Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh.
Kod nas, na našim prostorima je učestala rečenica ‘Što nas Allah nije sve uputio kad On sve može’ to govore džahili.
Interesuje me, da li se sebi smije dati za pravo dati im kao odgovor na to, kao dokaz, sledeći ajet jer u njemu Allah govori da nisu svi podobni prihvatiti uputu, blagodati..da im to bude inšallah odgovor da to što nisu svi na uputi ne znači da Allah pri sebi ima manjkavosti neuzubillah, nego da su uzroci isključivo u ljudima. To je ovaj ajet:
“…da Allah zna da od njih može biti ikakva dobra, učinio bi da čuju, a da je učinio i da čuju, oni bi se opet okrenuli, jer oni i inače glave okreću.”
We alejkumusselam we rahmetullahi we berekjatuhu.
Uzvišeni Allah je iz Svoje apsolutne mudrosti dunjaluk stvorio kao mjesto testiranja a ljudski rod kao stvorenja koja će svojim izborom i svojom voljom krenuti pravim putem. U Džennetu bi svakako svi bili vjernici, ali je Njegova apsolutna mudrost iziskivala da bude ovako kako jeste. S obzirom na to da je dunjaluk stvorio kao takav besmisleno je prisiliti ljude da vjeruju već je smisleno dati im toliko dokaza za istinitost vjerovanja da to odbija samo inadžija, prkosnik, ili onaj kome je srce toliko prljavo da ili ne vidi očigledno. A zašto mu je prljavo? Zbog nepravde. Kako nepravde? Zbog mnoštva grijeha, vidljivih ili duševnih, nevidljivih, i to je vrhunac nepravde, jer se koriste Allahove blagodati za obožavanje prohtjeva, makar čovjek ne bio svjestan da on ustvari obožava svoje prohtjeve i bježi od istine. Uzvišeni na više mjesta u Kur'anu kaže:
والله لا يهدي القوم الظالمين
A Allah ne upućuje nepravednike.
A nepravda je šireg značenja od nepravde prema ljudima ili drugim stvorenjima, jer obožavanje prohtjeva je nepravda prema samom sebi kao i nepravda uopšteno, makar ne bilo “prema” nekom, pošto je nepravda: stavljanje nečega na mjesto koje mu ne pripada. S tim da čovjek mora u sebi imati poseban vid nepravde da bi zaslužio da ga Allah nikada ne uputi, jer On upućuje i mnoge nepravednike ukoliko u njima postoji dobro koje nadvladava tu nepravednost i iziskuje njegovu uputu. To znači da ako u čovjeku ima to dobro koje iziskuje njegovu upućenost – Allah će ga uputiti, a upravo o tome govori ajet spomenut u pitanju.