Djevojka sam, imam 24 godine, konstantno sam tužna, uprkos želji da komuniciram sa svijetom. Osjećam se usamljeno, kao da ne postoji ništa što bi me usrećilo. Iako klanjam sve namaze, čak i sabah na vrijeme, potom noćni namaz, učim svakog dana džuz Kur’ana, tako da svakog mjeseca proučim cijeli Kur’an, želeći se na taj način približiti Uzvišenom Allahu. Obavila sam umru nekoliko puta, ali moje stanje se ne mijenja. Zahvaljujem Allahu na blagodatima, život mi se odvija prilično dobro, hvala Allahu, bolje nego kod većine drugih. Dakle, svjesna sam toga i zbog toga sam zahvalna Uzvišenom. Nadam se da me neće kazniti Uzvišeni Allah zbog mojih loših pomisli, ali ne znam koji su uzroci ovih negativnih osjećanja, jer ovo stanje traje već više od godine dana, prije ovih dešavanja u svijetu, a situacija se pogoršala usljed ubistava u zemlji i gubitka mojih rođaka i prijatelja. Kako da prevladam ove negativne emocije?
Hvala Allahu!
Prvo, na početku ti želimo dobrodošlicu na islamski portal „Pitanje i odgovor“, molimo Uzvišenog Allaha da nas sve zajedno pomogne u onome što govorimo i da se cijeli islamski umet izbavi iz krize u kojoj se nalazi.
Poštovana sestro, ovaj svijet počiva na nedaćama, tako ga je stvorio naš Stvoritelj, učinivši ga vječnom kušnjom, staništem nevolja i mostom kojim se hodi ka ahiretu. Ni vjerovjesnici, najbolji Allahovi robovi, nisu živjeli na dunjaluku bez problema. Jednog dana se radujemo, a drugog tugujemo. Dunjaluk će zauvjek ostati takav, i ljudi koji žive ne njemu.
Iako želiš da bude bez tuge i nepravde – dunjaluk je ipak satkan od nevolja
Tražiti da dunjaluk bude ono što nije – isto je kao tražiti plamen vatre u vodi.
Kome se od nas nije desilo da je tužan zbog nedaća koje pogađaju muslimane, svakog dana? Ko se od nas ne zgražava nad ovozemaljskim dešavanjima, kad ih čujemo i vidimo?
Međutim, kad ove emocije potraju natopljene tugom, samoćom i bolesnom prirodom koja nas odvraća od kontinuiranog života na sasvim prirodan način; da ustrajemo na izvršavanju obaveza i poštivanju prava drugih, ili kada se zanemaruju Božije blagodati, na kojima moramo biti zahvalni, tada tuga prelazi iz prirodnog stanja u stanje slabosti, odnosno postaje bolest od koje se treba liječiti.
Najdjelotvorniji lijek u tome je strpljenje, bogobojaznost i lijepo mišljenje o Allahu, Gospodaru svjetova, oslanjajući se na Njega, prepuštajući Njemu naše stanje, tražeći utočište kod Njega u svakoj nedaći.
Šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, kaže:
“Mnogi ljudi kad vide nešto zabranjeno, ili da se položaj islama promijenio, uznemire se i jadikuju, kao što jadikuju oni koji su pogođeni nedaćama, a to je zabranjeno. Naređeno je u tom slučaju strpljenje, oslanjanje na Allaha i ustrajnost u islamu; vjerovati da je Allah uz one koji su bogobojazni i koji čine dobra djela, i da bogobojaznima pripada sretan kraj, a sve što mu se desi uzrok je njegovih grijeha. Zato se strpi, jer Božije obećanje je istinito, traži oprosta za počinjene grijehe, slavi i hvali svoga Gospodara ujutro i navečer.“ (Preneseno iz djela „Medžmu’u el-fetava“, 18/295.)
Drugo, ako stanje potištenosti uznapreduje, tako da osobu odvede u depresiju, u tom slučaju neophodno je uz liječenje pomoću vjere, strpljenjem, oslanjajući se na Allaha uz obavezan zikr, također slijediti upute ljekara specijaliste koji je stručan i pouzdan.
Simptomi depresije:
– konstantan osjećaj tuge, uznemirenosti, razdražljivosti i neraspoloženost;
– gubitak interesa i osjećaj nezadovoljstva u omiljenim aktivnostima;
– stalni osjećaj pesimizma i bespomoćnosti u sučeljavanju sa životnim problemima;
– osjećaj krivice, bezvrijednosti i nevažnosti u društvu;
– nemoć da se pokažu emocije drugima i prihvate emocije od drugih;
– problemi sa spavanjem, nesanica ili dugotrajno spavanje, ili pak rano ustajanje;
– problemi s jelom (pretjeran apetit, manjak apetita);
– hronični fizički problemi kojima ne pomaže liječenje;
– učestali plač;
– brza napetost, hiperaktivnost, nemogućnost smirenja i opuštanja;
– osjećaj stalnog umora i nemoć da se uloži fizički napor;
– nedostatak sposobnosti koncentracije, pamćenja i donošenja ispravnih odluka.
Ako posjeduješ više od četiri simptoma koja su izložena, neophodno je posjetiti psihijatra specijalistu, kao što je već spomenuto.
Uz liječenje pokušaj se zanimati korisnim aktivnostima kao što su: učenje Kur’ana, čitanje i prakticiranje korisnih hobija i slično. Nemoj zaboraviti i neke prirodne recepte koji donose koristi i pomažu mozgu da se pripremi na aktivnosti, kao što je konzumiranje meda i suhog voća.
Recept koji se koristio u prošlosti jeste telbina (jelo od ječmenog brašna, vode i meda…). Poslanik, ﷺ, kaže: Telbina je osvježenje bolesnom srcu, ovo jelo otklanja dio tuge. (Bilježe Buhari, 5101, i Muslim, 2216.)
Ibn Kajjim u djelu „Zadul-mead“ kaže: “Ova supa (kaša) prazni želudac, uveseljava ga, čisti, opušta i uređuje njegovu funkcionalnost, razbija kamence i odmara ga, a naročito kod onih koji često konzumiraju ječmeni hljeb, što je bio slučaj sa stanovnicima Medine u to vrijeme, to im je bila glavna namirnica, dok je u to vrijeme pšenica bila veoma cijenjena i skupa, a Allah najbolje zna.“
Telbina je supena kaša od ječmenog brašna s ljuspom (mekinjama), dodaje joj se voda i kuha se na vatri polahko, oko 5 minuta, potom se dodaju šolja mlijeka i kašika meda.
Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info