PRIMANJE SOCIJALNE POMOĆI UZ RAD NA CRNO

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Primanje socijalne pomoći

Davanje socijalne pomoći od strane države (tj. socijalnih institucija koje država finansira iz budžeta) određenim kategorijama ljudi, poput invalida, jetima, maloumnih, nezbrinutih, socijalnih slučajeva raznih vrsta, nezaposlenih i slično, sa šerijatske strane potpada pod propis hedije (poklona) ili materijalnog pomaganja onih kategorija ljudi kojima je potrebna pomoć.

Nema razilaženja među učanjacima da je osnovi davanje hedije (poklona) od strane muslimana mustehab, tj. pohvalno djelo. Na to ukazuju Kur'an, Sunnet i idžma učenjaka.

Dovoljno je argumnetiranje sa hadisom: „Dajete jedni drugima poklone pa ćete se međusobno voliti“ (Buharija u „El-Edbu el-mufred“, Ibn Hadžer ga ocjenjuje dobrim), i time što je potvrđeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, primio hediju od kjafira Mukavkisa, rimskog namjesnika u Egiptu, i muslimana Nedžašija, namjesnika Abesinije.

Oko davanja hedije kadiji, namjesniku (vladaru) i državnim službenicima učenjaci imaju podijeljeno mišljenje, a što je tema za sebe.

Materijalno pomaganje kategorija ljudi kojima je potrebna pomoć od strane vlasti muslimanske države je ili mustehab ili vadžib, shodno konkretnom stanju tih ljudi.

Primanje hedije (ili socijalne pomoći koja potpada pod isti propis) od strane kjafira ili kjafirske države je u osnovi dozvoljeno, oko čega nema razilaženja među učenjacima.

Prema tome, primanje socijalne pomoći od strane države je dozvoljeno kada god se ispune postavljeni šartovi za primanje iste. Nije dozvoljeno krivotvoriti (falsifikovati) dokumente, davati mito i slično za sticanje prava na socijalnu pomoć, jer to predstavlja varanje koje je zabranjeno po vjerodostojnom hadisu: „Ko nas vara nije od nas“ (Muslim). A zabranjeno je varanje i muslimana i kjafira.

Rad na crno

Rad na crno se u suštini ne razlikuje od rada koji nije na crno osim što se radom na crno izbjegavaju plaćanja poreza i dadžbina državi od strane poslodavca i što radnik gubi određena prava (osiguranja, staž i slično). Pa se tako propis rada na crno vraća na propis plaćanja poreza državi, jer radnik ima pravo odustati od spomenutih prava radnika. Propis plaćanja poreza državi je opširna tema da bi se detaljno obrađivala u sklopu ovog odgovora.

Ispravan stav je da musliman nije obavezan plaćati poznate raznorazne poreze koje država nameće ljudima. Musliman je obavezan davati zekat i sadekatul-fitr i to poznatim kategorijama ljudi. Sve poreze i namete mimo toga u osnovi nije dužan davati.

Izuzetak tome su posebne situacije rata ili privremenog vremenski određenog davanja poreza za određene projekte općeg interesa. A ovo dalje znači da je muslimanu dozvoljeno izbjegavati plaćanje poreza. Naravno, ovdje se ne misli na plaćanje struje, telefonskih i drugih usluga koje ne predstavljaju poreze.

Primanje socijalne pomoći uz rad na crno

Ono što je vezano za postavljeno pitanje može imati dva stanja:

Prvo stanje – da se socijalna pomoć prima iz bilo kojeg razloga mimo nezaposlenosti, u tom slučaju nema nikakve smetnje u spajanju između ovoga dvoga, tj. primanja te socijalne pomoći i rada na crno.

Drugo stanje – primanje socijalne pomoći radi nezaposlenosti, tj. jer je dotična osoba na birou za zapošljavanje i ima pravo na primanje te pomoći sve dok je na birou i ima potvrdu da je nabirou i da je nezaposlen. Naravno, rad na crno ne ugrožava primanje ove pomoći jer se rad na crno ne zavodi u birou. Pa tako gledajući iz ovog papirološkog ugla ispunjavanja uslova (tj. dokumentacije) za primanje pomoći zbog nezaposlenosti, onaj ko radi na crno i prima socijalnu pomoć zbog nezaposlenosti on ispunjava uslove a primanje pomoći i dokumentovano ne vara državu (socijalnu ustanovu).

Međutim, činjenično stanje je da ta osoba radi i da je zaposlena. I ne samo to, nego je ta osoba spojila između dvije oprečne stvari:

Prva – da radi na crno i zbog toga se za tu osobu državi ne daju porezi.

Druga – da ista ta osoba uzima socijalnu pomoć koja se uzima (finansira) iz poreza onih koji rade.

Time se sa spojem između rada na crno i primanja socijalne pomoći radi neaposlenosti država obmanjuje sa dvije strane.

Ono što nas interesuje je šerijatski propis ovakvog rada i primanja, tj. da li je muslimanu ovako sticanje imetka halal?

Već smo naveli da je sa šerijatske strane raditi na crno dozvoljeno. Ostaje pitanje primanja socijalne pomoći radi nezapolenosti uz rad na crno. Činjenica je da je zarađivanje i rad na crno u suštini kao i rad uz prijavu radnika (naravno, sa razlikom odbijanja za poreze i sticanja penzionog, zdravstvenog i sličnog osiguranja), to što radnik na crno nije prijavljen na birou da je u radnom odnosu to ne mijenja ovu činjenicu da on radi i zarađuje. To jest, iako primanje socijalne pomoći na osnovu toga što papirološki ispunjava uslove za primanje iste ne predstavlja varanje, a varanje je po Šerijatu zabranjeno, u stvarnosti je to vid prevare jer je činjenica da ta osoba radi, zarađujei privređuje.

Zbog toga, najbliže ispravnom po ovom pitanju je, a Allah zna najbolje, da treba naraviti razliku u načinu rada na crno:

Pa tako, osoba koja radi na crno tako što ima stalni i redovni posao (kod nekog gazde ili u nekoj firmi), i u tom poslu zarađuje onoliko koliko je dovoljeno za potrebe njega i njegove porodice, takva osoba treba da odustane od primanja socijalne pomoći zbog nezaposlenosti jer je dozvoljenost tog imetka upitna.

Sa druge strane, osoba koja radi na crno ali taj rad je privremen, neredovan, nestalan i čak rizičan, ili ako je redovan i stalan ali ne zadovljava njegove životne potrebe i niti potrebe njegove porodice, onda inšallah nema smetnje u primanju te socijalne pomoći.
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com