Imam Buhari u svome Sahihu prenosi od Ibn Abbasa, r. a., da je Poslanik, ﷺ, rekao:
“Pokazani su mi narodi, te sam vidio kako sa jednim ili dvojicom poslanika ide grupa ljudi – njihovih sljedbenika, dok sa nekima od njih niko nije išao. Tada mi je pokazana velika skupina, pa sam upitao: ‘Šta je ovo? Je li ovo moj ummet?’ Rečeno mi je: ‘Ne, to je Musa sa svojim sljedbenicima.’ Opet mi je rečeno: ‘Pogledaj ka horizontu!’ Vidjela se crna mrlja koja je ispunjavala horizont. Tada mi je kazano da pogledam ka nebeskim horizontima i ugledao sam crnu mrlju koja ispunjava horizont. Kazano mi je: ‘Ovo je tvoj ummet i od njih će sedamdeset hiljada ući u Džennet bez polaganja računa.’”
Poslanik, ﷺ, ušao je (u svoju kuću) a da nije iznio detalje, te su se ljudi počeli pitati da li su oni dotični ljudi, jer su povjerovali u Allaha i slijedili su Njegovog Poslanika, ili su to njihova djeca koja su rođena u islamu, za razliku od njih rođenih u džahilijetu. Kad je to Poslanik, ﷺ, čuo, izašao je i rekao: “To su oni muslimani koji ne traže da im se odučava (uči rukja), niti su zloslutni i sujevjerni, niti se kauteriziraju, već se na Gospodara svoga oslanjaju i u Njega uzdaju.” (Hadis bilježi Buhari, br. 5270)
Na šta se misli tačno kod dijela
“To su oni muslimani koji ne traže da im se odučava (uči rukja),… “
Ne traže da im se uči rukja, što znači da, ako sami sebi uče i oslone se na Allaha, to ukazuju na potpunost njihovog oslanca na Allaha i upravo zbog toga, biće među onima koji će ući u Džennet bez polaganja računa. Ovo ne znači da je haram tražiti od nekoga da nam uči rukju, ali je netraženje bolje. Ukoliko bi nam neko učio, a da mi to nismo tražili, to ne ulazi u ovaj hadis.