Ja sam se oženio, ali nisam odradio šerijatsko vjenčanje niti općinsko, samo sam popričao s njenim roditeljima i pitao da li se oni slažu sa time, pa sam onda sjeo i popričao sa svojim roditeljima i oni su se složili, tako da sam nastavio živjeti sa svojom ženom.
Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.
Transkript:
Mi smo već nekoliko puta upozoravali na ovu pojavu a to je da ljudi ne pristupe šerijatskom vjenčanju i počnu tako živjeti što je apsolutno velika greška. To što je neko razgovarao sa roditeljima supruge je dobro i pozitivno, ali nije to dovoljno. Rekli smo da se vrlo lahko može desiti da roditelj djevojke kaže “Dobro ja dajem saglasnost “, čovijek kaže za heftu dana ćemo se vjenčati, u tih sedam dana dođe do svađe ili roditelji se raspitaju o mladoženji i saznaju o njemu mnoge negativnosti i otac povuče svoju saglasnost . Pa saglasnost koja ima prave posljedice ona saglasnost koja se izrekne prilikom vjenčanja pa je nama bitno da kažemo roditelju mi smo došli da se vjenčamo, tvoja saglasnost sada je bitna i iz nje proizilaze pravne posljedice,tvoja kćerka postaje meni supruga.
Tako da sam taj čin razgovora sa starateljom nije dovoljan obaveza je da se napravi šerijatsko vjenčanje i obaveza je da se traži saglasnost oca i djevojke a isto tako i da se mladoženja izjasni da prihvata tu djevojku za ženu i to je ako Bog da onda brak.
Audio isječak odgovora