Posjećujem više stranica i postavljam pitanja na više vjerskih portala da usporedim mnišljenja. Baš sam nešto pretraživao vašu vjeru i nailazio sam na razne stranice i našao da ima raznih interpetacija islama. Međutim, nešto što mi je jako smiješno ispalo na jednoj stranici. Samo mi recite ako vi ispovjedate vjeru u jednog Boga šta ima šejh sa vama i da li vam može on šta pomoći. Negdje sam nalazio kako neki u svojoj molitvi trebaju maštati kako ima šejh daje iz svojih obrva nešto bijelo, svjetlo, mlijeko šta već i ide pravo njima kroz usta u srce. Pitao sam svoga prvog komšiju o tome i ništa ne zna. Ljudi moji, pa jeste li vi djeca da kroz maštu nešto ovako radite ili je taj šejh fakat toliko moćan. Srdačan pozdrav.
To što sam našao je na ovoj stranici i nisam nikoga od njih kontaktirao jer mislim da su neozbiljni dok stavljaju ovako nešto. Adresa je: http://www.naksibend.net/usul/rabita.html
Neka je selam onima koji slijede Uputu.
Da bi ti odgovorio na ovo tvoje pitanje moram napraviti mali uvod, tj. moram te malo upoznati sa vjerom Islamom. Vjera Islam je vjera koju je Allah, subhanehu ve te’ala, objavio svim ljudima preko svojih poslanika. Svaki poslanik od Adema, preko Nuha, Ibrahima, Musa’a, Isa’a i Muhammeda i ostalih, alejhimusselam, je pozivao u istu vjeru. Pa tako od Allaha, subhanehu, nije došla druga vjera sem Islama.
Ono što je bilo drugih vjera i ono što imamo danas od vjera mimo Islama nije od Allaha nego su to vjere koje su ljudi ili izmislili (poput budizma, kunfučizma, zaratrustizma, hinduizma …) ili su došli do njih iskrivljavanjem ispravne Allahove vjere (poput kršćanstva i jevrejstva, kao i poput frakcija i sekti koje se nalaze unutar Islama).
Da bi ispravno shvatio šta je to Islam, u što poziva, šta naređuje i šta zabranjuje znanje o njemu moraš tražiti u ispravnim izvorima ove vjere. Ispravni izvori ove vjere su Kur’an (to je Allahova knjiga i posljednja objava koju je On, subhanehu, objavio ljudima preko svoga posljednjeg poslanika i vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem), i Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem (pod Sunnetom se podrazumijeva ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao, uradio, ili šutnjom odobrio ako je urađeno pred njim i nije to negirao). Iz ova dva izvora Islama proizašli su drugi izvori, poput idžama (jednoglasnog stava učenjaka učenjaka po nekom pitanju), kijasa (analogije) i drigih izvora oko kojih učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Naravno, običan musliman (a nemusliman pogotovo) ne treba sam da tumači Kur’an niti Sunnet nego se u pojašnjenju istih oslanja na ono što su učenjaci (ulema, šejhovi) rekli o tome. Da bi neko ko tumači Islam bio pouzdan i da bi se njegovo tumačenje i mišljenje moglo prihvatiti on svoje tvrdnje, mišljenja i stavove mora potkrijepiti dokazom iz Kur’ana i Sunneta.
Znači, šejh, alim ili učenjak je onaj ko ima dovoljno znanja i koji dobro poznaje Kur’an i Sunnet, i koji poznaje stavove drugih učenjaka tako da može pojašnjavati vjeru i donositi ispravne stavove po nekim određenim vjerskim i svjetovnim pitanjima. Znači šejh, alim ili učenjak nije neko ko ima nadnaravne sposobnosti, onaj ko liječi bolesti, onak ko hoda po vodi, bode se iglama, nego je šejh (učen, alim) onaj ko poznaje dobro islamske nauke a istovremeno je bogobojazan tako što ono što zna primjenjuje u praksi.
Ispravan stav o šejhu u Islamu je da je on onaj ko tumači vjeru i pojašnjava njene propise, koji podučava druge vjeri, poziva u nju, objašnjava je, onaj koji ljudima može da odgovori u skladu sa Šerijatom ono što ih interesuje u vjeri i svakodnevnom životu. Učenjaci (šejhovi) su nasljednici vjerovjesnika, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu. Muslimani su dužni da ih cijene, poštuju i slijede. Naravno, oni nisu bezgriješni u tumačenju vjere, međutim, na njihove greške upozoravaju drugi učeni ljudi, što znači da oni jedni druge koriguju.
Učenjak (šejh) je običan smrtnik, nema nadnaravne sposobnosti, nema moć niti uticaj na druge, ne može nikome naštetiti niti koristiti osim onliko koliko mu to Allah, subhanehu, dozvoli (kao i svakom drugom čovjeku). Njemu se ne dovi (znači ne traži se od njega da ti se odazove u molitvama, on ne može otkloniti bolest, nedaću, pribaviti korist, djecu, imetak i slično) niti on upućuje na pravi put. Znači, on samo pojašnjava vjeru jer je učeniji od drugih. Ispravan odnos muslimana prema njihovim učenjacima (šejhovima) je da ih ne uzdižu na stepen na koji ne zaslužuju niti da ih spuštaju ispod njihovog stepena i uloge koji im je dodijelila vjera Islam.
Takođe, vrlo bitno je pojasniti da je Islam vjera koja poziva u tevhid, tj. Jednoću Stvoritelja koja se ispoljava kroz tri oblika: tevhid rububijje, tevhid uluhijje i tevhid esmau’ vessifat. Tevhid rububijje je uvjerenje da je samo Allah Tvorac i Stvoritelj, da On jedini upravlja ovim svemirom, da jedini On daje život i smrt, da jedino On daje opskrbu, da stvara, vlada i da će jedino On oživjeti umrle kada nastupi Sudnji dan, znači jedino Allah ima osobine stvarnog i istinskog božanstva. A iz ovog tehida proizilazi tevhid uluhijje, a to je da jedino On (Allah), subhanehu ve te’ala, istinski zaslužuje da mu se čini ibadet, tj. da se samo Njemu klanja, radi Njega posti, zekat daje i Hadždž obavlja.
Da se samo Njemu dovi, da se samo od Njega traži da ti ispuni potrebe (koje može učiniti samo Allah), da se samo od Njega moli da oprosti grijehe, da uputi na pravi put, da se samo od Njega traži da otkloni nevolje … A tevhid esmau’ vessifat znači da samo Uzvišeni Allah ima imena, osobine i svojstva onakve kako je sam Sebe opisao u Kur’anu i kako Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a što je prenešeno u vjerodostojnom Sunnetu.
Niko drugi mimo Njega (Allaha) nema te osobine ma kako bio ugledan i poštovan, čak ni vjerovjesnici i poslanici, a oni su najbolja stvorenja kod Allaha, znači ni oni nemaju nijednu božansku osobinu nego su obični smrtnici koji niti mogu koristiti niti štetiti, niti oživjeti niti usmrtiti, niti ispuniti neke potrebe koje su svojstvene samo božanstvu, niti se opisuju svojstvima koja su specifična za Allaha. A onda je to pogotovu slučaj sa drugim ljudima koji su manjeg stepena od poslanika i vjerovjesnika, poput šejhova, uglednika, učenjaka, pobožnjaka i slično.
A sad odgovor na tvoje pitanje: Naravno da je to što si našao na toj stranici netačno i daleko je od ispravnog tumačenja Islama. A oni itekako ozbiljni u svom nakaradnom tumačenju vjere. To je sufijsko učenje koje smatra da šejhovi, evlije, pobožnjaci imaju nadnaravne sposobnosti, da mogu uticati na događaje u svijetu, da su oni ti koji upućuju na pravi put, da se čovjek u svojim dovama (molitvama) treba njima obraćati, da oni mogu pribaviti korist i otkloniti štetu, da oni mogu dati imetak, djecu i slično.
Ne preporučujem ti da se zamaraš izučavanjem šta je to sufizam, odakle vuče korijene, kada se pojavio u islamskoj literaturi i među muslimanima, ali ako si radoznao možeš se na ovoj stranici i u časopisu El-Asr (koga isto tako možeš naći na netu) malo više informisati o njima, jer su oni ovu temu obradili objektivno i u skladu sa ispravnim tumačenjem vjere Islama.
Isto tako, muslimani nisu djeca koja se u svojim obraćanjima svome Gospodaru i Stvoritelju oslanjaju na maštarije, nebuloze i izmišljotine, nego oni se obraćaju Onome ko ih čuje, Koji sve zna i sve može, Onome koji svime upravlja i koji se može odazvati njihovim molbama i uslišati ih. Oni svoje vjerovanje temelje na ispravnim tekstovima Kur’ana i Sunneta a koji se ne kose sa zdravim razumom, i ne mole se onima koji nemaju nikakvu moć niti vlast, niti im se mogu odazvati.
Ako želiš da se istinski upoznaš sa vjerom Islamom trebaš podatke, informacije i znanje o Islamu tražiti na ispravnim i pouzdanim mjestima. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com