Je li uredu da čovjek sijeli dokasno u noć, pa se ne može probuditi na sabah-namaz? Hoće li mu taj namaz biti primljen ako ga naklanja? I u kakvom je položaju taj čovjek glede ostalih namaza koje obavlja?
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Neće biti primljen sabah-namaz onom ko sijeli dokasno u noć, pa se na taj namaz ne može probuditi navrijeme, pod uvjetom da ima mogućnosti rano poći na počinak. To je tako, jer je on prouzročio izostavljanje namaza i, otuda, njegovo naklanjavanje, postupajući tako oprečno onom što Allah, dželle šanuhu, i Poslanik, ﷺ, traže od pripadnika islama. U hadisu koji je zabilježio imam Muslim stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Odbija se djelo koje nije u skladu s našom vjerom.”
Možda će neko pokušati opravdati svoj postupak, pa će se pozvati na to da je prespavao namaz, i na to da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Onaj ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjat će taj namaz kad se sjeti, i to je jedini iskup za to” (Muslim, 314). Ako ima mogućnosti, čovjek treba poći rano na počinak kako bi se mogao probuditi na sabahski namaz. Eto, zato treba podesiti budilnik ili pak treba zatražiti od nekog da ga probudi na namaz. Ako ne poduzme potrebne korake glede toga i propusti namaz, taj namaz neće mu biti primljen ako ga naklanja, a bit će primljeni njegovi drugi namazi koje pravovremeno obavi.
Koristim se ovom prilikom da podsjetim na to da musliman ibadete treba izvršavati onako kako to Svevišnji Allah traži od njega i onda kad je to šerijatom predviđeno. Čovjek na ovom svijetu postoji jedino zato da bi robovao Gospodaru. Čovjek ne zna kad će ga smrt pohoditi, a tad će stupiti na ahiret, svijet na kojem će biti nagrađen ili kažnjen, a u kojem neće moći učiniti nijedno dobro djelo. Resulullah, ﷺ, rekao je: “Kad čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela, izuzev u tri slučaja: trajne milostinje, korisnog znanja i dobrog djeteta koje za njega uči dovu.” (Muslim, 1631)
Šejh Muhammed b. Usejmin