Čuo sam za ovu osobu – Jezid ibn Muavija. Čuo sam da je u jednom vremenu bio halifa muslimana, da je bio pijanica, sadista koji nije u stvarnosti bio musliman. Da li je ovo istina? Molim vas, recite mi nešto o njemu. Allah vas nagradio.
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Hvala pripada Allahu.
Njegovo ime je Jezid ibn Muavija ibn Ebi Sufjan ibn Harb ibn Umejje al-Umevi ed-Dimeški.
Ez-Zehebi kaže: „On je bio zapovjednik vojske tokom napada na Konstantinopolj, među kojima su bili ljudi kao Ebu Ejjbu el-Ensari. Jezid je proglašen od svoga oca kao njegov nasljednik, pa je preuzeo vlast nakon što je njegov otac umro u mjesecu redžebu šezdesete godine po hidžri i tada je imao trideset i tri godine, ali je njegova vladavina trajala nešto manje od četiri godine.
Jezid je od onih koje niti proklinjemo niti volimo. Ima još nekih kao što su kao on od halifa dvije države (Umevija i Abasija) i namjesnika u raznim mjestima, i uistinu bilo je nekih koji su bili gori od njega. Ali problem po pitanju Jezida jeste da je došao na vlast četrdeset i četiri godine nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; to je ipak bilo blizu vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i neki od ashaba su bili živi kao što je Ibn Omer, radijallahu anhuma, koji je bio zaslužniji tog položaja od njega ili njegovog oca ili njegovog djeda.
Njegova vladavina je počela ubistvom šehida El-Husejna i završila je bitkom kod el-Harre, tako da suga ljudi mrzili i nije mu dat dug život. Bilo je mnogo pobuna protiv njega nakon El-Husjena, kao što su stanovnici Medine koji su se pobunili u ime Allaha, i Ibn ez-Zubjer.“ Sijeru E'alami-n-Nubela, 4/38.
Šejhu-l-Islam opisao je stav ljudi prema Jezidu ibn Muaviji i kaže:
„Ljudi su se podijelili po pitanju Jezida ibn Muavije ibn ebi Sufjana u tri grupe, dvije su pretjerale a jedna je umjerena.
Jedna od dvije koje su pretjerale su rekli da je on kafir i munafik, da je se borio da ubije unuka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bi mu time naudio i osvetio se, i da bi time osvetio svog djeda ‘Utbu, brata od svoga djeda Šejbu i amidžu Velida ibn ‘Utbu i druge koje se ubili ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je Alija ibn ebi Talib i drugi na dan bedra i u drugim bitkama – i slične stvari. Lahko je Rafidijama koji smatraju Ebu Bekra, Omera i Osmana nevjernicima da imaju takav stav, tako da im je puno lakše proglasiti nevjernikom i Jezida ibn Muaviju.
Druga grupa smatraju da je on dobar čovjek i pravedan vladar, da je jedan od ashaba koji su rođeni za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje je on nosio i blagoslovio. Neki od takvih ga uzdižu na stepen viši od stepena Ebu Bekra i Omera, a neki ga smatraju poslanikom. Oba stava su očigledno pogrešna onome ko ima razuma i ima ikakvo znanje o životu i vremenu prvih muslimana. Ovaj stav se ne pripisuje nikome od učenjaka koji su poznati po slijeđenju sunneta ili bilo kojem drugom čovjeku koji ima razuma i iskustva.
Treći stav jeste da je on jedan od muslimanskih vladara koji je radio i dobra i loša djela. Nije rođen osim za vrijeme halifata Osmana, radijallahu anh. On nije nevjernik ali je zbog njega ubijen El-Husejn, i uradio je šta je uradio stanovnicima El-Harre. Nije bio ashab niti je bio jedan od Allahovih prijatelja (evlija). Ovo je stav većine učenjaka i stav Ehlu-s-Sunneta ve-l-Džema'ata.
Tako da su se podijelili na tri grupe, na one koji su ga proklinjali, one koji su ga voljeli i na one koji ga nisu ni voljeli niti su ga proklinjali. Ovo se prenosi od Imama Ahmeda, rahimehullahu te'ala, i ovo je stav onih pravednih od pripadnika njegovog mezheba i ostalih od muslimana. Salih ibn Ahmed je rekao: ‘Rekao sam svome ocu da neki ljudi govore da vole Jezida. On je rekao: ‘Da li iko ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan voli Jezida?’ Rekao sam mu, zašto ga ne proklinješ? Rekao je: ‘O sine moj, kada si to vidio da tvoj babo ikoga proklinje?”
Ebu Muhammed el-Makdisi je rekao kada je upitan za Jezida: ‘Prema onome što sam ja čuo njega ne treba niti proklinjati niti voljeti.’ Rekao je: ‘Također sam čuo da je naš djed Ebu Abdullah ibn Tejmijje bio upitan za Jezida pa je rekao: ‘Mi ne negiramo njegove dobre osobine niti pretjerujemo po pitanju njih.”“ Medžmu'u-l-Fetava, 4/481-484.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/14007
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com