Šta može žena uraditi ako je njezina rodbina ometa na njenom putu u islamu. Oni su muslimani nepraktikanti. Kako će ona spajati rodbinske veze ako je to veoma teško? Može li ona samo prekinuti veze sa njima, živjeti svoj život i pokušati se približiti Allahu? Postaje veoma teško spajati rodbinske veze kada je stalno prisutno zlo, ogovaranje, smutnja, nagovaranje na nepokornost Allahu, itd.
Ima li neka dova koju bi osoba trebala učiti kada se nađe u velikoj poteškoći?
I šta trebam uraditi ako napravim grešku i upadnem u grijeh, i ako to ne želim?
Hvala pripada Allahu.
Mi kažemo ovoj sestri: molimo Allaha da te nagradi sa dobrim za tvoje pridržavanje za islamske propise, i molimo Allaha da te učini ustrajnom u islami i da ti pošalje ljude koji će ti pomoći u tome.
U pogledu ovog pitanja:
Prvo:
Moraš strpljivo podnositi njihovo uznemiravanje, jer put pridržavanja za islam nije lahak, ali to je put poslanika. Muslimana moraju zadesiti poteškoće na njegovom putu praktikovanja islama, kao što je zabilježio Muslim u svome Sahihu (2823) od Enesa, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Džennet je okružen poteškoćama a Džehennem je okružen strastima.” Poslanike su pogađale poteškoće od strane njihovog naroda i od onih koji su im najbliži, ali nagrada za njihovo strpljenje jeste da je Allah dao da su oni u konačnici pobijedili.
Drugo:
Ova sestra muslimanka bi se trebala truditi da savjetuje svoju rodbinu na lijep način, mudro i lijepim savjetom, i ne smije očajavati ili gubiti nadu. Trebala bi prema njima ispoljavati lijepo ponašanje, govoriti i raditi im dobre stvari, i ispružiti im ruku pomoći, čak i onima koji joj stvaraju najviše poteškoća. Ovo će utjecati na njih, uz Allahovu dozvolu, i ovo je jedan od najefektivnijih načina pozivanja Allahu.
Treće:
Trebala bi naći ljude koji će joj pomoći i koji će je podržati, tako što će pokušati ubijediti onu rodbinu koji je vole, jer će oni više vjerovatnije odgovoriti nego ostali.
Četvrto:
Moraš se naoružati sa najefikasnijim “oružjem”, a to je da moliš za njih da ih Allah uputi i da Allah ispuni njihova srca svjetlom praktikovanja islama. Takve dove trebaš puno izovarati na sedždi i u zadnjoj trećini noći, i u drugim vremenima kada je preporučeno doviti, i ne smiješ požurivati odgovor.
Peto:
Moraš imati na umu da nije uvijek dobro prekidati rodbinske veze. Ponekad, kada oni koje je Allah uputio prekinu vezu sa svojom rodbinom, ovo prouzrokuje da oni potonu dublje u svom grijehu i još više se udalje od praktikovanja islama. Prekidanje rodbinskih veza može pogoditi osobu, što možda neće moći podnijeti. Stoga, mislimo da sestra treba da bude strpljiva i da se treba miješati sa svojom rodbinom na način koji neće utjecati na njeno praktikovanje vjere i jačinu imana. Što se više povuče u sebe – tj. u kuću – to je bolje, jer ako žena napusti svoju porodičnu kuću, to može prouzrokovati da ljudi počnu puno pričati loše o njoj, i loši ljudi joj mogu pokušati prići jer je se udaljila od onih koji se brinu o njoj i koji je štite.
Tvoje ostajanje može biti više korisnije za tvoju porodicu, jer ima puno grijeha za koje roditelji neće usuditi da počine zbog poštovanja prema djetetu koje je Allah uputio. Ako njihovo dijete ode, ovo će da ti porodici slobodu da čine grijehe kakve hoće.
Tako da da'ija treba da bude mudar i da izvaže pozitivne i negativne stvari odlaska iz kuće. Ne smije dati prednost malom dobru nad uklanjanjem velikog zla; uklanjanje zla je važnije od sticanja koristi.
Šesto:
Nema bolje dove za ovu situaciju od dove koju je učio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je dovio za svoj narod da im Allah oprosti i da ih uputi.
Prenosi se da je Abdullah Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao:“Kao da sada mogu vijeti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako nam priča o jednom od poslanika koga je njegov narod istukao i kome je potekla krv, a on brišući krv sa svog lica rekao: ‘O Allahu, oprosti mome narodu jer oni doista ne znaju.'”Buharija, 3290; Muslim, 1792.
Kaže En-Nevevi:
“Poslanik o kome se govori je jedan od prijašnjih poslanika. Nešto slično se desilo našem poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Uhuda.” Šerh Muslim, 12/150.
Prenosi se da je Ebu Hurejre, radijallahu anh, rekao: “Tufejl ibn ‘Amr ed-Devsi i njegovi drugovi su došli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekli: ‘O Allahov Poslaniče, pleme Devs se pobunilo, pa dovi Allahu protiv njih.’ Ljudi rekoše: ‘Devs su propali.’ Ali je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘O Allahu, uputi pleme Devs i dovedi mi ih.'”Buharija, 2779; Muslim, 2524.
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao:“Pozivao sam svoju majku u islam dok je još bila mušrikinja. Jednog dana sam je pozivao pa je rekla nešto o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, što mi se nije svidjelo. Došao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, plačući i rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, pozivao sam svoju majku u islam a ona je odbijala. Danas sam je pozivao i rekla je nešto za tebe što mi se nije svidjelo. Moli Allaha da uputi majku Ebu Hurejre.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘O Allahu, uputi majku Ebu Hurejre.’ Vratio sam se nazad i bio sam optimističan zbog dove Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kada sam se vratio, zatekao sam vrata zaključana. Moja majka je čula moje korake i rekla mi je: ‘O Ebu Hurejre, ostani gdje jesi.’ Mogao sam čuti zvuk vode. Okupala je se, obukla haljinu i brzo je pokrila svoju glavu sa svojim pokrivačem za glavu, onda je otvorila vrata i rekla: ‘O Ebu Hurejre, svjedočim da nema boga vrijednog obožavanja od Allaha, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.’ Otišao sam nazad do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, plačući od sreće, i rekao sam mu: ‘O Allahov Poslaniče, radosne vijesti! Allah je se odazvao tvojoj dovi i uputio majku Ebu Hurejre.’ On je slavio Allaha i zahvalio mu se.”Muslim, 2491.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/index.php/en/9380
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com