PROPIS PRODAJE KUR'ANA (MUSLIMANIMA I NEMUSLIMANIMA)

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Propis prodaje Mushafa (Kur'ana na arapskom jeziku) zavisi od toga kome se prodaje, tj. da li se prodaje kjafiru (nemuslimanu) ili muslimanu.

PROPIS PRODAJE MUSHAFA (ili dijelova Mushafa) KJAFIRIMA

Nema razilaženja među učenjacima da je prodaja Mushafa kjafirma zabranjena.

Ovo je stav četiri fikhske pravne škole: hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba. (Reddul-muhtar 4/134, Hašijetud-dusuki 3/7, Tuhfetul-muhtadž 4/230, Keššaful-kinna'a 3/134)

Ovu zabranu argumetiraju sljedećim dokazima:

Prvi – Riječima Uzvišenog: „A Allah neće dati priliku nevjernicima nad vjernicima“ (En-Nisa’, 141). Ovim ajetom Uzvišeni zabranjuje da se omogući ili da prilika kjafirima da unište, omalovaže i ponize muslimane. A prodajom Kur'ana kjafiru daje mu se prilika da obesčasti Plemeniti Kur'an koji predstavlja najveću svetost kod muslimana, a to je u suprotnosti sa zabranom koja je došla u plemenitom ajetu.

Drugi – Hadisom mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Abdullah ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,„zabranio da se putuje sa Kur'anom u zemlju neprijatelja“. U rivajetu je došlo: „iz bojazni da ne dostigne u njihove (kjafirske) ruke“.

Prema tome, zabrana putovanja sa Mushafom u zemlju neprijatelja kjafira je obrazložena mogučnošću da dođe u njihove ruke gdje bi ga oni obesčastili i omalovažili. Pa je tako prodaja Mushafa kjafirima preče da bude zabranjena.

Treći – Razumskim argumentom: da je u prodaji Mushafa kjafirima obesčašćenje svetosti islama, jer se time daje prilika da ga obesčaste i omalovaže.

Zatim su se učenjaci razišli oko valjanosti te prodaje ako se ona desi:

Šafije, hanabile i malikije smatraju da je ova prodaja batil (ništavna).

Dok hanefije, malikije i šafije po jednom mišljenju unutar mezheba smatraju da je prodaja Mushafa kjafiru valjana (ako se već desila), s tim da je muslimanski vladar obavezan da prisili kjafira da Mushaf ne bude u njegovom vlasništvu (prodajom i slično).

Pod ovu zabranu ne ulazi prodaja prijevoda Kur'ana kjafirima, ona je dozvoljena. S tim da prijevodi u kojima je uz prijevod odštampan i Kur'an na arapskom potpadaju pod isti propis zabrane.

Takođe, pod isti propis zabrane prodaje Mushafa kjafirima potpada i poklanjanje Mushafa kjafirima, davanje kao sadake, davanje kao zalog i slično.

Učenjaci šafijskog mezheba su naveli neke izuzetke zabrane prodaje Mushafa ili dijela Mushafa kjafirima, kao na primjer:

– dirhemi i dinari (novac) na kojima je urezano nešto iz Kur'ana,

– kupovina muslimanskih kuća od strane zimija (ehli-kitabija koji žive u muslimankoj državi) na čijim zidovima je uklesano nešto od Kur'ana,

– pismo koje se šalje nemuslimanima u kojem se napiše nešto iz Kur'ana,

– odjeća na kojoj je napisano nešto iz Kur'ana. (Hašijetul-džeme, 3/19)

PROPIS PRODAJE MUSHAFA MUSLIMANU

Oko prodaje Mushafa muslimanu učenjaci imaju četiri mišljenja:

Prvo mišljenje: dozvola prodaje i kupovine Mushafa muslimanu bez pokuđenosti.

Ovo je stav hanefija, imama Šafije, rivajet imama Ahmeda, Hasana El-Basrija, Ebul-‘Alijeta, Š'abija i Ikrime.

Njihov argument je da se ovdje radi o prodaji papira i truda ruku, a prodaja spomenutog je dozvoljena.

Drugo mišljenje: zabrana prodaje i kupovine Mushafa.

Ovo je rivajet od imama Ahmeda za kojeg kažu hanbelijski učenjaci Ibn Kudame i El-Buhuti da je to zvanični stav hanbelijskog mezheba.

Argumenti ovog mišljanja su:

Predaja od imama Ahmeda u kojoj je rekao: „Ne znam da ima olakšica u prodaji Mushafa“.

Da je zabrana prenešena od ashaba, a nije poznato da im se neko u njihovo vrijeme u tome suprostavio.

Jer se ova prodaja zasniva na prodaji Allahove knjige, a vadžib je da se ona zaštiti od skrnavljenja, niskosti i poniženja.

Bilježi Ibn ebi Šejbe u svom Musannefu () od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: „Volio sam da se ruke sijeku (kao šerijatska kazna) zbog njegove prodaje (Mushafa)“. Ovu predaju je šejh Albani ocijenio slabom jer je u njenom lancu prenosilaca Lejs ibn ebi Sulejm, a on je slab.

Treće mišljenje: pokuđenost i prodaje i kupovine Mushafa.

Ovo je stav šafijskog mezheba, takođe prenosi ga Ibn ebi Šejbe od Ibn Omera, Ibn Mes'uda, radijallahu anhuma, Mesruka, Abdullah ibn Jezida, Šurejha, Ibrahima En-Neha'ija, Salima, ‘Alkame i Ibn Sirina.

Argumnet pokuđenosti je čuvanje Kur'ana od toga da bude na stepenu robe koja se kupuje i prodaje. Jer cilj kupoprodaje je Allahov govor, a vadžib je čuvati Allahov govor od spuštanja na nizak nivo da bude poput robe.

Četvrto mišljenje: pokuđenost prodaje ako za time nema potrebe a dozvola kupovine.

Ovo je stav unutar šafijskog mezheba, takođe prenosi Ibn ebi Šejbe da je ovo stav Džabira, Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, El-Hakema, Katade i Ebu Seleme. Ovo je takođe rivajet od imama Ahmeda za kojeg kaže Merdavi da je zvanični stav hanbelijskog mezheba.

Bespotrebna prodaja je pokuđena jer je u njoj skrnavljenje i omalovažavanje Allahova govora, za razliku od kupovine sa kojom se spašava i stiče Allahova knjiga.

Odabrano (radžih) mišljenje, a Allah zna najbolje, je prvo i četvrto mišljenje zajedno. Jer u prodaji i kupovini Mushafa muslimanu je prodaja papira i truda ruku a ne prodaja ili kupovina Allahova govora, a prodaja papira i truda ruku je dozvoljena.

Međutim, ako za prodajom Mushafa nema potrebe, jer se do njega može doći bez kupovine, onda je njegova prodaja pokuđena kako bi se Allahova knjiga čuvala od skrnavljenja, omalovažavanja i spuštanja na niži nivo.

Ve billahi tevfik

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba