Odakle se odjednom pojavilo dizanje ruku u namazu kojim se ometaju klanjači?

Dizanje ruku u namazu “pojavilo” se nakon dolaska Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U brojnim hadisima koje prenosi skupina ashaba u najispravnijim hadiskim zbirkama spominje se dizanje ruku prilikom donošenja početnog tekbira, odlasku na rukū i povratku sa rukūa. Među muslimanima nema razilaženja u pogledu toga da je Sahih imama Buharija jedna od dvije najispravnije hadiske zbirke u kojoj se navodi hadis u kojem Ibn Omer kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dizao ruke kada bi išao na rukū, kada bi se vraćao s rukūa i kada bi se dizao s prvog sjedenja na treći rekat. Rekao je imam Šafija: “Onome koji čuje za hadis o dizanju ruku prilikom donošenja početnog tekbira, prije i poslije rukūa, nije dozvoljeno da ostavi postupanje po sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”

Ibn Munzir navodi preko pedeset učenjaka iz prvih generacija koji su dizali ruke u namazu. El-Evzai i Ibn Nasr el-Mervezi kažu: “Islamski su pravnici jednoglasni u pogledu ispravnosti dizanja ruku u namazu, osim učenjaka Kufe.”

Jedan je čovjek rekao imamu Ahmedu: “Neki nam ljudi naređuju dizanje ruku u namazu, a neki nam zabranjuju”, na što je imam Ahmed odgovorio: “To zabranjuje samo novotar. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dizao je ruke u namazu, a Ibn Omer je gađao kamenčićima onoga ko bi ostavio dizanje ruku.” Dakle, dizanje ruku u namazu pohvalna je radnja i nije dozvoljeno ismijavanje i potcjenjivanje onih koji klanjaju u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dižući ruke i mimo početnog tekbira. A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović