Propis vraćanja na svoje mjesto sjedenja u džamiji
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Piše: Abdullah Mujić, prof.
Često se dešava da se muslimani, zbog nepoznavanja propisa, naljute jedni na druge, posebno u ovom mubarek mjesecu, zbog čestog boravka u džamiji. Da bismo unijeli međusobno razumijevanje među muslimane, potrebno je da poznajemo određene propise po pitanju adaba boravka u džamiji. Držanje do propisa i adaba vezanih za Allahove kuće ukazuje na poštivanje namaza i temeljitu pripremu za njegovo istinsko uspostavljanje, a što je, ustvari, veliki vid veličanja i poštivanja Onoga koji ga je i naredio.
Jedan od adaba u džamiji jeste i pravo vraćanja na svoje mjesto na kojem se sjedilo, a otišlo se sa njega zbog neke potrebe.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
”Ko god ustane sa svog mjesta pa se ponovo vrati tom mjestu, ima veće pravo na njega.” (Muslim, 2179.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:
”Čovjek ima veće pravo na svoje mjesto: ako ga napusti zbog neke potrebe pa se vrati na njega, pa on ima veće pravo na svoje mjesto.” (Tirmizi, 2751; šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu el-Džaami’, 3544.)
Onaj ko je sjeo na mjesto onoga ko je prethodno sjedio na tom mjestu, treba da ustane kad se on vrati.
Imam En-Nevevi kaže: ”Ovo je ispravnije mišljenje kod naših učenjaka, i onaj koji je na to mjesto sjeo mora ustati ako se prvi vrati na to mjesto. Ima učenjaka koji su rekli da je to lijepo, ali da nije obavezno, i to je mišljenje imama Malika, ali prvo mišljenje je ispravnije.” (Komentar imama En-Nevevija na Muslimovu zbirku, 14/162.)
Dakle, kada čovjek napusti, kako hadis objašnjava, svoje mjesto zbog neke potrebe pa se vrati na to mjesto, u tom slučaju ima pravo na to mjesto i u tome nema razilaženja među učenjacima, kako bilježi imam En-Nevevi u Medžmuu’.
Tako da je dozvoljeno čovjeku da ostavi svoj neki znak, poput džempera itd. i da ode u ćošak na kraj džamije da malo odspava i da se vrati na svoje mjesto, pa čak to bilo i u prvom saffu, ima na to mjesto pravo sve dok se ikamet ne prouči, jer nakon ikameta, ukoliko nije na svom mjestu, onda više nema pravo i njegov znak bi se trebao ukloniti.
Isto tako, ako ode van džamije zbog nekog razloga, poput abdesta, pa se vrati, ima pravo da se vrati na mjesto gdje je sjedio. Ali, ako nema razloga i dođe kasnije, onda nema pravo na to mjesto.
Ukoliko bi neko sjeo na mjesto na koje je tu već sjedio, neka na lijep način objasni svome bratu propis, a taj neka na lijep način ustane i neka ne misli da će mu to umanjiti ugled, ne, nego time zadobiva veći položaj kod Allaha, a Uzvišeni Allah to mu neće upropastiti, nego će ga nagraditi i na ovom i na budućem svijetu. Onaj ko je ponizan Allahu, Allah će mu povisiti ugled i učiniti ga spominjanim.
Veoma je bitno da imamo način i metodologiju u podučavanju muslimana, a kad budemo podučeni propisu, da se ne raspravljamo već da se pokorimo i bez imalo srdžbe i mržnje to prakticiramo.
Da nas Uzvišeni Allah okiti adabima i lijepim postupcima u Njegovim kućama i u svim mjestima i prilikama. Amin!
————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/