Jednom sam prilikom sa sehurom odužila za nekih desetak minuta poslije zore (po vaktiji). Tako sam postupila oslanjajući se na tvrdnju jednog brata koji je, pozivajući se na ajet, rekao da post počinje tek onda kada se mogne razlikovati bijela niti od crne niti zore. Nisam izašla napolje provjeriti nastupanje zore. Trebam li napostiti taj dan, budući da je napolju bio mrkli mrak?
Potrebno je da se prijaviš za unos odgovora.
Uzvišeni Allah dopustio je konzumiranje hrane i pića sve do nastupanja zore: “Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, te od tada upotpunite post do noći…” (El-Bekare, 187.) Bijela i crna nit u ovom ajetu znače svjetlo dana i tamu noći. (Buharija, 4510, Muslim, 1091.)Dakle, prema ajetu, vrijeme posta počinje nastupanjem zore: od tada pa do zalaska sunca zabranjeno je konzumiranje hrane i pića. Međutim, postoje dvije vrste zore: lažna i prava. Kada se na horizontu pojavi bijelo vertikalno svjetlo u obliku vučijeg repa, nastupila je lažna zora, i nastupanjem te zore ne počinje post. U tom vremenu nije dopušteno klanjati sabah-namaz, jer njegovo pravo vrijeme nastupa kasnije. Nakon pojave ovog uskog uzdužnog svjetla koje se proteže od horizonta prema nebu, ponovo nastupa tama i traje do pojave prave zore. Kada se na horizontu pojavi vodoravno crvenilo koje blago obasjava vrhove brda, nastupila je prava zora, a za nju su vezani neki šerijatski propisi: nastupa vrijeme sabah-namaza, počinje post.. (Vidjeti: Tefsirul-Kur’anil-azim, 1/229, Fethul-Bari, 2/105, El-Mugni, 1/232, El-Keššaf, 1/255, Šerhul-umda, 4/183, Hašijetu Ibn Abidine, 1/354, Nejlul-evtar, 2/34, Et-Tuhfa, 3/334-335, Fikhul-džemi bejnes-salatejn, str. 17-18, Sahihul-musned, str. 132, i Sifetus-sijamin-nebijj, str. 37.)
Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Postoje dvije vrste zore: u prvoj zori dopušteno je jesti i piti, a zabranjeno klanjati (sabah), dok je u drugoj zori zabranjeno jesti i piti, a dopušteno klanjati.” (Ibn Huzejme, 3/210, Darekutni, 2156, Bejheki, 4/216, Ibn Džerir, 2453, Hakim, 1/191, i ocijenio ga je ispravnim, kao i Ibn Huzejme i Zehebi.) Ovo su predanje s drugim lancima prenosilaca zabilježili: Hakim, 1/191, Bejheki, 4/215, i Darekutni, 2164, i ono ga pojačava. Međutim, postoje nesuglasice da li su ovo Poslanikove, ﷺ, riječi ili su riječi Ibn Abbasa.
Talk b. Alija prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Jedite i pijte, ali nemojte da vas obmane uzdužno svjetlo, a prekinite s jelom i pićem kada vidite vodoravno crvenilo.” (Tirmizi, 705, i ocijenio ga je dobrim, Ebu Davud, 2348, Ibn Huzejme, 3/211, i Ibn Džerir, 2454.) Šejh Albani također ga smatra dobrim. Glavninu ovog hadisa zabilježili su Buharija, 621, i Muslim, 1094.
U jednom drugom hadisu Resulullah, ﷺ, kaže: “Bilal uči ezan prije zore pa jedite i pijte sve dok ne čujete ezan Ibn Ummu Mektuma.” (Buharija, 2656, i Muslim, 699.) Ibn Ummu Mektum bio je slijep, a ezan bi učio kada bi mu kazali da je zora nastupila. Komentirajući navedeni hadis, imam Ajni rekao je: “Iz ovog se predanja razumije da postač može jesti i piti sve do nastupa prave zore, a to je mišljenje većine učenjaka kasnijih generacija.” (Vidjeti: Umdetul-kari, 10/297.)
Dakle, nakon nastupa prave zore zabranjeno je konzumiranje hrane i pića, osim što postoji određena iznimka kojom je Allahov Poslanik, ﷺ, olakšao svome ummetu kada je riječ o tome. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ako neko od vas čuje ezan a posuda mu u ruci, neka je ne spušta prije nego se ne napije iz nje.” (Ebu Davud, 2350, Bejheki, 2/218, Ahmed, 2/423, Ibn Džerir u djelu Džamiul-bejan, 2/210, Hakim, 1/426. Imam Hakim, Zehebi i šejh Albani ovaj su hadis okarakterizirali vjerodostojnim, i to po Muslimovim kriterijima. (Vidjeti: El-Miškah, 1/620, Es-Sahiha, 3/281-382, Temamul-minna, str. 417, i Itihaful-hiretil-mehera, 3/437.)) U drugom predanju stoji da je Ebu Zubejr upitao Džabira u vezi s čovjekom koji želi postiti i čuje (drugi) ezan a u njegovoj ruci posuda, hoće li se napiti iz nje, na šta je odgovorio: “Pripovijedali smo da je Poslanik, ﷺ, u vezi s takvim čovjekom rekao: “Neka pije!” (Ahmed, 3/348. Imam Hejsemi ovo je predanje ocijenio dobrim u djelu Medžmeuz-zevaid, 3/158.)Onaj ko ne može razlikovati lažnu od prave zore dužan je ograničiti se na vaktiju, u protivnom, lahko može pokvariti svoj post, jedući ili pijući u zabranjeno vrijeme, odnosno kasneći s nijjetom za post. Ako je, kako kažete, napolju bio mrkli mrak, bez naznaka o nastupu zore, onda, uvažena sestro, niste dužni napostiti taj dan, a Uzvišeni Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović