Kamata se računa u šest vrsta imovine koje je Allahov Poslanik, ﷺ, spomenuo u hadisu, rekavši: “Zlato za zlato, srebro za srebro, ječam za ječam, datula za datulu, pšenica za pšenicu i so za so.”
Zašto je Allahov Poslanik, ﷺ, spomenuo samo ovih šest stvari? Je li taj skup dozvoljeno proširivati analogijom na njima slične stvari?
Ječam, datule i pšenica spomenuti su zato što je to hrana koja se može skladištiti.
Zlato i srebro su spomenuti, a podrazumijevaju vrstu (onoga što je vrijedno samo po sebi), u što spada i nakit kada se prodaje jedan za drugi (odnosno vrši kompenzacija ili zamjena jednoga za drugi), kao i vrijednosni papiri (novac), poput dinara i dirhema.
So je spomenuta zato što je dopuna ukusu hrani, iako se sama po sebi ne tretira kao hrana, ali je neophodna za normalnu ishranu.
Naravno da se ovaj skup analogijom proširuje, pa tako kamata može biti i u drugim sličnim stvarima, a ne samo u ovim spomenutim.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina