Esselamu alejkum,
Braća u mom gradu su kupila plac za džamiju i uskoro se planiraju i radovi na istoj inšallah. Ingerecije na radovima kao i buduće vlasništvo nad džamijom treba da pripadne njima, što znaći da neće biti u vlasništvu IZ niti u njenoj nadležnosti, s tim što bi u daljem radu džemat odlučivao da li da pripoji tu džamiju islamskoj zajednici ili ne. Glavni cilj te braće je da dovedu imama koji će biti svršenik jednog od islamskih selefističkih fakulteta kako bi promovisao ispravnu akidu i radio sa omladinom. Međutim oni planiraju da ta džamija funkcioniše slično kao i druge džamije u gradu, tj. sa bidatima koji se obavljaju poslije namaza i sl. Neka braća se tome protive i smatraju da džamija treba biti od samog početka po sunnetu, argumentirajući to činjenicom da ako se to ne uradi u startu da će se bidati teško iskorijeniti kasnije. Dok druga strana iznosi argumente da im je svakako krajnji cilj džamija po sunnetu ali da u postojećim uslovima bitisanja tako nešto nije realno ostvarljivo, da bi se to svelo na džamiju sa nekolicinom braće, da bi džamija bila žigosana i pod velikim pritiskom. A ovako samo treba ispratiti ovu generaciju starih ljudi i postepeno uvoditi sunnet i prosvjećivati omladinu koja je svakako daleko svjesnija tih stvari.
Koji je od ova pristupa ispravan i da li ovaj drugi pristup ima utemeljenja i podršku kod selefijskih učenjaka (zato što ovo druga skupina tvrdi da ima odobrenje od učenih ljudi za to)?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Da vas Allah nagradi za trud i podari vam mudrosti u popravljanju stanja.
S obzirom da vi kao finansijeri projekta imate u svojim rukama moć određivanja hoće li se u džamiji upražnjavati poznate novotarije ili ne, onda vam nije dozvoljeno da pristanete da se iste rade. Time imate grijeh svakog onog ko čini te novotarije vašim sebebom.
Dokaz za to je poznati duži hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Džerir ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, između ostalog rekao: “… Ko uvede u Islamu loš (ružan) sunet pa se po njemu radi poslije njega, imaće grijeh poput grijeha onog ko po njemu radi a da to neće umanjti od njihovih grijeha ništa”.
Nema sumnje da je prvi pristup tumačenja, tj. da klanjanje u džamiji treba biti od samog početka po Sunnetu i bez novotarija, ispravniji i da je po njemu obaveza raditi.
Dokaz za to su općepoznati šerijatski argumenti koji obavezuju muslimane da slijede Sunnet Poslanika, sallallahu alejih ve sellem.
Takođe, oni koji oživljavaju Sunnet imaju nagradu poput onih koji rade po njemu. U istom gore spomenutom hadisu, u njegovom prvom dijelu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ko uvede u Islamu lijep sunet pa se po njemu radi poslije njega, imaće nagradu poput nagrade onog ko po njemu radi a da to neće umanjti od njihove nagrade ništa…”.
Kaže imam Nevevi da se pod “lijepim sunetom” (sunnetun hasenetun) u hadisu misli na djelo koje je inače propisano ali je trenutno zapostavljeno, a ne na dozvolu ili podsticanje na uvođenje novotarija (ibadeta za koje ne postoji dokaz u Šerijatu).
A ujedno bi bila fetva selefijskih učenjaka kod kojih sam učio kada bi im se situacija pojasnila onako kako je ja poznajem. Takođe, da nema onih koji rade ispravno i po sunetu, koliko god bili sami i usamljeni, slabo bi naše ispravno poimanje islama napredovalo.
Drugi pristup gledanja na ovo pitanje, tj. da klanjanje u džamiji treba biti od samog početka sa poznatim novotarijama kako se ne bi ljudi odbili, a nakon ispraćanja starije generacije postepeno uvesti klanjanje po Sunnetu, je pogrešan. A moguće da bi neki od selefijskih učenjaka podržali ovaj pristup ovisno kako bi im se predstavilo stanje. To jest, kako postaviš pitanje tako dobiješ odgovor. Uglavnom, skoro sve fetve i odgovori u kojima savremeni selefijski učenjaci dozvole određene novotarije, harame i skretanja su rezultat naštimanog pitanja sa kojim se tražio takav odgovor. Ovo je tema za sebe.
A konstatacija i tvrdnja “ovako samo treba ispratiti ovu generaciju starih ljudi i postepeno uvoditi sunnet i prosvjećivati omladinu koja je svakako daleko svjesnija tih stvari” je pogrešno gledanje na okolnosti u kojima živimo. Iza novotarija ne stoje samo stari ljudi nego IZ, a IZ ima svoje učenike i svoje generacije koje smjenjuju jedna drugu. Volio bih da znam za primjer neke džamije koja je “postepeno” iskorijenila novotarije. Strah od odbijanja ljudi je nerealan, ako ga sunet odbija svakako je to problem. Gdje god imamo mogućnost trebamo u korijenu mijenjati i praktikovati samo ono što je ispravno.
Ako bi išli tom logikom postepenosti, onda u kućama naše žene trebaju sjediti sa muškarcima i džahilima koji dođu u goste zbog hatura roditelja i rodbine. Takođe, žena nam se ne trebaju oblačiti kako se oblače jer roditelji i rodbina nisu za to, čak i ratove vode sa djecom zbog toga. Trebamo čekati da generacije roditelja izumru?
Mnoge stvari koje radimo ne bi trebali raditi zbog neodbijanja roditelja, rodbine i prijatelja. Šta bi imali od vjere, ako bi svakome prilagođavali vjeru i popuštali u ime mudrosti i lijepog ophođenja?
Mi moramo ispravno raditi kad god smo to u mogućnosti, a drugi ljudi koji to ne razumiju i kojima treba vremena da neke stvari skontaju, neka se prilagođavaju i postepeno prihvataju, to je do njih.
Takođe, ako džamiju predate IZ-u možete se poselamiti sa mnogim lijepim namjerama rada za Allahovu vjeru, time činite medvjeđu uslugu mnogima unutar IZ-a koji se bespoštedno bore protiv selefijske dave.
Sunet se uspostavlja sa sunetom, a ne preko novotarije. Ispravno poimanje vjere se širi sa praktikovanjem i širenjem istog a ne preko novotarija i pogrešnog tumačenja.
A opet na kraju, imate šuru pa kako odlučite. Pitao si me i odgovorio sam shodno onome kako sam godima razumijevao od šejhova.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com