Kako islam gleda na širenje prevara i varanja?

Hvala Allahu, dž.š. Uzvišeni Allah, dž.š., je osudio u Kur’anu časnom varanje i one koji se njime bave i zaprijetio im je žestokom kaznom ( dolinom u paklu po imenu Vejl ). To se razumije iz riječi Uzvišenog Allaha, dž.š.: “Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a kad drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju.” (El-Mutaffifun, 1-3.)

Ovo je žestoka prijetnja onima koji krivo na litru i kantaru mjere. Kakvo je onda tek stanje i situacija sa onima koji  kradu i otimaju imovinu drugih, te ljudima zakidaju njihove stvari. Oni su bliži i preči prijetnji od onih koji zakidaju na mjeri. Allahov poslanik Šuajb, ﷺ. je upozorio svoj narod da ne zakidaju  ljudima stvari njihove i da ne zakidaju i krivo mjere na litru i kantaru, kao što je to kazao Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur’anu.

Allahov poslanik, Muhammed, ﷺ. je, također, upozorio na varanje i zaprijetio onome ko ga praktikuje. Tako je jedne prilike Allahov Poslanik, ﷺ. naišao pored vreće žitarica koja se prodavala, pa je uvukao svoju ruku u tu vreću i na prstima osjetio vlagu.

“Vlasniče vreće, šta je ovo?”, upita Allahov Poslanik, ﷺ.

“Kiša je pala na hranu, o Allahov Poslaniče,”, odgovori čovjek. Allahov Poslanik, ﷺ. tada reče: “Zašto je nisi stavio na vrh vreće kako bi je ljudi vidjeli i uočili? Ko vara, ne pripada meni!”

U drugim predajama ovog hadisa stoji: “Ko nas vara, ne pripada nama!”

Postoji i predanje: “Nama ne pripada onaj ko nas vara!” (Muslim u Sahihu.)

Dovoljna je konstatacija Allahovog Poslanika, ﷺ.: “Nama ne pripada…” za sprečavanje varanja i odbijanje gutljaja iz njegovih nečistih  korita i brana od zapadanja u njegovu ustajalu i smrdljivu baru. Brate muslimanu, mi imamo veliku potrebu da se ova prijetnja izloži i pokaže srcima kako bi se savjest probudila i oživjela, pa da pazi, zbog Allaha, dž.š., na svoja djela, bez bilo kakvog ljudskog nadzora i kontrole.

Istinu je rekao ko je kazao: “Duše se neće povratiti iz svojih zabluda sve dok same za sebe ne budu posjedovale ono što će ih spriječiti od njih.”

Dragi brate, nakon saznanja kakva je prijetnja izrečena za prevaru, zadržaćemo se još na njenom fenomenu:

Definicija varanja:

Menavi kaže: “Prevara je miješanje lošeg sa dobrim.”

Ibn Hadžer Hejtemi kaže: “Primjer zabranjenog varanja je kad vlasnik robe zna nešto vezano za nju, ako bi onaj ko želi da je kupi to isto znao, ne bi je uzeo po toj cijeni.”

Kefevi kaže: “Varanje je crnilo srca i namrštenost lica.” Zbog toga se termin prevare u arapskom jeziku upotrebljava u značenju mržnje i zavisti.

Razni vidovi i manifestacije varanja

Posmatrač svakodnevnice mnogih ljudi naći će da oni prakticiraju razne oblike prevare u svim segmentima svog života. Sada ćemo navesti neke primjere za izrečenu konstataciju:

Prvo: Varanje kod kupoprodaje

Koliko je samo, u našem vremenu, ono prošireno na tržnicama muslimana! Varanje kod kupoprodajnih transakcija biva na taj način što se pokušava prikriti neka mahana ili nedostatak robe, a može biti i na neke druge načine, kao što je varanje po pitanju originalnosti proizvoda, njegovih sastavnih dijelova i kvalitete, količine, težine, stvarnih osobina ili  porijekla robe.

Sada ćemo detaljno opisati i navesti neke primjere takve prakse:

1- Neki ljudi koji se bave prodajom voća stavljaju na dno ambalaže, koja je pripremljena za transport voća, mnogo papira ili kartona, a zatim stavljaju najbolje primjerke voća na vrh ambalaže. Na taj način oni varaju kupca po dva osnova. Prvi je taj da kupac misli da je ambalaža puna od dna do vrha, a drugi je da je on uvjeren u to da je sav sadržaj ambalaže identičan kvalitetu voća sa samog vrha.

2- Neki od njih miješaju jestivo ulje sa koncentriranim mirisom, ali na taj način da količina ulja preovladava. Sve to pakuju u staklene bočice iz kojih se širi miomiris koga prodaju po niskoj cijeni.

3- Neki trgovci kupuju robu upakovanu u veoma lahku ambalažu i pakovanje, a zatim je prepakira u ambalažu težu od prve i do pet puta. Kod prodaje tog proizvoda prodavač stavljajući na vagu uračunava zajedno robu i pakovanje, tako da u cijenu ulazi težina robe i pakovanja.

4- Neki trgovci neprimjetno ušivaju oštećenu odjeću koju, poslije, prodaju bez upozorenja da su je oni zašivali. Čak se zaklinju da se radi o novoj odjeći, a ona se ne može smatrati takvom, pa teško njima!

5- Neki trgovci oblažu staru odjeću pamučnom tkaninom dok ne izgubi svu svoju jačinu,  a zatim je skraćuju i stavljaju štirku, obmanjujući na taj način da se radi o novom artiklu i pod novo ga i prodaju.

6- Neki trgovci mirisima i začinima stavljaju neke svoje artikle, naprimjer šafran, u blizini vode koji zatim od nje poprima vlažnost i na taj način povećavaju težinu artikla i do jedne trećine.

7- Neki trgovci i vlasnici radnji nastoje da svoje radnje što više zatamne, koristeći pri tome tamne ili sijalice u boji, tako da se gruba i hrapava roba i odjeća učini posebnom i mehkom, a ružna lijepom. Šejtan im je uljepšao njihova loša djela.

8- Neki zlatari miješaju zlato sa bakrom, mesingom  ili nekim drugim metalima, a zatim gotov proizvod prodaju kao da je sav od zlata.

9- Neki od njih poduzimaju kupovinu dobro očuvanog i polovnog zlata, a zatim ga izlažu na prodaju sa cijenom novog proizvoda, ne ukazujući mušteriji da se, ustvari, radi o polovnoj robi.

10-  Neki prodavači na autopijacama  pristupaju stavljanju sintetičkih ulja u motor automobila kako bi mušterija mislio da je automobil u dobrom stanju.

11- Neki od njih mijenjaju stanje brojčanika pređenih kilometara u automobilu koji pokazuje veliki broj kilometara, i varkom smanjuju taj broj, navodeći, na taj način, kupca da pomisli kako je automobil prešao mnogo manje kilometara.

12- Neki, pak, od njih koji žele prodati automobil, a znaju njegov skriveni kvar ili nedostatak, govore potencijalnim kupcima: “Evo auta pred tobom i probaj ga ako to želiš!”, a istovremeno ga ne obavještavajući o pravom stanju auta… Tako mi Allaha, dž.š., ovdje se radi o prevari i obmani.

13- Neki od njih, opet, spominju mnoge prividne mahane svog automobila koje uopće ne postoje, s ciljem da prikriju njegove stvarne mahane. Najgore od svega toga je to, što oni ne spominju mahane prije same prodaje i davanja avansa. Kupcu, također, ne daju priliku da odveze auto na pregled kod automehaničara, čak mu to i ne dozvoljavaju.

14- Neki od njih koji imaju auto i žele ga prodati, hvale ga i zaklinju se Allahom, dž.š., da je auto u dobrom stanju, izmišljajući opravdanja i razloge njegove prodaje. Allah, dž.š., zna tajne i ono što se skriva.

15- Neki od njih se dogovaraju sa svojim ortacima da prividno podignu cijenu artikla kako bi se namamio neko drugi koji će artikal kupiti po toj višoj cijeni. Ovaj postupak se naziva nedžeš (prividna ponuda više cijene da bi se namamio neko drugi da je dadne za ono što prodaje) i njega je Allahov Poslanik, ﷺ. zabranio.

16- U prevaru spada i postupak nekih mesara koji, određenim metodama,  napuhavaju životinje koje žele prodati za klanje, kako bi kupcu lažno prikazali da je naduti dio životinja samo meso.

17- Neki od trgovaca na stočnim pijacama hrane stoku sa većim količinama soli, a isti takav slučaj je i sa nekim radnjama koje prodaju živinu, kako bi kupac pomislio da se radi o ugojenim životinjama, međutim, u stvarnosti one nisu takve.

18- Neki vlasnici krupnije stoke koja se muze vežu njihova vimena, na nekoliko dana prije prodaje, kako bi se prikazalo da daje mnogo mlijeka, a faktičko stanje nije takvo. Sa prvom mužom njeno vime splašnjava.

Ostavljamo vam prostor da dodate ono što vam padne na pamet od primjera prevare i obmanjivanja kod kupoprodaje. Molimo Allaha, dž.š., da vas sačuva od prevare i poistovjećivanja sa nekim od prethodnih primjera, bez obzira da li bili prodavac ili kupac!

Drugo: Prevara u nasihatu (savjetovanju)

Ona se ogleda u neiskrenosti i nedostatku ihlasa. Namjera i nakana onoga ko ga pruža može biti ovodunjalučki interesi ili vjerski ciljevi. Jedno od prava bratstva među vjernicima jeste davanje savjeta, dok su licemjeri obmanjivači i varalice. Vjernik je ogledalo svog brata, ako kod njega vidi i primijeti neku mahanu, on je ispravlja. Savjetovanje se sastoji u slijedećem: otklanjanju neugodnosti i onoga što ometa muslimane, podučavanju onoga što se ne poznaje od vjere, pomaganju u vjeri, riječju  i djelom, sakrivanju njihovih mahana, popunjavanju njihovih praznina, otklanjanju štete i pribavljanju koristi za njih, naređivanju dobra i odvraćanju od zla, blagosti i iskrenosti, brizi i saosjećanju prema njima, poštivanju njihovih starijih i milošću prema njihovom mlađem naraštaju, savjetovanju lijepim savjetima, voljenju i željenju njima onoga što i sami sebi volimo od dobra i mržnji njima onoga što i sebi mrzimo ili ne volimo od neprijatnosti i ružnih djela.

Hafiz Ebul-Kasim Taberani je zabilježio svojim lancom prenosilaca da je Džerir ibn Abdullah Bedželi, r.a., naredio svom slugi da mu kupi konja. On mu ga je kupio za tri stotine dirhema, te je došao sa njim i njegovim sahibijom da mu Džerir isplati cijenu u gotovini. Tada Džerir reče sahibiji konja – pogledajte samo ovo savjetovanje: “Konj ti je vrijedniji od tri stotine dirhema. Da li bi ga prodao za četiri stotine dirhema?” On odgovori: “O Abdullahu, neka bude tako.” “Konj ti vrijedi više od toga. Da li ćeš ga prodati za pet stotina dirhema?”- ponovo reče Džerir. Tako je nastavio dodavati stotinu po stotinu, a njegov sahibija je svaki put izražavao svoje zadovoljstvo, a on govorio: “Konj ti vrijedi više od toga…” Cijena konja je na kraju dostigla osam stotina dirhema i Džerir je za tu cijenu kupio konja. To mu je spomenuto, pa je on odgovorio: “Dao sam prisegu Allahovom Poslaniku, ﷺ. da ću savjet davati svakom muslimanu.”

Treće: Prevara podanika i podređenih

Prenosi se od Ma’kila ibn Jesara Muzenija, r.a., da je u bolesti od koje je umro rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, ﷺ. kako kaže: ‘Nema ni jednog roba koji zatraži od Allaha, dž.š.,  odgovornost za podanike, a zatim  do dana smrti obmanjuje i vara te iste podanike, a da mu Allah neće zabraniti Džennet.'” (Buhari u Sahihu i Muslim u Sahihu, a tekst hadisa je Muslimov.)

U jednoj od Buharijinih predaja ovog hadisa stoji: “Nema ni jednog muslimana koji zamoli i zatraži od Allaha odgovornost za podanike kojima ne bude davao na znanje svoje savjete, a da će osjetiti miris Dženneta.”

Ovo je žestoka prijetnja pod koju ulaze svi oni koji budu tražili od Allaha, dž.š., vlast nad podanicima, svejedno da li njihov broj bio mali ili veliki, počevši od članova vladajuće porodice, pa na dalje. Na svakom odgovornom je obaveza savjetovanja i poštenog postupanja prema  podređenim i podanicima, bez njihovog varanja. Tako je dužnost službenika da pošteno postupa u svojoj službi i da je obavlja na zadovoljavajući, šerijatom dozvoljen, način, bez prevare i obmane i bez kašnjenja kod završavanja poslova ljudi i zadovoljavanja njihovih potreba i interesa. On treba da zna da će stati pred Uzvišenog Allaha, dž.š. Allah, dž.š., mu nije povjerio ovu službu osim iz razloga da bude ustrajan u pružanju savjeta muslimanima.

Isto tako, otac je dužan da opominje i savjetuje svoju djecu, ne zanemarujući svoju ulogu u njihovom odgoju. On treba da maksimalno uloži trud kako bi sačuvao sebe i svoju djecu od džehennemske vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti.

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, kaže: “Koliko samo ima onih koji su unesrećili i upropastili, na oba svijeta, svoje rođeno dijete koje  mu je za srce priraslo. Tome su doprinijeli svojom nebrigom  prema njemu i zanemarivanjem njegovog odgoja, kao i pomažući mu u njegovim strastima. Takav roditelj tvrdi da plemenito postupa prema njemu i da ga poštuje, ali ga on, ustvari, potcjenjuje i omalovažava. Isto tako, on tvrdi da je milosrdan i samilostan prema njemu, a nepravdu mu i nasilje čini. Mimoišla ga je i prošla korist od djeteta i propustio je svoju priliku na dunjaluku i na ahiretu. Ako se dublje osvrnemo na pokvarenost i izopačenost djece, uočit ćemo da je ona, u principu, došla od strane roditelja.” (Ibnu-l-Kajjim El-Dževzijje, Tuhfetul-mevlud, str. 146.)

Četvrto: Varanje i obmane za vrijeme polaganja ispita

Koliko je samo njegovih načina i sredstava koji se koriste među učenicima i studentima! Razlog tome treba tražiti u odsutnosti vjerske svijesti, slabosti imana  i pomankanju ili nepostojanju osjećaja da Allah, dž.š., posmatra svaki naš pokret.

Eminenti islamski učenjak i moj šejh Abdul-Aziz ibn Baz, rahimehullah, kaže: “Vjerodostojnom predajom su došle riječi Allahovog Poslanika, ﷺ.: ‘Ko nas vara, taj nam ne pripada!’

Ove riječi Allahovog Poslanika, ﷺ. obuhvataju varanje i prevaru u odnosima prema drugim ljudima, varanje prilikom polaganja ispita, uključujući engleski jezik i sve ostale predmete. Učenicima i studentima nije dozvoljen bilo koji vid varanja u svim predmetima, bez razlike, zbog općenitosti ovog i drugih hadisa koji su došli u ovom značenju. Allah, dž.š., upućuje na Pravi put.”

Ovo su bile samo neke manifestacije  varanja koje ukazuju na druge. Ovo je samo malo od izobilja, kap u moru i zrno pijeska. Da bi živio onaj ko živi sa jasnim dokazom, a onaj ko umire da umire sa jasnim dokazom.

Svakom onom ko je zapao u neki vid varanja koji smo spomenuli ili ne, kažemo slijedeće: “Brate, boj se Allaha, dž.š., i sjeti se da te posmatra  Onaj koji poznaje nepoznato (gajb). Sjeti se Njegove kazne i patnje. Allah, dž.š., kaže: ‘Jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi.'” (El-Fedžr, 14.)

Moraš znati da je ovaj dunjaluk prolazan i da će se račun polagati i za najmanju sitnicu i da dobro djelo pomaže potomcima, kao što i loše djelo negativno djeluje na njih. Allah, dž.š., kaže: “I neka se pribojavaju, kao kad bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahuju, i neka se boje Allaha i neka govore istinu.” (En-Nisa, 9.)

Onaj ko bude dobro promotrio ovaj ajet, plašit će se za svoju djecu od svojih loših djela, tako da će ih prestati činiti kako se kod njih ne bi desilo i ponovilo nešto slično.

Znaj, isto tako, da prevare imaju veoma loše i negativne posljedice. U sljedećim tačkama ćemo ti pojasniti neke od njih:

U štetne posljedice prevare spadaju:

1- Prevara i obmana su put koji vodi u Džehennem.

2- Prevara je znak i pokazatelj slabosti i pokvarenosti duše . Prakticira je svaki sahibija prezrene duše koja je bila ravnodušna prema njoj, pa ju je otpremila na odredište propasti i stradanja.

3- Ona znači udaljavanje od Allaha, dž.š., i od ljudi.

4- Ona je razlog  neprimanja dove.

5- Ona je put za lišavanje bereketa u imovini i životu.

6- Ona je pokazatelj nepotpunosti imana.

7- Ona je uzrok dominacije i premoći  nasilnika i nevjernika nad vjernicima.

Ibn Hadžer Hejtemi kaže: “Zbog ovih sramota, tj. varanja, koje su počinili trgovci na malo i veliko, zanatlije i vlasnici kapitala, Allah, dž.š., je dao vlast nasilnicima nad njima, pa su uzurpirali njihovu imovinu i obeščastili njihove porodice. Čak je i nevjernicima dao vlast nad njima, pa su ih u sužanj hvatali, čineći ih svojim robovima i iskušavajući ih raznim oblicima mučenja i ponižavanja. Učestala premoć i dominacija nevjernika nad muslimanima koju su ostvarivali putem zarobljavanja, otimačine i grabeža, zatim otuđivanjem njihove imovine i žena, dogodila se u posljednje vrijeme, nakon što su trgovci i drugi izmislili mnoge i raznovrsne oblike varanja, kao i kobne prijestupe, prevare i pokvarena razmišljanja o otimačini imetaka drugih ljudi na bilo koji mogući način. Pri tome se nisu bojali Allaha, dž.š., koji vidi ono što oni rade.” (Zahir Eš-Šihri, El-Gišš.)

Muhammed Salih el-Munedždžid