Kojih deset djela izvode iz vjere?

Znaj da djela koja izvode iz vjere ima deset:

Prvo: Širk u ‘ibādetu.

Kaže Uzvišeni Allāh:

”Allāh neće oprostiti da Mu se iko smatra ravnim, a oprostiće mimo toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allāhu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki.” 19

”Nevjernici su oni koji govore: ‘Bog je – Mesīh, sin Merjemin!’ A Mesīh je govorio: ‘O sinovi Isrā’īlovi, klanjajte se Allāhu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allāhu smatra ravnim, Allāh će mu ulazak u džennet zabraniti i boravište njegovo će džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći’.” 20

U to se ubraja i prinošenje žrtve drugom, a ne Allāhu. Primjer za to je klanje životinja džinnima ili qaburovima.

Drugo: Uzimati posrednike između sebe i Allāha, moliti ih, tražiti od njih da posreduju kod Allāha i oslanjati se na njih. Ko to učini – postao je nevjernik po konsenzusu islamskih uĀenjaka.

Treće: Ko ne smatra mušrike nevjernicima, sumnja u njihovo nevjerstvo ili smatra njihov pravac ispravnim – zanevjerovao je.

Četvrto: Ko smatra da je nečija uputa potpunija od upute Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, ili da je nečiji sud bolji od sūda Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, kao što je slučaj sa onima koji daju prednost sūdu taguta nad sūdom Allāhovog Poslanika, sallallāhu ‘alejhi ve sellem – nevjernik je.

Peto: Ko mrzi nešto od onog sa čim je došao Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, pa makar to i praktikovao – nevjernik je.

Šesto: Ko se ismijava bilo čemu od onoga sa čim je došao Allāhov Poslanik, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, od nagrade ili kazne – nevjernik je.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog:

”A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: ‘Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.’ Reci: ‘Zar se niste Allāhu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.’ Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci.” 21

Sedmo: Sihr. U to se ubraja sihr koji razdvaja i spaja (čovjeka od žene). Ko ga bude radio ili time zadovoljan bio – izlazi iz vjere.

Dokaz za to je ājet:

”…i povode se za onim što su šejtāni o Sulejmānovoj vladavini kazivali. A Sulejmān nije bio nevjernik – šejtāni su nevjernici: učili su ljude vradžbini i onome što je bilo
nadahnuto dvojici meleka, Hārūtu i Mārūtu, u Bābilonu. 22

A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, a ti ne budi nevjernik!’ I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome, bez Allahove volje, nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati, iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!” 23

Osmo: Potpomaganje nevjernika u borbi protiv muslimana.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog:

”O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Židove i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allāh uistinu neće ukazati
na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine.” 24

Deveto: Vjerovanje da neki ljudi ne podliježu Muhammedovom, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, šerī’atu, kao što Hidr, ‘alejhi selam, nije bio obavezan postupati po Mūsā’ovom, ‘alejhi selam, šerī’atu.

Deseto: Okretanje od vjere Allāha, Slavljenog i Uzvišenog, ne htjeti je učiti, niti po njoj raditi.

Dokaz za to su riječi Uzvišenog:

”A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut riječima Gospodara svoga, njima leđa okrene? Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce!” 25

Kod ovih djela nevjerstva nema tazlike između onog ko ih namjerno učini, uradi ih u šali ili počini neko od ovih djela iz straha. Jedino se izuzima onaj ko ih počini pod
prisilom. Ova djela su pogubna za vjeru i ljudi ih često čine.

Musliman mora biti oprezan i treba se bojati ovakvih djela, da ne upadne u njih. Molimo Allāha Slavljenog i Uzvišenog, da nas sačuva svega što vodi Njegovoj srdžbi i bolnoj kazni.

---

19 sūra en-Nisā’, 48. ājet

20 sūra el-Mā’ide, 72. ājet

121 sūra et-Tewbe, 65. i 66. ājet

22 Iako je prevodilac naveo ovaj prijevod ovog dijela ājeta, inače uzet iz prijevoda besima Korkuta, mi se osjećamo dužnim pribjeći (inšā’Allāh) tačnijem i ispravnijem prijevodu, kojeg smo našli u ”Tefsīru” Ibn Kethīra, a on glasi: ”I povode se za onim što su šejtāni o Sulejmānovoj vladavini kazivali. A Sulejmān nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici koji su učili ljude sihru u Bābilonu, Hārūta i Mārūta, a to nije objavljeno dvojici meleka.” Naime, prema prijevodu Besima Korkuta, Hārūt i Mārūt su dva meleka koji su ljude podučavali sihru, što je funkcija koja ne dolikuje Allāhovim časnim robovima, melecima. Ono što je, inšāAllāh, istina je da su Židovi govorili da su dva meleka, Džibrīl i Mikā’il, donijeli sihr Sulejmānu, ‘alejhis-selām. Ovime Allāh obavještava Svoga Poslanika i vjernike da su meleci Džibrīl i Mikā’il, kao i Sulejmān, ‘alejhis-selām, čisti od tih potvora. A Hārūt i Mārūt su, zapravo, imena dvojice ljudi iz Bābilona, koji su od šejtāna učili vještinu sihra i njome ljude podučavali. A Allāh najbolje zna. Vidi ”Tefsīr” Ibn Kethīra, prijevod na bosanski jezik, 80. str., u komentaru 102. ājeta sūre el-Beqare (napomena izdavača)

23 sūra el-Beqare, 102. ājet

24 sūra el-Mā’ide, 51. ājet

25 sūra es-Sedžde, 22.ājet

 

———–

Iz knjige “Obaveze koje je dužan spoznati svaki musliman i muslimanka”

Autor: šejhul-islām Muhammed bin ’Abdul Wehhāb