Dobio sam neku garderobu kao hediju, međutim taj čovjek koji mi je to dao radi u banci koja bez sumnje posluje sa kamatom. On je tu zaposlenik u administraciji. Sad me interesuje da li je to meni dozvoljeno koristit i kako da postupim? Džezakallahair.
Alejkumusselam.
Odgovor na ovo pitanje zahtijeva da se ukratko pojasne dvije mes'ele: propis rada u bankama koje posluju sa kamatom i imovinsko ophođenje (kupovina, razmjena, nasljeđivanje, primanje hedija i slično) sa osobom čiji imetak je zarađen na haram način, tj. u kojem ima harama, pa tek onda na osnovu rezultata ta dva pitanja da se dođe do traženog odgovora.
Propis rada u bankama koje posluju sa kamatom
O ovom pitanju je već bilo govora, ali zbog važnosti i bitnosti ovog pitanja treba ga u cjelini ponoviti.
Naime, rad u bankama koje su bazirane na kamatnom sistemu, što je slučaj sa većinom današnjih banaka svugdje u svijetu, nije dozvoljen jer je to direktan rad na konzumiranju kamate koji je zabranjen po Kur'anu, Sunnetu i idžmau učenjaka , s tim da je samo razlika u grijehu onih koji rade shodno poslu kojeg obavljaju u banci.
Pa tako nema sumnje da je najveća težina grijeha kod onih koji ulaze pod hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallalalhu alejhi ve sellem, prokleo onog koji konzumira kamatu, koji je daje, dvojicu svjedoka i onoga koji piše, i rekao: “Oni su isti (u grijehu)”. Dok je težina grijeha kod onih koji ne rade poslove spomenute u hadisu, poput čuvara, vozača, čistača i slično, manja. A dokaz da je i njima haram raditi je to što rad u banci predstavlja potpomaganje u grijehu, a Uzvišeni Allah je zabranio potpomaganje u grijehu. “I nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljstvu” (El-Maide, 2).
Takođe, treba dodati da nije dozvoljeno raditi čak ni u odjelima unutar kamatne banke iako se u tim odjelima ne radi na poslovima sa kamatom, jer svi ti odjeli čine banku.
Plata koju radnik zaradi radeći u banci koja posluje sa kamatom je haram imetak jer je rezultat posla koji je haram, te onaj koji je znao da je haram raditi u banci obavezan da se riješi tog haram imetka tako što će ga dati kao sadaku siromačnima, zaduženima, za puteve i ceste i slično a da od toga nema nikakve nagrade kod Allaha.
Dok čovjek koji zaradi određen novac radeći u banci, a zatim nakon što je saznao da je rad u banci haram, pokaje se i ostavi taj posao, imetak koji je zaradio prije toga i preuzeo ga u svoje ruke nije haram imetak i dozvoljeno mu je da se sa njime koristi.
Dokaz za to su riječi Uzvišenog: “Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova – pa se okani, njegovo je ono što je prije stekao, njegov slučaj će Allah rješavati; a oni koji to opet učine – biće stanovnici Džehennema, u njemu će vječno ostati” (El-Bekare, 275). Znači, dokaz je u riječima “njegovo je ono što je prije stekao”. A imetak koji je zaradio prije tevbe radeći sa kamatom a nije ga preuzeo, oko dozvole korištenja tog imetka učenjaci imaju podijeljeno mišljenje, iako se i na ovaj slučaj može odnositi spomenuti ajet jer se u ajetu ne pravi razlika između onoga ko je preuzeo novac i onoga koji nije.
Takođe, nije dozvoljeno raditi u banci koja posluje sa kamatom pa čak i ako ne bi uzimao platu, poput pripravnika, jer onaj koji radi u banci koja posluje sa kamatom ili direktno konzumira kamatu dajući je i bilježeći kamatni ugovor ili pomaže u tom haramu u bilo kom obliku, te je tako bankovna ustanova mjesto velikog munkera u kojem se čini jedan od najvećih grijehova pa onaj koji bilo šta radi u njemu ne može biti siguran da ga neće dostići prokletstvo sa kojim Allah, dželle še'nuhu, prijeti onima koji konzumiraju kamatu.
Imovinsko ophođenje sa osobom čiji imetak je zarađen na haram način
Pod imovinskim ophođenjem se podrazumijeva kupovina, razmjena, nasljeđivanje, primanje hedija i slično, a pod osobom čiji imetak je zarađen na haram način se misli na osobu u čiji je imetak stečen na haram način, pa ili je sav haram ili većina imetka i njegov manji dio.
Naime, nema razilaženja među učenjacima da ako je sav imetak osobe sa kojom se omovinski ophodimo stečen na haram način, poput krađe, prevare, otimačine i kamate i slično, da sa takvom osobom nije dozvoljeno imovinski komunicirati, jer imet koji je u njegovim rukama u suštini nije njegov te to predstavlja (vjerodostojnim) hadisom zabranjenu prodaju onoga što se ne posjeduje.
A ako je u tom haram imetku dio imetka koji je stečen na halal način a dio koji je stečen na haram način i ako se imetak koji je stečen na haram način može odvojiti od halal imetka (ili je fizički već odvojen), onda je dozvoljeno ophođenje sa halal imetkom nakon što se razdvoji od haram imetka a zabranjeno sa stečenim na haram način. Oko ovog stanja nisam našao da se učenjaci razilaze.
Međutim, ako je u tom haram imetku dio imetka koji je stečen na halal način a dio koji je stečen na haram način i imetak koji je stečen na haram način se ne može odvojiti od halal imetka nego su pomiješani, onda po tom pitanju učenjaci imaju četiri mišljenja:
Prvo mišljenje – dozvoljeno je imovinsko ophođenje (kupovina, primanje poklona i slično) sa osobom u čijem imetku ima bilo koji procenat ili količina imetka koji je stečen na haram način. Ovo je stav većine učenjaka kao što se navodi u nekim fikhskim knjigama.
Njihov dokaz je činjenica da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kupovao od kjafira (mušrika Mekke i Židova Medine) u čijem je imetku nesumnjivo bilo harama a da ih nije pitao kako su stekli imetak, na halal ili haram način (po Islamu). Takođe, kupovao je imetak i primao hedije od ashaba (tj. muslimana) a da ih nije pitao o izvoru njihovog imetka i načinu sticanja istog iako je moguće da je kod nekih od njih bilo haram imetka. A da je bilo haram ili mekruh kupovina imetka ili primanje hedije od osoba u čijem imetku je moguće da je bilo harama došlo bi nam to pojašnjeno makar u jednom ajetu ili vjerodostojnom hadisu, a tako nešto nemamo u šerijatskim tekstovima.
Drugo mišljenje – ako je halal imetak procentualno ili količinski veći od haram imetka onda je dozvoljeno kupiti ga ili primiti hediju od tog imetka.
Ovaj stav argunemtiraju kijasom (analogijom), tj. time što su mnogi propisi harama i halala u Šerijatu izgrađeni na tome da li u njima preovlađuje veća šteta pa su onda haram poput pijenja alkohola i kockanja (kao što je došlo pojašnjenje u kur'anskom ajetu), a ako u njima preovlađuje veća korist onda su halal što je slučaj kod većine dozvoljenih međuljudskih postupaka u kojima uglavnom ima određena šteta s tim da je ona manja u odnosu na korist koja se dobija.
Ovaj kijas bi bio prihvatljiv da nije teškoće oko ocjenjivanja šta više preovlađuje u nekom imetku haram ili hala imetak, kao i da nije jačih argumenata po ovom pitanju od kijasa.
Treće mišljenje – nije dozvoljeno imovinsko ophođenje sa osobom u čijem imetku ima bilo koji procenat ili količina imetka koji je stečen na haram način.
To dokazuju tumačenjem da imetak koji u sebi sadrži određen procenat ili količinu imetka koji je stečen na haram način da je taj imetak postao čitav haram imetak jer je njegov dio koji je halal pomiješan sa onim koji je haram a nije ih moguće razdvojiti pa time postaje čitav imetak haram.
Ovom argumentiranju se može prigovoriti obrnutim načinom, tj. da dio imetka koji je halal učini da čitav imetak, tj. i onaj koji je haram, postane halal.
Četvrto mišljenje –imovinsko ophođenje sa osobom u čijem imetku ima bilo koji procenat ili količina imetka koji je stečen na haram način je mekruh (a ne haram).
Ovo dokazuju time što je moguće da nam prilikom kupovine ili primanja hedije i slično dođe u ruke imetak koji je stečen na haram način, pa je zbog toga pokuđeno imovinski komunicirati sa takvim osobama.
Odabrano i ispravno mišljenje, a Allah zna najbolje, je pravi stav učenjaka, tj. dozvola imovinskog ophođenja (kupovine, primanja poklona i slično) sa osobom u čijem imetku ima bilo koji procenat ili količina imetka koji je stečen na haram način. Ovo mišljenje je najbliže ispravnom zbog snage dokaza sa kojim se argumentira.
Prema tome, zarada (plata) osobe koja radi u banci pa makar to bilo i u administraciji je haram imetak. Pa tako ako ti je dao hediju koju je kupio od imetka kojeg je stekao zaradom u banci onda nema sumnje da ti je korištenje te hedije haram i da se trebaš iste riješiti. A ako ta osoba ima neki drugi izvor primanja i sticanja imetka koji je halal te joj je u tom slučaju haram imetak pomiješan sa halal imetkom, onda ti je dozovljeno koristiti tu hediju. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com