Esselamu alejkum. Poznato je da Islam jedna od rijetkih religija, ako ne i jedina, koja, osim što čovječanstvu pruža sva rješenja za duhovni mir, naređuje čovjeku da mora postići balans između tijela i duše. Da se uvijek držimo srednjeg puta, uvijek umjereno. Znamo da je naređen namaz pet puta dnevno i osim što se molimo Uzvišenom Allahu, nešto što je činjenica ali o čemu ne treba razmišljati previše je da je čovjek fizički aktivan. Preneseno je preko hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se moramo hraniti zdravo, od hrane koja je halal, kupljeno od novca kojeg smo pošteno zaradili, a u stomaku da imamo 1/3 vode, 1/3 hrane i 1/3 vazduha. Međutim, kakav je stav Islama o održavanju tijela poput rekreativnog bavljenja sportom, odlaska u teretanu i slično. Je li to zabranjeno, pokuđeno, pohvalno? Da li postoje sportovi koji su preporučeni ili pokuđeni? Kakav je generalno stav Islama o tome. Allah Vas nagradio za trud.
Podržite hajr kojim se u 2022 godini okoristilo više od 1,6 miliona korisnika.
TROŠKOVI STRANICE - 2023
PREUZMITE MOBILNE APLIKACIJE
Potrebno je da se prijaviš za unos odgovora.
Alejkumusselam.
Mi živimo u vremenu kada su sportska, vojna, naučna i zabavna natjecanja i igre doživjeli eksploziju u svojoj raznolikosti i rasprostranjenosti među ljudima. Zato je neophodno jednom muslimanu da zna koja natjecanja i igre su šerijatski sporne a koja dozvoljena ili preporučljiva, kako bi se od prvih čuvao, u drugima nastojao jačati duh i tijelo a u trećim tražio i Allahovo zadovoljstvo.
Natjecanje je ugovor između dvije ili više osoba ili ekipa o međusobnom takmičenju u borilačkim vještinama, znanju, sportu i sličnom, sa ciljem da se zna pobjednik.
Natjecanje je propisano Kur’anom, sunnetom i idžma’om. Kaže Uzvišeni: “I protiv njh pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna” (El-Enfal 60). Naredio je Uzvišeni da muslimani pripreme koliko je moguće snage i konja za boj, a od načina pripreme su natjecanja.
Zabilježeno je mnogo vjerodostojnih hadisa koji upućuju na propisanost takmičenja, poput utrke na konjima i devama, natjecanja u trčanju, gađanju sa strijelama i takmičenja u znanju.
Islamski učenjaci su se jednoglasno složili (idžma’) da je natjecanje, a ušto ulazi i rekreativno bavljenje sportom, odlazak u teretane i slično, dozvoljeno u globalu, iako su se razišli u nekim detaljima. Od islamskih učenjaka koji prenose ovaj idžma’ su: Ibn Abdulberr, Ibn Kudame, Ibn Hazm, Ibnul-Kajjim i mnogi drugi.
Natjecanja se, s obzirom na dozvoljenost, mogu svrstati u tri vrste:
1) propisana natjecanja (poput utrke na konjima s ciljem pripreme za džihad)
2) zabranjena natjecanja (poput kockanja i boksanja)
3) dozvoljena natjecanja (poput hrvanja i plivanja)
A s obzirom na nagrađivanje pobjednika natjecanja se dijele na dvije vrste:
1) natjecanja bez nagrade
2) natjecanja uz nagradu
Propisana natjecanja su ona koja su spomenuta u tekstu hadisa kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema (prečeg) davanja nagrade osim u natjecanju sa strijelom, devama i konjima” (Tirmizi (1700), Ebu Davud (2574), Nesai (3529), Ahmed (9754) i Ibn Madže (2878). Tirmizi je hadis ocijenio dobrim, Ibnul-Kattan i Ibnu Dekikil-‘id vjerodostojnim, a Darekutni da je mevkuf, tj. da je to govor ashaba, (pogledaj: “Telhisul-habir” 4/161). A Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim u “Irvaul-galil” (1506)).
Takmičenja spomenuta u hadisu, utrke na konjima i devama i natjecanje u gađanju sa strijelama, su Šerijatom propisana, to jest musliman ima nagradu ako ih organizuje i učestvuje u njima.
Glavna karakteristika ovih natjecanja je da su ona sredstvo i način pripreme za džihad, zbog toga neki učenjaci smatraju da je organizovanje ovih natjecanja fard kifaje, a ne samo potvrđeni sunnet. A sa druge strane, zaboraviti neku prethodno naučenu borilačku vještinu je haram ili u najmanju ruku pokuđeno.
U hadiskom tekstu je svedeno nagradno takmičenje u samo tri vještine. Da li to znači da u ostalim vještinama i sredstvima za džihad nije dozvoljeno nagrađivanje ili se kijasom (analogijom) pridružuju ovim sredstvima za džihad spomenutim u hadisu i sve vještine i sredstva koja su u istom značenju? Oko ovog pitanja učenjaci imaju dva stava: zabrana i dozvola. Odabrano mišljenje je dozvola na koju upućuje ispravan kijas (analogija), jer Šerijat sa svojim propisima nije došao da u propisima pravi razliku između istih stvari i da spaja pod isti propis međusobno različite stvari.
Odgovor na dokazivanje sa hadisom Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je da značenje hadisa nije ograničenje na tri navedene stvari u hadisu a zabrana svih ostalih koje nisu spomenute. Nego hadis znači da su najpreče vještine u kojima se daje nagrada natjecanje u bacanju strijela, utrci konja i deva.
U tekstu hadisa su navedena tri sredstva strijele, konji i deve. A anlogijom (kijasom) se priključuju ostala sredstva, poput: aviona, tenkova, oklopnih vozila, podmornica, svih vrsta vatrenog oružja, ratnih brodova i sličnog.
Stalna komisija za fetve iz Saudijske arabije je izdala fetvu o propisanosti natjecanja u svemu sa čime se muslimanska vojska pomaže u borbi protiv nevjernika, poput aviona, tenkova, podmornica i slično, bilo to uz nagradu ili bez nagrade. A u drugoj fetvi o istom pitanju je naglašeno da je natjecanje u svim sredstvima za džihad i u onome sa čime se stiču ratne vještine vadžib ili mustehab shodno okolnostima i potrebi muslimana kako bi se branili, pomogli svoju vjeru i olakšali njeno širenje.
A što se tiče zabranjenih natjecanja pravilo po kojem se ona prepoznaju je: svako natjecanje koje nanosi štetu vjeri ili dunjaluku, vjeri ostavljanjem vadžiba ili činjenjem harama, a dunjaluku uništavanjem imovine, ljudskog tijela, života ili časti.
Učanjaci su složni da nije dozvoljeno natjecanje u svemu što vodi u haram ili odvraća od izvršanja vadžiba.
Sa druge strane, postoje igre i natjecanja koja su kur’anskim ili hadiskim tekstom zabranjeni a kojima se analogijom (kijasom) priključuju u zabrani vrste igara i takmičenja koje su im slične. Od nekih vrsta zabranjenih natjecanja su:
1. Kockanje i klađenje
Kocka je svako natjecanje u kojem je daje ulog sa obe strane, a to je ujedno i definicija klađenja.
Definicija kocke i klađenja se može rezimirati u sljedećem: svaka igra ili natjecanje u kojima se daje ulog sa obe ili više strana a učesnik u njima ili je dobitnik ili gubitnik.
Od današnjih vrsta kockanja su igra loto, tombola, kladionice i slično. Takođe, ovom se pridružuju sve vrste dozvoljenih igara i natjecanja, poput trčanja, plivanja, hrvanja, biciklizma, splavarenja, jedrenja, razne vrste kvizova i slično, ako su zasnovane na stavljanju zaloga ili uplaćivanju od strane jednog dijela takmičara ili svih takmičara. To jest, ako su ove igre i natjecanja uslovljene bilo kojim vidom uplaćivanja od strane takmičara tako da ili će dobiti ili izgubiti, onda su to vrste kockanja zabranjenih Šerijatom.
Na žalost, današnja natjecanja i igre, koje su u osnovi dozvoljene, su većinom zasnovane na ovom obliku. Zato je na muslimanu obaveza da dobro provjeri kakva je igra ili natjecanje prije nego što se upusti u nju, da ne bi upao u zabranjeno.
Kockanje i klađenje su zabranjeni Kur’anom, Sunnetom i idžma’om (konsenzusom) učanjaka.
2. Boksanje
Boks nije dozvoljen zbog velike opasnosti kojoj se izlažu takmičari, poput padanja u nesvijest, loma kostiju, ranjavanja, ogrebotina, krvarenja i slično. I zbog teksta hadisa u kojem se zabranjuje udaranje u lice na čemu je boks u osnovi zasnovan.
3. Bodenje bikova i ovnova i tučenje pijetlova i pasa
Nema razilaženja među islamskim pravnicima oko zabrane bodenja bikova, ovnova, tučenja pijetlova i pasa.
4. Nerd ili igra sa kockama
Nerd, nerdešir ili tavla je perzijska igra sa kockama. Ono što je vidljiva i jasna karakteristika ove igre je da je zasnovana slučajnosti i sreći, tj. slučajnom pojavljivanju brojeva prilikom bacanju kocki.
Učenjaci su složni da je igranje nerda zabranjeno ako je zasnovano na klađenju i kockanju, a imaju tri stava oko igranja nerda bez nagrade i klađenja: zabrana, pokuđenost i dozvola. Odabrano mišljenje je zabrana igre nerda zbog vjerodostojnih hadisa u kojima je došla zabrana, a posebno hadis u kojem je rečeno da je igranje nerda neposlušnost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem.
Ovo je ono što bi se moglo reći u ovakvoj prilici i na ovakvom mjestu. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com