Selam alejkum!
Molim vas ako mozete da mi odgovorite na pitanje koje me muci ovih dana;
– Da li izazivamo Allahovo srdzbu na sebe ako upozorimo roditelja na grijeh i time se on naljuti na nas, jer s jedne strane smo duzni upozoriti na stetu od cinjenja grijeha, pa cak i kada roditelji cine taj grijeh, a s druge strane time rizikujem da ne izazovemo Allahovu srdžbu, obzirom da se roditelj ljuti na nas. Da li u toj situaciji insistirati u upozerenje na cinjenja grijeha ili se usaburiti i moliti Allaha dž.š. da On otvori oci roditeljima, pa i nama samima i da nas uputi na pravi put.
Da vas Allah nagradi!
Amin!
Ve alejkumusSelam,
Treba vagati i ocjeniti koja metoda je povoljnija u datoj prilici. Obje navedene su veoma pohvalne, ali na nama je da uvidimo kada koristit prvu, a kada drugu. Nekada je pozeljno samo da budemo istinski muslimani koji ce sprovoditi u praksu ono sto nam je naredjeno ili preporuceno kuranom i sunnetom, tj. da prakticnim primjerom uputimo nasihat.
Ako se postavimo u poziciju onih koji pozivaju na dobro i odvracaju od zla, Allah ce nas shodno nasim namjerama i naporima nagraditi na oba svijeta.
Najvisi stupanj je da uklonimo zlo rukom, ako nismo u mogucnosti onda da upozorimo rijecju, a ako i to nismo u mogucnosti, onda da doticni prizor prezremo srcima. Znaci svako od nas shodno jacini imana i znanja o vjeri ce nastupiti na razlicit nacin.
A Allah najbolje zna!
Prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com