Ko sve spada u umet Poslanika salallahu alejhi veselem, jesu li to i vjernici i nevjernici?

Bismillahir-rahmanir-rahim

Muhamed alejhi selam (iako je bio arap) poslat je svim ljudima, svim narodima, svim nacijama do sudnjeg dana.
Svi oni pripadaju umetu Muhameda u smislu pozivanja, umetud-da'va, umet kome je poslat Muhamed da ih poziva u vjerovanje Allaha.
Oni koji su prihvatili njega kao poslanika, koji vjeruju i koji mu se pokoravaju, to je umet koji ga je prihvatio, umet idžabe, i to je njegov pravi, istinski umet.

Kao dokaz da je Poslanik poslat svim ljudima do sudnjeg dana su riječi Allaha: ‘Reci: O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik’. (El-A'raf, 158.)

‘Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ’
(Sebe’, 28.)
Svi su oni umet dave, umet kome je poslat, za razliku od prijašnjih poslanika koji su slati samo svojim narodima.
Oni koji su prihvatili njegovu davu(poziv) iz bilo kojih naroda, oni su umet idžabe, umet koji je povjerovao u njega i prihvatio ga za poslanika.
Uzvišeni Allah za njih kaže: ‘Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio, tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha’. (Ali-Imran, 110.)

Svi koji su prihvatili islam spadaju u umet idžabe, i za njih važi predhodni ajet.
Dakle, ljudi se dijele na dvije skupine, vjernici i nevjernici, odnosno muslimani i ćafiri, muslimani su umet idžabe, a ćafiri su umet dave.
Razlika između njih je kao razlika između kufra i imana.
Onaj koji praktikuje islam on je musliman, a koji ne praktikuje islam on je ćafir.
Ime, prezime, porijeklo, otac, majka, država, nacija, običaji, ne čine čovjeka muslimanom, samo ispravno praktikovanje vjere čini čovjeka muslimanom.

Ispravno praktikovanje vjere ogleda se u ispravnoj primjeni šehadeta la ilahe illellah muhamedun resulullah, sa svim šartovima(uslovima).
A granica izmeđi imana i kufra, muslimana i ćafira je namaz. Ko klanja smatra se muslimanom, ko ne klanja (osim iz šerijatski opravdanog razloga) smatra se ćafirom.

Ovo je uopšteno pravilo.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, dok ne počnu klanjati namaz i davati zekat.
Kada budu to radili, zaštitiće kod mene svoje živote i svoje imetke, osim kada to pravo islama zahtijeva, a njihov konačni obračun pripada Allahu.“ (Bilježi ga Buhari, br. 25, str. 12, i Muslim, br. 32, str. 38.)
Prenosi se od Enesa b. Malika da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izjavio: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne očituju da nema istinskog boga osim Allaha.
A kada budu to izjavili, obavljali naš namaz, okretali se prema našoj kibli i prinosili žrtvu onako kao što mi koljemo, onda je, s tim njihovim postupkom, njihova krv i imovina za nas neprikosnovena, osim kada to pravda zahtijeva – a konačni njihov obračun pripada Allahu.” (Bilježi ga Buhari, br. 392.)

Namaz je drugi temelj islama i bez kojeg je islam čovjeka upitan, jer, kako kaže Poslanik: „Granica između islama i nevjerstva je ostavljanje namaza.“ (Bilježi ga Muslim, br. 134, str. 58.)
Ovi hadisi, kao i citati prvih generacija muslimana, ukazuju da čovjek nije musliman ako ne izgovori la ilahe illellah i bude uvjeren u značenje tih riječi, te radi po njima (a ne samo da ih izgovara jezikom), zatim obavezno mora klanjati.
Posljednji čovjek koji će biti izveden iz Vatre biće od onih koji su klanjali, što znači da oni koji ne klanjaju ostaće u vatri zauvijek, jer su po hadisu nevjernici.

U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre stoji da će posljednju grupu koja bude izvedena iz Vatre meleci prepoznati po tragovima sedžde i da će taj čovjek biti u toj grupi.
Buhari i Muslim bilježe od Seida b. Musejjeba, prenoseći od Ataa b. Jezida Lejsija, a on od Ebu Hurejrea, da je Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada Allah završi izricanje presuda ljudima i htjedne Svojom milošću izbaviti, od stanovnika Vatre, one koje bude htio, narediće melecima da izvedu iz Vatre one koji nisu Allahu ništa smatrali ravnim.
Ljudi, od onih koji su svjedočili u la ilahe illellah, kojima se Allah bude htio smilovati – prepoznaće se po tragovima sedžde.
Vatra će gutati cijelo ljudsko tijelo, samo ne mjesta koja su padala na sedždu, jer je njoj Allah zabranio da guta tragove sedžde.
Oni će nagorjeli izići iz Vatre, pa će biti poliveni vodom života, te će od toga početi bujati kao što zrnevlje buja u nanosu bujice.
Zatim će Allah završiti suđenje ljudima, a ostaće jedan čovjek okrenut licem prema Vatri. To će biti posljednji stanovnik Vatre koji će ući u Džennet.“ (Bilježi ga Buhari, br. 7437, i Muslim, br. 182.)

Ovaj hadis ukazuje da će poslije šefa'ata poslanika i ostalih kome Allah dozvoli da čine šefa'at, Allah svojom milošću izvesti iz Vatre koga bude htio od onih koji su svjedočili u la ilahe illellah i da će to biti posljednja skupina ljudi koji će izaći iz Vatre, te da su oni bili od onih koji su klanjali, što znači da su imali iza sebe djela, ali su im loša djela, ipak, pretegnula pa su zbog toga ušli u Vatru.

Zaključak: Nije ispravno smatrati da će se u Džennet ući bez namaza i da se ne radi ono što mu islam naređuje, osim u posebnim situacijama, poput stanja pred Smak svijeta.

Ibn Tejmijje veli: „Nemoguće je da čovjek srcem vjeruje da je Allah propisao namaz, post, zekat i hadždž, a da svoj život provede bez ijedne sedžde, bez ispoštenog ramazana, bez zekata i bez hadždža.
To je nemoguće, takvo nešto može biti plod licemjerstva i otpadništva, a nikako ispravnog vjerovanja.
Zbog toga je Allah i opisao nevjernike kao ljude koji neće moći na Sudnjem danu učiniti sedždu:
Na Dan kada bude nepodnošljivo, kada se Potkoljenica otkrije i kada budu pozvani da licem na tlo padnu pa ne budu mogli, oborenih pogleda i sasvim poniženi biće nevjernici – a bili su pozivani da licem na tlo padaju dok su živi i zdravi bili. “ (Kalem, 42-43.) (Medžmu'ul-fetava, 7/611.)

Napomena: Ovo je uopšteni govor i ne može se direktno na osnovu kazanog (predhodnog govora) spuštati propis na svakog pojedinca (imenom i prezimenom), bez posebne procedure.

Treba da znamo sledeće:
Prvo: Bošnjaci su u osnovi muslimani, oni koji žive u raznim mjestima, gradovima, selima, znamo da imaju muslimanska imena, da su im roditelji bili muslimani, a ne znamo o njima ništa, kakvo ubjeđenje imaju, šta rade i kako žive, sve njih smatramo muslimanima.
Mišljenje da su Bošnjaci u osnovi nevjernici jer su prošli kroz period komunizma (ateizma), te da su muslimani samo oni za koje imamo dokaz (samo koji klanjaju), pogrešno je mišljenje.

Drugo: Da bi smo za nekog bošnjaka rekli, tvrdili da je nevjernik, moramo to dokazati.
Ovakav pristup primjenjuje se kod onih bošnjaka koji se nisu deklarisali kao ateisti, već su se deklarisali kao muslimani, zatim kod onih koji nisu učinili dijelo s kojim direktno izlaze iz islama, poput psovanja Allaha ili Poslanika ili slična djela, već kod onih bošnjaka koji se deklarišu i izjašnjavaju da su muslimani, imajući u vidu da mnogi bošnjaci poste, ili vjeruju da postoji Allah, za takve se ne može sa sigurnošću reći da su nevjernici bez posebne procedure.

Treće: Granica između islama i nevjerstva je ostavljanje namaza, znači, ostavljanje namaza je nevjerstvo, Poslanik nas je o tome obavijestio, to je stav selefa i to je ispravno mišljenje.

Međutim, oni koji ne klanjaju (a poste i kažu da vjeruju u Allaha, a takvih je puno), prije nego ih okarakterišemo da su nevjernici moramo sa njima razgovarati, pitati ih i saznati zašto ne klanjaju.
Pa ako saznamo da ne klanjaju zbog neznanja, prvo ih moramo podučiti i objasniti im da je namaz stroga obaveza, pa ako i dalje ne obavljaju namaz, onda ih smatramo nevjernicima.
Imam Ahmed ibn Hanbel kaže: Ako je ostavio namaz iz inata (znajući da mu je obaveza klanjati) nevjernik je, a ako je ostavio namaz iz neznanja podučiće se (prije nego što se kaže da je nevjernik).

Imajuću u vidu neznanje naših muslimana po pitanju vjere, kao i raširenost murdžijske akide kod bošnjaka koja kaže da djela nisu sastavni dio imana, te mišljenje velikog broja muslimana da ne moraju klanjati, ne smijemo tvrditi da svi bošnjaci znaju da je namaz obavezan.
Zato ne treba žuriti sa kvalifikacijom ko je nevjernik sve dok se to ne potvrdi i dokaže.

Napomena: Kada je u pitanju propis određene osobe, ako se nije sto posto sigurno u donošenju propisa da je neko nevjernik, bolje je da se pogriješi na štetu šerijata nego na štetu određene osobe.
Međutim oni koji ne izgovaraju šehadet, koji ne znaju šta on znači, koji ne praktikuju ništa od islama, koji nikad nisu učinili niti ijednu sedždu, takvi nisu nikad ni postali muslimani (pa makar se zvao Muhamed), nema razlike između njih i jevreja, hrišćana, idolipoklonika, ateista ili bilo kojih drugih nevjernika.

A Allah najbolje zna.

Mr Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe Delil Akida https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG