Koji su temelji i principi s kojima musliman treba početi
prilikom pozivanja nevjernika u islam?
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Mnogi ljudi ne razlikuju instituciju pozivanja ka
Allahu od institucije naređivanja dobra i odvraćanja od zla kao i
mijenjanja samog zla i loših pojava. Ovo su u osnovi stepeni između
kojih postoji razlika.
* Što se tiče poziva ka Allahu, on je dvovrstan: općeniti i posebni.
– Općeniti poziv označava niz aktivnosti, kao što su održavanje
hutbi, pisanje knjiga, to jest ono što je općenito upućeno svim ljudima.
– Posebni poziv podrazumijeva aktivnosti pozivanja u islam
usmjerene ka jednoj, tačno određenoj osobi. To ne mora biti isključivo
nevjernik, već može biti i musliman koji ima potrebu za pozivom
ili opomenom i podsjećanjem. Možda ćeš naići na muslimane koji
ustrajavaju u činjenju velikih grijeha, misleći pri tome da slijede
istinu, ili pak sumnjaju u status takvog postupka i njegovu zabranu.
Ovakvi ljudi imaju potrebu za pozivom, u smislu da mu je na taj način neophodno pojasniti istinu. Navodit će mu se primjeri sve dok se ne
uvjeri, a ovo već ne spada u domen naređivanja dobra.
* Što se tiče onoga ko naređuje na dobro, on ima veće ovlasti od
samog pozivaoca u vjeru, jer naredba označava, kao što svi znamo,
traženje da se čini dobro iz pozicije onog koji naređuje, u čemu se ogleda
dio vlasti. Za razliku od ovoga, pozivalac samo prezentira, podstiče
i motivira, dok onaj koji naređuje ima jednu vrstu vlasti.
Stoga, kada bi nekom od svojih prijatelja savjetovao da učini nešto,
to bi više imalo karakter molbe ili zahtjeva, što nije slučaj sa naredbom.
Ali, obraćanje nekome ko je po godinama mlađi od tebe, sigurno bi
imalo drugačiju formu, a to je forma naredbe.
* Onaj koji mijenja neko zlo, njegova vlast je jača od vlasti onog
koji nešto naređuje, jer je u mogućnosti da promijeni zlo svojom
rukom. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko od
vas vidi kakvo zlo, neka ga promijeni svojom rukom, pa ako ne može,
onda svojim jezikom, a ako ni to ne može, onda svojim srcem, a to je
najslabiji oblik imana.”1 U pogledu naređivanja dobra nije spomenut
ovaj poredak i nije rečeno: Ko od vas naređuje dobro, neka ga naređuje
svojom rukom …
– Rezime glasi: Način pozivanja nevjernika razlikuje se shodno
njegovom nevjerstvu.
Onaj ko negira postojanje Allaha, npr. kao komunisti, pozivamo
ih ka Allahu, dž.š., pojašnjenjem razumskih i materijalnih dokaza
Njegovog postojanja i egzistencije.
Što se tiče šerijatskih argumenata, oni ih uopće ne priznaju pa im
ih ne treba ni prezentirati, već se treba bazirati na osjetilne i razumske
dokaze. Jedan od razumskih dokaza jeste i onaj na koji Allah Uzvišeni
ukazuje u Svojim riječima: “Jesu li oni stvoreni bez ičega, ili su oni
stvoritelji?” (Et-Tur, 35).
Džubejr b. Mut'im, r.a., koji je bio jedan od zarobljenika u bitki
na Bedru, kaže: “Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,
kako ovo uči na akšam-namazu, pa kada je došao do ajeta: ‘Jesu li
oni stvoreni bez ičega, ili su oni stvoritelji?’, moje srce samo što nije poletjelo … “1 Ovo je naravno zbog snažnog utjecaja ovog ajeta na
njegovu dušu i osjećaja imana u njegovom srcu.
Pojašnjenje u vezi ovog ajeta: Oni nisu stvoreni bez ičega, jer
neminovno moraju imati stvoritelja, niti su sami sebe stvorili zato što
su bili nepostojeći. Nepostojanje ne može stvoriti nešto drugo, jer ono
ne označava ništa, pa je zato nemoguće da sami sebe stvore, niti da
budu stvoreni bez ičega. Neminovno su morali biti stvoreni od nečega,
a njihov stvoritelj je Allah, dž.š.
Materijalni dokazi ogledaju se u sljedećem: Mi vidimo, a tako
i drugi oko nas, da čovjek moli Allaha, dž.š., za određenu stvar,
a potom se ta stvar u potpunosti i desi, i to baš onako kako je čovjek
i molio. Primjeri za ovo u Kur'anu i sunnetu su mnogobrojni, a također
i u događajima među ljudima. Ukoliko čovjek vjeruje u Boga, ali ne
vjeruje u poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što
to čine židovi i kršćani, pozivamo ih ka Allahu, dž.š., s akcentom na
pojašnjenju istinitosti poslanstva Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem. Posebno pitanje treba postavljati kršćanima: Da li vjerujete
u Isaa? Oni će sigurno potvrdno odgovoriti na to pitanje. Da li potvrđujete
ono što je on govorio? Reći će: Da, potvrđujemo. Onda ćemo im reći:
Slušajte riječi Uzvišenog: “A kada Isa, sin Merjemin, reče: ‘0 sinovi
Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam po tvrdim prije mene
objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije
je ime Ahmed, koji će poslije mene doći’, i kada im je on donio
jasne dokaze, oni rekoše: ‘Ovo je prava vradžbina'” (Es-Saff, 6).
Razmislite, kada čovjek donosi neku radosnu vijest, hoće li je
donijeti onima kojih se ona uopće ne tiče? Odgovor glasi: Ne. Tada je
obaveza da povjerujete u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ako
kažu: “Isa je donio radosnu vijest o Ahmedu, a ovo je Muhammed.
Mi čekamo Ahmeda.” Kažemo im: Čitajte riječi Uzvišenog: ‘l kada im
je on donio jasne dokaze’, riječi ‘donio’ su prošlo vrijeme, što znači da
je donosilac radosnih riječi već došao.
Da li je poslije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, došao
ijedan drugi poslanik? Nikako! Ako kažu da je neko drugi, pored Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, došao, kažemo im: Slijedite ga! Slijedite onoga za koga tvrdite
da je došao. Međutim, oni ovo neće tvrditi.
Stoga kažemo: Ahmed je ustvari Muhammed, ali je Uzvišeni Allah
nadahnuo, ili dao Isau ovo Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, ime,
da bi pokazao njegovu vrijednost. Ahmed (najhvaljeniji) je ime kojim
se izražava posebna počast, svejedno bilo to u aktivu ili pasivu, jer ono
ukazuje na počast Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, zato što
je on taj koji najviše hvali Allaha ljudima i najpreči je da i sam bude
hvaljen. Ovo ime je ime posebnog odlikovanja iz dva aspekta: zato što on
najviše hvali Allaha između ostalih ljudi i zato što je najpreči od ostalih
ljudi da bude hvaljen. U odabiru ovoga imena pri donošenju radosne
vijesti Benu Israilu ogleda se vrijednost Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem, u odnosu na ostale ljude.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf