Koja su osnovna pravila kod sklapanja ugovora sa radnicima?

Osnovna pravila kod sklapanja ugovora sa radnicima i u poslu kojeg obavljaju su:

1. Precizno definiranje prava i obaveza obje strane, pod čime se podrazumjeva radno vrjeme, plaćanje (po dnevnici ili mjesečno), svi poslovi koji se podrazumjevaju ugovorom, slobodno vrijeme, obezbjeđenje prevoza, hrane, smještaja ili ne. Rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve selleme: “Ko unajmi čovjeka za određeni posao neka ga upozna sa njegovom nadnicom.” (Ahmed, Bejheki, Ebu Zur'a i drugi). Prema ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka, dozvoljeno je da nadnica bude dio proizvedene stvari, kao npr. da kaže: “Samelji mi ovu pšenicu, a kao nadnicu uzmi 1/10 dobivenog brašna.)

2. Dozvoljeno je postavljanje uvjeta, koji se ne kose sa šerijatom i koji ne prouzrokuju štetu na jednoj od strana, kao na primjer da kaže vlasnik firme: “Ako propadne firma nema plate” ili “Ako bude slaba zarada nema plate” i sl.

3. Radnik zaslužuje platu samim stavljanjem u službu vlasnika preduzeća, pa makar ne radio, ako je uzrok njegovog nerada sam vlasnik.

4. Radnik je obavezan obavljati sve poslove koje je prihvatio ugovorom i izvršavati ih odgovorno i u potpunosti, na osnovu rječi Poslanika sallallahu alejhi ve selleme: “Allah voli da posao, kojeg radi neko od vas, bude potpun.” (Ebu Ja'la i Bejheki). Takođe je obavezan da te poslove obavlja lično i da se ne zabavlja stvarima koje će njegov rad učiniti manjkavim ili nepotpunim i prouzrokovati kašnjenje na dogovorene termine. U njegove obaveze spada i pokornost vlasniku preduzeća u stvarima koje se ne kose sa pokornošću Allahu subhanehu ve te'ala ili u skladu sa dogovorenim.

5. Islamski učenjaci su složni oko toga da je radnik “emin-povjerenik, pouzdanik”, što znači da ne snosi štetu za ono što mu se da na povjerenje, u ovom slučaju mašine, alat, auto i sve ostalo što mu je dato na korištenje u obavljanju posla, osim ako se šteta dogodi njegovom krivicom, kao na primjer korištenjem mašine na nepravilan način ili njenim nečuvanjem, korištenjem auta za svrhu koja izlazi iz okvira dogovorenog i sl.

6. Poslodavac je obavezan isplaćivati dogovorenu nadnicu (platu) u njeno vrijeme, na osnovu rječi Poslanika sallallahu alejhi ve selleme: Muslimani se drže dogovorenih uvjeta, osim uvjeta koji dozvoljavaju zabranjeno i zabranjuju dozvoljeno.” (Tirmizi), lijepo se odnositi prema radnicima, ne zaduživati ih onim što oni ne mogu izvršiti i davati im slobodno vrijeme, prema ustaljenom običaju. Da li zaslužuje nadnicu za dane koje ne radi? Pitanje oko kojeg postoji razilaženje među učenjacima. Neki islamski učenjaci vraćaju ovu stvar na običaj, prema kojem se plaća nadnica i za odmor. Šerijatsko pravilo glasi: “Ono što je po običaju poznato, kao da je uvjetovano u ugovoru.”

7. Poslodavac nije obavezan nadoknaditi eventualne štete koje mogu zadesiti nekog od radnika (nema smetnje da sam od sebe nadoknadi) na poslu, ako ničim nije uzrokovao tu štetu, na osnovu rječi Poslanika sallallahu alejhi ve selleme: “Rana koju pruzrokuje životinja se ne nadoknađuje (ako njen vlasnik nije zakazao kada je u pitanju čuvanje), šteta prouzrokovana bunarom se ne nadoknađuje (tj. bunar kojeg je čovjek iskopao na svom vlasništvu), šteta u rudniku se ne nadoknađuje.” (Muttefekun alejhi).
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com