje zna.
Mr. Amir I. Smajić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com