Esselam alejkum! Pitanje je vezano sa stari običaj koji je prisutan na prostorima balkana. Šta vi mislite o tome, čitajuci po raznim forumima i stranicama na netu, može se vidjeti da mnogi to osporavaju. Da li vi poznajete nekoga ko se tim bavi, znaci dobro bi došao odgovor na osnovu iskustva i znanja zato što se za neke osobe koje se tim bave tvrdi da rade ispravno, a za neke da rade pogrešno (zna se šta se pod tim misli)?
Podrška: pitajucene@gmail.com
We alejkumusSelam! Jedno od najraširenijih i najpopularnijih sujevjerja jeste saljevanje strave. Stravu saljevaju stare žene, i to samo takve koje su `izunli`, što će reći da su dobile dopuštenje od druge stare žene da se mogu baviti ovim poslom.
Stravaruša ima samo jednu gvozdenu tavicu i jedan komadić olova; to je cijela ljekarna. Čim je tavica starija i čim ima više zakrpa na njoj, to će strava bolje djelovati.
Kada se dođe do stravaruše, najprije joj se kaže gdje se osjeća bol. Ona zatim, pomaže to mjesto komadićem olova i metne ga u onu poderanu tavicu, a na nju tri ugljena žerave, a zatim ga rastopi na vatri, i to na žegi, nipošto na plamenu. Kada se olovo rastopi, onda stravaruša pokrije bolesnika bilo kakvim pokrivačem (samo da bude crvene boje) po glavi, zatim uzme jednu čašu bistre vode i salije ono rastopljeno olovo nad glavom bolesnikovom, skupa sa onim trima ugljenicama u tu bistru vodu, nešto šapučući.
Kad se ugljen i olovo spoje sa vodom proizvedu veliku cvrku. To je, navodno, da se bolesnik od nečega mnogo prepao. Nakon ovoga,bolesnik biva napojen tom vodom i pomazan po bolesnom mjestu. Kad se olovo rastopi po drugi put, ne salijeva se iznad glave, niti se bolesnik pokriva po glavi, nego po bolesnom mjestu. Treći put salijeva se iznad glave. Pri svakom saljevanju bolesnika treba napojiti onom vodom iz čaše po tri puta puta i pomazati ga po bolesnom mjestu. Kada sve ovo bude gotovo, onda treba odnijeti vodu, ugljen i onaj komadić olova, te sve to baciti na raskršće, gdje se bar dva puta križaju.
Ko prvi nagazi na tu prolivenu stravu, na njega će sva skinuta bolest preći. To se neće desiti onda kada se strava opazi, a zatim se pljune i rekne:`Na kom si bila, na onog prešla!?`
Salijevajući stravu, stravaruša obavezno nešto uči, ali šta – to uvijek ostaje tajna. I to sveta. Ta se tajna može odati samo onda kada se od `viših nadležnih instanci` dobije dozvola, a dozvolu može dobiti samo stara ženska osoba, koja se obaveze da će svakodnevno klanjati izvjesni broj namaza i molitvi moliti.
Kao što je ranije istaknuto, ovo je jedno od najpopularnijih sujevjerja na području bivše Jugoslavije i šire. Sujevjerje se u ovom poslu ogleda kroz vjerovanje da nepismene i polupismene žene mogu odvojeno od Allahove volje koristiti i liječiti. Takodjer, vjerovanje i ubjeđenje da će onaj ko nagazi na stravu oboljeti, tj. udariti na probleme, predstavlja klasično sujevjerje. I ovdje je ogromno neznanje isljučilo Allahovu volju, odnosno vjerovanje i ubjeđenje koje se mora naći pri svakom muslimanu, da sve što se događa i biva od dobra i zla, biva voljom Gospodara svih ljudi i drugih stvorenja, Allaha dž.đ..
Rekao je Uzvišeni Allah:”…a oni (sihirbazi) nisu mogli nikome štetu nanijeti (sihirom) bez Allahove volje”. (El-Bekare, 102 ajet).
Ibn Džerir et Taberi prenosi u svome tefsiru of Sufjana es-Sevrija da ove riječi znače da nikome ne mogu nauditi ako to Allah tako nije odredio. Po pitanju ovoga, rekao je Hasan el Basri:`Ako Allah hoće, naudit će mu (sihr), a ako neće ne mogu mu nauditi.` Protiv svakog zla, nesreće i musibeta Allah stavlja dovu kao najjače i najefikasnije oružje muslimana.
Poznato je da stravaruše uče sure naopako sto ukazuje na šejtanov udio u ovom poslu. Takodjer, na sihir ukazuje i činjenica o bacanju strave na raskršća, a gdje god se spominju raskršća, to ima veze i sa šejtanom. Pored toga, šutnja o ovom poslu i odbijanje odavanja tajne dovodi do opravdanog pitanja – zašto je ovaj posao obavijen tajnom? Sve što je čisto i pošteno, a naročito liječenje i pomaganje ljudima obavlja se otvoreno, javno i transparentno.
Ono sto je vrlo sumnjivo u ovome poslu jeste uvjet za dobijanje izuna, tj. dozvole da se žena počne baviti ovim poslom, a to je, kao što je navedeno, preuzimanje obaveze o svakodnevnom klanjanju izvjesnog broja namaza i dova.
Kome se klanjaju ti namazi? Za koga se uče i kome se upućuju dove? Ranije je istaknuto da šejtan traži kao protuuslugu za informacije i znanje koje dostavlja sihirbazu, određeni ibadet da se obavi njemu, a ne Allahu dž.š..
Najčešći ibadeti ove vrste jesu, upravo namaz, tj. klanjanje. Tako šejtan zadovoljava svoju potrebu i raduje svoj ego.
Čovjekova potreba za salijevanjem strave nastala je kao i sva druga sujevjereja – zaboravom na Allaha dž.š. tj. na istinsku i čistu vjeru i znanje o toj vjeri. U takvim uvjetima i sa takvim načinom života, čovjek je, kao slabo biće, izložen mnogim strahovima. Ne poznavajući Allahovu Objavu i sunnet Njegova Poslanika a.s., takav čovjek hvata se za slamku `spasa`, odnosno prvu ponuđenu soluciju, a to je u ovom slučaju saljevanje strave.
Jedini istinski i pravi lijek nije u salijevanju strave, nego u predanosti Allahu dž.š. i pokornosti Njegovom Poslaniku a.s., a to znači povratku islamu i razumijevanju Njegovih uzvišenih normi i časnih postulata. To je pravi put, pa ko hoće pohitat će ka svom Gospodaru stazom islama, stazom oslonca na Allaha dž.š. kao što Moćni i Milostivi kaže:`Samo je Allah zaštitnik vas i on je najbolji pomagač` (Ali Imran, 150 ajet).
A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: prof. Jasmin Đanan
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com