Koje su vrste i primjeri Allahove volje?

Kada govorimo o Allahovoj volji, razlikujemo sljedeće dvije vrste:
1. Allahova kosmička, kaderska volja (irādetun kevnijjetun kaderijja) ili, drugim riječima kazano, Njegovo sveopće htijenje. U ovu vrstu Allahove volje uvrštavaju se apsolutno sva dešavanja i svi procesi u kosmosu, bez ikakvog izuzetka. Naprimjer, Allahovom kosmičkom voljom vjernik je vjernik, a nevjernik je nevjernik. Isto tako, ovom vrstom Allahove volje neki ljudi bivaju Mu pokorni, a drugi nepokorni. Sve se, dakle, odvija shodno Allahovoj sveobuhvatnoj volji i Njegovom htijenju.

Primjere ove vrste Allahove volje nalazimo u sljedećim ajetima:

…A kada Allah jednom narodu htjedne zlo, niko to ne može spriječiti… (Er-Ra‘d, 11)

Onome koga Allah želi uputiti – On prsa njegova prema islamu širokim učini, a onome koga želi u zabludi ostaviti – On prsa njegova tijesnim i mučnim učini kao kad čini napor da se na nebo popne… (El-En‘am, 125).

2. Šerijatska, vjerska volja (irādetun šer‘ijjetun dīnijja), koja podrazumijeva samo ono što Allah voli i sa čime je zadovoljan.

U primjere ove vrste Allahove volje ubrajamo ono na što ukazuju sljedeći ajeti:

…Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…” (El-Bekara, 185)

Allah želi da vam oprosti… (En-Nisa, 27)

…Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim… (El-Maida, 6)[1]

Razlika između dvije vrste Allahove volje[2]

Između ove dvije vrste Allahove volje postoje određene razlike koje svaku od njih čine posebnom i specifičnom. U te razlike, između ostalog, ubrajamo i sljedeće:

1. Allahovom kosmičkom, kaderskom voljom dešava se i ono što Uzvišeni Allah voli i sa čime je zadovoljan, ali i ono što On ne voli i sa čime nije zadovoljan, a što se tiče Allahove šerijatske volje, ona obuhvata samo ono što On voli i sa čime je zadovoljan. Dakle, Allahova kosmička volja u suštini je sinonim za Njegovo sveobuhvatno htijenje, dok je Allahova šerijatska volja sinonim za ono što On voli i sa čime je zadovoljan.

2. Svojom kosmičkom voljom Uzvišeni Allah ponekad želi i stvara nešto što Mu nije samo po sebi cilj, kao što je, naprimjer, stvaranje Iblisa i ostalih vidova zla, a iz čijeg će postojanja proisteći mnogi vidovi dobra i onoga što Uzvišeni Allah voli, kao što su pokajanje, borba čovjeka sa samim sobom[3] i tome slično.

Kada je pak riječ o Allahovoj šerijatskoj volji, njome Uzvišeni Allah želi baš ono što Mu samo po sebi i jeste cilj. Naprimjer, On želi da Mu se iskazuje pokornost, voli da Mu se bude pokorno,
3. On je pokornost (robovima) i propisao i u suštini je njome zadovoljan.
Ono što je Uzvišeni Allah odlučio Svojom kosmičkom voljom, to se bespogovorno mora i desiti, jer ono što je On odlučio, tako mora i biti. Takav je slučaj, recimo, sa rođenjem djeteta ili smrću određenog čovjeka i tome slično.

S druge strane, Allah Svojom šerijatskom voljom nešto želi, ali nije nužno da će se to i ostvariti. Takav je, primjerice, slučaj sa ljudima i njihovim prihvatanjem islama – Uzvišeni Allah želi to Svojom šerijatskom voljom koja će se nekada ispuniti, a nekada neće, a da je suprotno, tj. da je kod ovog slučaja posrijedi Njegova kosmička volja, svi bi ljudi postali muslimani.

4. Allahova kosmička volja veže se za činjenicu da je samo Allah Gospodar i da samo On stvara, dok se Njegova šerijatska volja veže za Njegovo pravo da se samo Njemu ibadet čini i da se po Njegovom šerijatu postupa.

5. Djelovanje obje vrste Allahove volje, dakle i kosmičke i šerijatske, zamjećujemo kod vjernika koji se pokorava Uzvišenom Allahu. Naprimjer, onaj ko klanja namaze, kod njega su se sjedinile i kosmička i šerijatska Allahova volja, jer je klanjanje namaza, koji je Allah svakako i naredio, Njemu drago djelo. On je zadovoljan sa onim ko klanja namaz i On voli da se ova dužnost obavlja. Dakle, posmatrano s ove strane, radi se o Allahovoj šerijatskoj volji, a činjenica da je Njegov rob u praksu sproveo ovo djelo, tj. da je klanjao namaz, upućuje na to da se radilo i o Allahovoj kosmičkoj volji, jer je On želio da se u biti takvo nešto i desi, pa se to neminovno i moralo desiti. Iz ovoga što smo kazali jasno je da djelovanje obje vrste Allahove volje možemo uočiti kod Allahovog pokornog roba.

Samo Allahovu kosmičku volju možemo uočiti kod nevjernika koji ispovijeda nevjerstvo ili kod grješnika koji čini grijehe i sramotna djela. Činjenica da prvi ispovijeda nevjerstvo, a da drugi čini grijehe, najbolji je dokaz da je Uzvišeni Allah htio da oni učine to što su i učinili, jer se bez Njegove volje i Njegovog htijenja ništa ne može ni dogoditi. S druge strane, činjenica da Uzvišeni Allah ne voli ni nevjerstvo ni griješenje, niti je zadovoljan sa time da ljudi čine nevjerstvo ili grijehe, najbolje govori da se u ovom slučaju radi samo o Njegovoj kosmičkoj volji, a nikako i šerijatskoj.

Djelovanje samo Allahove šerijatske volje uočavamo kod nevjernika koji nije primio islam, što mu je u osnovi naređeno, i kod grješnika koji čini grijehe, iako je obavezan da ih se kloni. Dakle, Uzvišeni Allah želi i voli da nevjernik primi islam i da se grješnik prođe grijeha, i, s te strane, posrijedi je Allahova šerijatska volja, dok, s druge strane, činjenica da se takvo nešto nije desilo i pored toga što je Uzvišeni Allah to naredio i što On to želi, ukazuje da je u ovom slučaju riječ samo o Njegovoj šerijatskoj volji.

6. Ukoliko se uzme u obzir da Allahova kosmička volja obuhvata i ono što Uzvišeni Allah ne voli i sa čime nije zadovoljan, kakav je primjer, recimo, sa nevjerstvom i grijesima, ona je, u tom slučaju, općenitija i obuhvatnija od Allahove šerijatske volje. Međutim, usljed činjenice da zbog ove, Allahove kosmičke volje, nevjernik neće primiti islam, niti će grješnik ostaviti grijehe, ona je, u ovom slučaju, specifičnija od Allahove šerijatske volje.

Gledajući iz drugog ugla, Allahova šerijatska volja specifičnija je i obuhvatnija od Allahove kosmičke volje, ukoliko se uzme u obzir da ona obuhvata apsolutno sve što je Uzvišeni Allah naredio i sa čime je zadovoljan, bez obzira da li to (od Njegovih robova) bilo sprovedeno u djelo ili ne. Istovremeno, ova vrsta Allahove volje, dakle Allahova šerijatska volja, specifičnija je od kosmičke, ukoliko se uzme u obzir da se posredstvom Allahove kosmičke volje dešava i ono što Uzvišeni Allah nije naredio, kao i ono sa čime On nije zadovoljan.

Ovo su bile neke razlike između Allahove kosmičke i šerijatske volje. Onaj ko ih pojmi i dobro shvati, bit će sačuvan od mnogobrojnih sumnji i nedoumica koje su na krivi put navele i u zabludu odvele veliki broj ljudi. Također, ko na sve vrste ljudskih djela (bila ona dobra ili loša) bude gledao kroz prizmu ove dvije vrste Allahove volje, imat će izoštren vid i sve će dobro percipirati i shvatiti, dok će, s druge strane, onaj ko bude u vidu imao samo Allahov šerijat (tj. samo Allahovu šerijatsku volju), bez obraćanja pažnje na Njegov kader (tj. Njegovu kosmičku volju) i suprotno, (zauvijek) ostati slijep na jedno oko.[4]

Nekoliko primjera šerijatskog i kosmičkog[5]

Baš kao što razlikujemo kosmičko-kadersku i šerijatsko-vjersku Allahovu volju, na isti način posmatramo i veliki broj drugih islamskih, dogmatsko-šerijatskih pojmova, kao što su: el-kitāba (zapisivanje), el-emr (naredba), el-izn (dozvola), el-dža‘l (činjenje), el-kelimāt (riječi), el-ba‘s (slanje), el-irsāl (slanje), et-tahrīm (zabrana), el-ītā (davanje), el-kurh (prezir). Sličnih pojmova ima još mnogo, a svaki od njih možemo podijeliti na kosmički i šerijatski.

Slijede primjeri kosmičkog i šerijatskog za svaki od spomenutih pojmova:

El-kitāba (zapisivanje);
kosmičko zapisivanje:
Allah je zapisao: “Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!…” (El-Mudžadela, 21);
šerijatsko zapisivanje:
…Propisuje vam se post… (El-Bekara, 183).
El-emr (naredba);
kosmička naredba:
I naredba Naša samo je jedna riječ – sve bude u tren oka (El-Kamer, 50);
šerijatska naredba:
Allah uistinu naređuje pravednost i dobročinstvo… (En-Nahl, 90).
El-izn (dozvola);
kosmička dozvola:
…ali oni time (tj. sihrom) nikome nisu bez Allahove dozvole mogli nauditi… (El-Bekara, 102);
šerijatska dozvola:
…Reci: “Da li vam je Allah to dozvolio ili Allaha potvarate?” (Junus, 59)
Zar oni da imaju božanstva koja im propisuju da vjeruju ono što Allah nije dozvolio? (Eš-Šura, 21).
El-dža‘l (činjenje[6]);
kosmičko činjenje:
…I tako Allah čini kaznu onima koji ne vjeruju. (El-En‘am, 125);
šerijatsko činjenje:
Allah nije učinio ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama…[7] (El-Maida, 103).
Što se tiče ajeta:
Allah je učinio da Kaba, Časni hram, bude preporod za ljude… (El-Maida, 97),
u njemu nalazimo primjer i za kosmičko i za šerijatsko činjenje, jer je Uzvišeni Allah Svojom kosmičkom odredbom Kabu učinio svetom, a i Svojim šerijatom zahtijeva da je ljudi drže svetom.
El-kelimāt (riječi);
kosmičke riječi:
Tako se obistinila riječ Gospodara tvoga da neće (po)vjerovati oni koji u grijehu žive (Junus, 33);
šerijatske riječi:
Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti mu zaštitu podaj sve dok ne posluša Allahove riječi… (Et-Tevba, 6).
I kosmičke i šerijatske riječi sadržane su u ajetu:
…i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove povjerovala… (Et-Tahrim, 12).
El-ba‘s (slanje);
kosmičko slanje:
…poslali smo protiv vas robove Naše… (El-Isra, 5);
šerijatsko slanje:
…i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti… (El-Bekara, 213),
On je neukima poslao Poslanika… (El-Džumua, 2).
El-irsāl (slanje)[8];
kosmičko slanje:
On je Taj koji šalje vjetrove… (El-A‘raf, 57);
šerijatsko slanje:
On po Poslaniku Svome šalje uputu i vjeru istinitu… (Es-Saff, 9).
Et-tahrīm (zabrana);
kosmička zabrana:
A Mi smo mu već odranije bili zabranili dojilje… (El-Kasas, 12);

šerijatska zabrana:
…a zabranjuje vam se da na kopnu lovite dok obrede hadža obavljate… (El-Maida, 96).
El-ītā (davanje);
kosmičko davanje:
…a Allah daje vlast kome On hoće… (El-Bekara, 247);
šerijatsko:
…Čvrsto prihvatite ono što vam dajemo i budite poslušni!… (El-Bekara, 93).
El-kurh (prezir);
kosmički prezir:
…ali je Allah prezreo da idu, pa ih je zadržao… (Et-Tevba, 46);
šerijatski prezir:
Sve je to prezreno, Gospodaru tvome mrsko (El-Isra, 38).
Što se tiče razlika između kosmičkog i šerijatskog u ovim pojmovima, one odgovaraju razlikama između kosmičko-kaderske i šerijatsko-vjerske Allahove volje, o čemu je prethodno bilo riječi.
Nastaviće se…
____________________________
Naslov originala: El-Imanu bil-kada’i vel-kader
Naslov prijevoda: Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed
Knjigu pregledao i svojim komentarima i opaskama popratio: Abdulaziz b. Abdullah b. Baz
Recenzija prijevoda: prof. dr. Zuhdija Hasanović.
Preveo: Amir Durmić
http://minber.ba/allahova-volja-vrste-i-primjeri/

[1] Ibn Tejmijja, Minhadžus-sunna, 3/156–157, i El-Istikama, 1/433. Također vidjeti: Ibn Tejmijja, El-Akidetul-vasitijja, str. 41, sa opaskama šejha Ibn Baza.
[2] Vidjeti: Ibn Tejmijja, Minhadžus-sunna, 3/180–183, 5/360, 413, 414, 7/72, 73. Također vidjeti: Ibn Kajjim, Šifaul-alil, str. 557, i Medaridžus-salikin, 1/264–268, Ibn Sahman, Tenbihu zevil-elbabis-selimeti anil-vukui fil-elfazil-mubtedeatil-vehima, str. 61–62, Ibn Tejmijja, El-Akidetul-vasitijja, str. 41, sa opaskama šejha Ibn Baza, Muhammed Halil Herras, Šerhu akidetil-vasitijja, str. 100, Salih Fevzan, Šerhu akidetil-vasitijja, str. 42–43, dr. Omer Eškar, El-Kadau vel-kader, str. 162, Abdullah b. Džibrin, Et-Talikatu ala lumatil-itikad, str. 60–61.
[3] Tj. čovjekovo opiranje grijesima i borba protiv strasti i duše koja ga navodi na zlo. (op. prev.)
[4] Vidjeti: Ibn Tejmijja, El-Istikama, 2/78.
[5] Vidjeti: Ibn Kajjim, Šifaul-alil, str. 558–567.
[6] Što možemo prevesti i kao određivanje, davanje i tome slično, a što znači da bi prijevod ajeta mogao glasiti: “…I tako Allah određuje kaznu onima koji ne vjeruju”, odnosno: “…I tako Allah daje kaznu onima koji ne vjeruju”. Takav je slučaj i sa prijevodom ostalih ajeta u kojima se spominje el-dža‘l. (op. prev.)
[7] Pojašnjenje pojmova spomenutih u ovom ajetu nalazimo u predaji koju bilježi imam Buhari u Sahihu, br. 4623, a koju prenosi Seid b. Musejjib. Shodno ovoj predaji, behīra je deva čije je mlijeko bilo rezervirano samo za božanstva idolopoklonika; sāiba je deva koju su puštali na slobodu u ime svojih božanstava i na nju ništa nisu tovarili; vesīla je mlada deva koja bi dva puta uzastopno okotila žensko mladunče; hām je mužjak deve koji je tačno određeni broj puta oplodio ženke deva, pa bi ga nakon toga ostavljali svojim božanstvima, tako da na njega ništa ne bi tovarili. (op. prev.)
[8] El-ba‘s i el-irsāl imaju vrlo blisko značenje, gotovo identično, pa je i prijevod ova dva pojma istovjetan. (op. prev.)