PRODAJA NA RATE UZ VEĆU CIJENU

Alejkumusselam. Ovo pitanje se vraća na poznatu savremenu mes’elu pod naslovom “Prodaja na rate uz veću cijenu” ili “Bej’u-t-taksit” na arapskom.

Primjer ili oblik ove prodaje je da ako se roba kupuje u kešu ima manju cijenu (npr. 10 000 eura) a ako se plaća na rate na odgodu onda je veća cijena robe (npr. 15 000 eura).

S obzirom na vrijeme plaćanja i uručivanja robe, trgovina se u islamskom pravu dijeli na tri vrste:

1. Prodaja u kojoj se plaćanje vrijednosti i uručivanja robe vrši odmah i to je osnov u trgovini.

2. Prodaja u kojoj je plaćanje vrijednosti i uručivanja robe odgođeno, tj. prodaja duga za dug koja ima pet oblika o čemu će biti govora prilikom pojašnjenja šartova prodaje na rate uz veću cijenu (bej’u-t-taksit).

3. Prodaja u kojoj je jedno od dvoje, plaćanje vrijednosti ili predavanje robe, odgođeno. Pa tako postoje dva oblika ove vrste:

1)   Da uručivanje robe bude odgođeno a plaćanje odmah. Ova vrsta trgovine se zove SELEM.
2)   Da uručivanje robe bude odmah a plaćanje odgođeno, pa ako je plaćanje odgođeno u jednoj rati zove se PRODAJA NA ODGODU, a ako je plaćanje na više rata zove se PRODAJA NA RATE.

Na propisanost prodaje “selem” upućuje Kur’an, Sunnet i idžma’ učenjaka, što možemo naći u svakoj fikhskoj knjizi.

A na propisanost “prodaje na odgodu” ili “na rate” upućuje hadis mutefekun alejhi u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kupio od nekog židova hrane uz plaćanje nakon određenog roka i dao mu je u zalog željezni štit, ovo su zabilježili Buharija i Muslim u svojom Sahihima.

Prodaja na rate uz veću cijenu (bej’u-t-taksit)
Ova vrsta trgovine je veoma bitna u savremenom poslovanju, jer mnogo je ljudi koji imaju potrebu za nekom vrstom robe a ne posjeduju dovoljno novca niti nalaze prodavače koji će im prodati uz plaćanje na odgodu osim sa većom cijenom.

Forma ove prodaje je da prodavač kaže prodajem ovu robu u gotovini za deset hiljada eura, na primjer, a na rate u roku od tri (ili pet) godina za petnaest hiljada eura. Pa je tako zbog povečanog roka za plaćanje povečao cijenu robe.

Učenjaci imaju tri mišljenja o ovoj vrsti prodaje:

Prvo mišljenje: opća zabrana
Dokazuju svoj stav sljedećim dokazima:
1. Riječi Uzvišenog: “A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu” (El-Bekare, 275).
Ajetom se zabranjuje svaka vrsta kamate, a veća cijena robe u odgođenom plaćanju od cijene u gotovini je višak bez protuusluge a to je kamata.

Odgovor:
·      Između novca i robe ne ide kamata pa je dozvoljeno da bude cijena shodno kako se dogovore.
·      Ajet ne zabranjuje svaki višak, jer nema prodaje a da u njoj nema viška, nego se misli na stvari u kojima ide kamata.

2. Hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko obavi dvije prodaje u jednoj, njegova je sa manjom cijenom ili kamata”. Bilježe ga Ebu Davud, Hakim, Ibn Hibban i Abdurrezzak u svom Musannefu, a Šejh Albani ga je u “Irva’ul-galil” ocijenio kao hasen (dobar).
Značenje hadisa je da kaže prodavač: ovo je u gotovini za toliko a na odgodu sa većom cijenom od trenutne. Pa je tako ovim hadisom zabranjena prodaja na odgodu uz veću cijenu.

Odgovor: razilaženje učenjaka u tumačenju ovog hadisa upućuje da ne može biti dokaz u ovoj mes’eli, a ta tumačenja su:

A.  Da kaže prodajem ti ovu robu da mi prodaš kuću.

B.  Prodajem ti u gotovini za toliko a na odgodu sa većom cijenom od trenutne.

C.  Da mu novac plati unapred za tonu pšenice, na primjer, koju treba dati u roku mjesec dana, a onda prije isteka roka kaže mu prodavač pšenice prodaj mi pšenicu koja je, u stvari, tvoja na rok od mjesec dana, pa tako imamo dvije prodaje u jednoj.

D.  Da kupi robu na odgodu i prije isteka roka kupi tu istu robu prodavač za manju vrijednost od one za koju je prodao (ovo je bej’ul-‘ine koja je zabranjena).

3. Ovaj višak cijene je nasuprot odgode plaćanja, a taj period (vrijeme ) se ne prodaje, pa je time ušao u kamatu zbog odgode.

Odgovor: nije tačno da period ne utiče na cijenu, jer kada je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, naredio da se protjera Benu Nedir, došli su mu neki od njih i rekli kako ih protjerava a njima su dužni neki ljudi, pa im reče da smanje vrijednost duga i ubrzaju rok vraćanja, ovo je zabilježio Bejheki u svom Sunenu.

Drugo mišljenje: opća dozvola
Ovo je mišljenje većine učenjaka (džumhura), a njihovi dokazi se mogu rezimirati u sljedećem:

1. Opći dokazi Kur’ana i Sunneta koji ukazuju na dozvolu trgovine su ujedno dokazi za dozvolu prodaje na rate uz veću cijenu, jer je ona jedan oblik trgovine. Takođe, osnov u poslovanju je dozvola sve dok ne dođe zabrana, a nema zabrane.
Odgovor: dokazi koje su naveli oni koji smatraju ovaj vid trgovine zabranjenim su dovoljno jaki da je mogu izdvojiti iz opće dozvole i svrstati u zabranjene trgovine.

2. Kaže Uzvišeni: “O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenog roka” (El-Bekare, 282).
Ovaj ajet po svojoj općoj formi obuhvata prodaju u kojoj je predavanje robe odgođeno a plaćanje odmah, tj. selem, i prodaju u kojoj je predavanje robe odmah a plaćanje odgođeno, tj. prodaja na odgodu. Pa kao što je cijena plaćanja u prodaji “selem” manja zbog davanja u gotovini tako nema smetnje da cijena plaćanja u prodaji na odgodu bude veća zbog odgađanja u plaćanju.

Odgovor: slažemo se da ajet obuhvata prodaju na odgodu koja je dozvoljena po idžma’u učenjaka, kao što prenosi Ibn Hadžer od Ibn Bettala (Fethul-bari 4/302), međutim kijas (analogija) prodaje na odgodu na prodaju “selem” je neprihvatljiv zbog postojanja razlika među njima (navođenje tih razlika sam izostavio jer bi uveliko odužilo ovu temu).

3. Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je kupio od nekog židova hrane uz plaćanje nakon određenog roka i dao mu je u zalog željzni štit kao što je došlo u hadisu mutefekun alejhi. Nema sumnje da plaćanje robe u gotovini nije isto kao plaćanje na odgodu, jer gotovina je bolja od duga.
Odgovor: ovaj hadis je dokaz za ono što nije pitanje oko kojeg ovdje postoji razilaženje.

4. Hadis u kojem se prenosi od Abdullah ibn ‘Amra, radijallahu anhu, da je rekao: “Naredio mi je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, da kupim jednu devu za dvije deve do određenog roka (uzimanja zekata)”. Bilježi ga Ebu Davud (3357), Ahmed (2/171), Darektni (263), Hakim (2/56) i Bejheki u rivajetu od ‘Amra ibn Šu’ajba ‘an ebihi ‘an džeddihi i ocijenio je ovaj rivajet vjerodostojnom.

A prvi rivajet, Hakim ga je ocijenio vjerodostojnim a Ez-Zehebi se s tim složio, međutim Ez-Zejle’i je u “Nasbu-r-raje” naveo mišljenje Ibnul-Kattana koji je hadis ocijenio slabim navodeći dokaze za to, takođe je hadis ocijenio slabim Šejh Albani u “El-Miškat”. Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhu, je kupio jednu devu za dvije zbog odgađanja u plaćanju, a Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, mu nije zanegirao to djelo, prema tome to je sunnet odobren šutnjom.
Odgovor:
Ovaj hadis je slab, u njegovom senedu je Muhammed ibn Ishak oko kojeg su se muhadisi razišli, te ne može biti dokaz u ovoj mes’eli.

Takođe ovaj hadis je oprečan hadisu Semurete, radijallahu anhu, koji prenosi: “Da je Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve sellem, zabranio prodaju životinje za životinju na odgodu.” Bilježi ga Ebu Davud (3356), En-Nesa’ (4620), Et-Tirmizi (1237), Ibn Madže (2270) i Ahmed (5/12,19,22). Hadis je Albani ocijenio vjerodostojnim u “Sahihu Ebi Davud” (3356).

Treće mišljenje: ako namjera kupca trgovina ili da se koristi robom, dozvoljena je prodaja na odgodu uz veću cijenu, međutim ako mu je cilj samo novac i nema potrebe za tom robom, onda nije dozvoljena.
Ovo je jedno od mišljenja Imama Ahmeda a zastupa ga i Ibn Tejmije (Medžmu’ul-fetava 29/442).

Njihovi dokazi su:

1. Za onaj dio koji zabranjuju koriste opće dokaze prvog mišljenja.

2. Dokaz da ako je cilj kupca samo novac i nema potrebe za tom robom, da nije dozvoljena, je kijas (analogija) ove prodaje na kamatu zbog odgode, jer suština im je ista u oba slučaja, i prodavač (u ovom slučaju) i onaj koji daje dug (u slučaju kamate), imaju koristi (uzimaju veću vrijednost) zbog odgađanja.

3. Za onaj dio koji dozvoljavaju koriste dokaze drugog mišljenja, tj. onih koji dozvoljavaju.

Radžih (odabrano mišljenje): nakon izlaganja ovih mišljenja i dokaza kojima ih podupiru i odgovora (kritike) na njih, može se reći da su dokazi onih koji dozvoljavaju i onih koji zabranjuju podjednaki. S tim da u ovom slučaju prevagu daje osnov dozvole svih vrsta trgovine, dodajući šartove koje su učenjaci postavili kako bi se izbjegle prodaje koje su zabranjene šerijatskim tekstovima ili su oprečne osnovama Šerijata u ovoj oblasti.

Kolegij islamskog prava pri Organizaciji islamske konferencije je, na svom šestom simpoziju održanom u Džiddi (Saudijska arabija) u mjesecu Š’abanu 1410. po Hidžri dozvolio ovu vrstu trgovine uz određene šartove i smjernice. Rezime njihovog stava je u sljedećem:

·      Dozvoljena je prodaja na rate uz veću cijenu gdje je vrijednost svake rate i vrijeme plaćanja određeno.
·      Nije dozvoljeno da se u ugovoru ove prodaje odvoji i naznači vrijednost zarade sa prodajom na odgodu u odnosu na prodaju u gotovini vezujući to za odgođeni rok plaćanja.
·      Ako kupac zakasni u isplaćivanju rata u naznačenom roku, nije dozvoljeno da mu se poveća dug, svejedno da li je to prethodno uvjetovano ili ne, jer je to kamata.
·      Zabranjeno je imućnom  kupcu (koji može platiti) odgađanje u isplaćivanju rata, a i pored toga nije dozvoljeno uslovljavanje novčane nadoknade u slučaju kašnjenja.
·      Prodavač nema pravo, nakon prodaje, da zadržava vlasništvo robe na svoje ime, međutim dozvoljeno mu je usloviti da roba ostane zalog kod njega kao garancija za isplaćivanje svih rata.

Šartovi ispravnosti prodaje na rate uz veću cijenu:

1. Da ne bude prodaja na rate uz veću cijenu sredstvo za uzimanje kamate.

2. Da prodavač bude vlasnik robe ili da mu je dozvoljeno raspolaganje njome.

3. Da je prodavač preuzeo robu.

4. Da roba i vrijednost u kojoj se plaća ne budu stvari u kojima ide kamata.

5. Da vrijednost kojom se plaća roba ne bude konkretan imetak (kao kuća, njiva i slično) nego dug.

6. Da predavanje robe bude odmah a ne na odgodu, tj. da ne bude prodaja duga za dug.

7. Da rokovi plaćanja budu poznati i određeni.

8. Da prodaje bude odmah izvršena a ne da bude vezana za plaćanje rata.

Takođe, vrlo bitno je naglasiti da u praksi imamo dva oblika ove prodaje:

Prvi: da se isplata rata vrši preko banke, ovo je prikrivena kamata te je stoga ovakav vid kupovine haram, jer je suština ove kupovine da kupac podiže kredit sa kamatom od banke a on i banka su između sebe ubacili prodavca čime se to prikriva.

Drugi: da se isplata rata vrši direktno prodavcu, tada ovo nije kamata.
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com