Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko bude imao tri kćerke pa se strpi u vezi s njima, poji ih i oblači, bit će mu zaštita od džehennema.” Da li se ovo odnosi da će biti zaštita samo ocu ili i majka u tome ima udjela. Ja imam tri kćerke, elhamdulillah.
Hvala Allahu! Hadis je općeg karaktera i odnosi se i na oca i majku, jer Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Ko bude imao dvije kćerke pa se bude lijepo prema njima odnosio, bit će mu zaštita od vatre.” Ovo se odnosi i ako bude imao sestre, tetke po ocu ili majci, pa se prema njima lijepo odnosio, nadamo se da će zbog toga dobiti džennet. Time što im čini dobročinstvo, on je zaslužio veliku nagradu i zaštitu od vatre.
Ovo se odnosi samo na muslimane, kad amusliman čini ovo dobro djelo, želeći time Allahovo zadovoljstvo, to će biti uzrok njegovog spasa od džehennema i ulaska u džennet. Mnogo je djela koja spašavaju od vatre i uvode u džennet, zato bi se vjernik trebao truditi da sakupi što veći broj tih djela, a islam je prvi i osnovni temelj zbog kojeg će ljudi ući u džennet i biti spašeni od vatre.
Postoje djela zbog kojih će, kada ih vjernik učini, ući u džennet i biti sačuvan vatre, kao što je briga o kćerkama ili sestrama koja će biti zaštita od vatre. U ovo spada i to da ukoliko čovjeku umre troje maloljetne djece, bit će mu to zaštita od vatre. Upitali su ga: „A dvoje?“ Pa je rekao: „I dvoje.“ Nisu ga pitali za jedno. A prenosi se s vjerodostojnim lancem da je rekao: “Uzvišeni Allah je rekao: ‘Nema druge nagrade za Moga roba kome uzmem radost dunjaluka izuzev dženneta.’” Dakle, Uzvišeni Allah pojasnio nam je da je nagrada onom čovjeku kome uzme voljeno dijete, pa se on strpi i nada nagradi, džennet.
Dakle, u ovom hadisu spominje se i jedno dijete, pa ukoliko se roditelji, otac ili majka, ili oboje njih, strpe i nadaju nagradi, bit će nagrađeni džennetom. Ovo je velika Allahova nagrada i blagodat. Ovo se isto odnosi na muža, suprugu, druge rođake i prijatelje ukoliko se strpe i nadaju nagradi,i ne čine velike grijehe.
(Izdvojeno iz fetvi Ibn Baza, 4/375)
___________________
Kćerke – štit od Džehennema
Jedan profesor na Univerzitetu u Medini nam je ispričao kako je jednom na hutbi imam Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, džamije kazivao kako mu je tog petka pred džumu došao neki čovjek, sav uzbuđen, i zamolio ga da sasluša njegov slučaj: “Imao sam šest kćeri i mnogo sam žudio da mi žena rodi muško dijete. Kad god bi zanijela ja bih joj prigovarao da iščekujem muško. Kada je sedmi put zanijela rekao sam joj da ako i to bude žensko rastajemo se.
Jedne noći sanjam kako me meleki zebanijeh vode prema Džehennemu. Kod prve kapije najstarija moja kći stoji i reče im: `Moj babo ne može u Džehennem` i oni sa mnom produžiše prema drugoj kapiji. Kad tamo moja druga kći stoji i, isto kao i prva, odbi nas od ulaska u Džehennem. Tako smo kod svake naredne kapije zaticali po jednu moju kćer i nijedna nije dozvolila da me uvedu u Vartu. Kad smo pošli od šeste prema sedmoj kapiji ja se sjetih da više nemam kćeri. U tom užasnom osjećaju straha probudih se. Zahvalih Allahu na svemu i zamolih ga da mi žena donese na svijet i sedmu kćer. Molim te prenesi ovo ljudima.”
A jedan moj džematlija zna reći: “Ne zna šta je dijete ko nema žensko dijete.”
Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko odgoji (zaštiti) dvije djevojke sve dok ne dosegnu ponoljetstvo ja i on ćemo ući u Džennet zajedno poput ova dva (prsta).“ (Hadis je sahih a bilježe ga imam Muslim i Tirmizi).
Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Došla mi je jedna žena, koja prosi s dvoje ženske djece, a ja nisam imala ništa joj dati osim jedne hurme. Ja joj dadoh tu hurmu i ona je uze, raspolovi i dade svojim kćerima a ona ništa ne pojee. Zatim je ustala i otišla. Poslije toga nam je došao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i ja mu ispričah što se desilo, a on reče: ‘Ko bude stavljen na kušnju sa ma koliko kćeri, pa bude dobar prema njima i lijepo ih odgoji, one će mu biti štit od Vatre (na Sudnjem danu).”‘ (Hadis bilježe imam Ahmed, Buhari, Muslim i Nesa`ijj).
Halil Makić, prof.