Esselamu alejkum, da li je šerijatski problematično ukoliko pri obavljanju namaza dok boravimo na rukuu i na sedždi uložimo dodatnu snagu da malo “pritisnemo” ili navalimo na mjesto činjenja sedžde kako našim rukama, tako i glavom, a nerijetko i cijelim tijelom? Ovo pitam zbog toga što imam šubhu da ako ovako radim možda će nagrada mog namaza biti umanjena zbog eventualno umanjenje skrušenosti. Uz to, klanjajući namaz na ovakav način osjećam da moje tijelo dodatno jača, kao prilikom obavljanja određenih tjelesnih vježbi, pa možda to može biti i benefit od klanjanja namaza na ovakav način.
Da li je prioritetnije da klanjam namaz uz ulaganje dodatnog fizičkog napora ili jednostavno opušteno da ga klanjam. Ima li širine po ovom pitanju?
Allah Vam dao svaki hajr na oba svijeta.
Alejkumusselam.
Namaz nije gimnastička vježba niti se njime cilja jačanje tijela, nego je jedan od najvećih ibadeta sa kojim se približavamo Allahu dž. š.
Propisano je da osoba u namazu bude skrušena i prisutna, a ima širine u tome gdje će se više nageti, kako se osloniti, što zavisi od osobe do osobe. Potpun namaz je da se izvršavaju svi sunneti mimo ruknova namaza.
Ve billahi tevfik