Kakav je propis klanja ovce na temelju nove kuće?

Bismillahir-rahmanir-rahim

Klanje ovce na temelju nove kuće je novotarija, a ujedno i mali širk.
Nažalost, ova praksa je veoma raširena kod naših muslimana, tako da ne postoji kuća niti džamija, a da nije zaklana ovca na njenim temeljima ili ćošku. Pogledati: Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 42.
Zašto se kolje ovca: Kolje se da bi se time kuća učinila berićetnom. Ovako postupa većina ljudi.
Nekada se kolje kako bi se sačuvalo od džina i njegovog ulaska u kuću, te da se onemogući da napravi razdor među porodicom, a nekada se to radi iz oba razloga.
Ovakav običaj nije vezan samo za kuće nego i za džamije, zgrade, poslovne objekte.
Spomenuti postupak je postao običaj među ljudima koji se ne ostavlja, čak i od strane nekih učenjaka. Dozvola ovakvog čina došla je i od fetvul-emina u Bosni.
Dakle propis klanja ovce na temelju kuće ili džamije je novotarija i mali širk.
Novotarija je zato što ne postoji nijedan šerijatski dokaz za to djelo, traženje bereketa je ibadet, ibadet se gradi na dokazu, a svaki ibadet bez dokaza je novotarija.
Što se tiče malog širka, to je širk u povodima, razlozima i uzrocima, jer Uzvišeni Allah nije učinio klanje na temeljima kuće uzrokom njene zaštite od šejtana ili da ona i njeni stanovnici budu berićetni.
Nema dokaza ni u Kur'anu ni u Sunnetu koji ukazuju na takvo nešto.
Širk u uzrocima je vjerovanje da obične stvari i pojave imaju mogućnost uticanja na okolinu.
Svako onaj ko uradi nešto i smatra da to ima mogućnost uticaja i djelovanja na određene stvari – a to šerijatom nije potvrđeno, niti je to potvrđeno iskustvom a ni prirodom – poredi se sa Allahom u određivanju i donošenju uzroka, i u određivanju da su ti uzroci razlog nekog dešavanja, takav je učinio Allahu širk u donošenju i određivanju tih uzroka, a on je od vrsta malog širka.
Ibn Usejmin veli: „Ono što nije potvrđeno kao uzrok sa šerijatske i materijalne (prirodne) strane nije dozvoljeno smatrati uzrokom. Onaj ko takvo nešto uradi, čini nešto što je samo Allahova vlast i nadležnost i Njegovo pravo, i zbog toga čini vid širka Allahu jer sa Njim sudjeluje u određivanju uzroka i onoga na šta oni djeluju.“ Medžmu'u fetava, 1/111.
Također veli: „Onaj ko tvrdi da nešto ima uticaj i da je uzrok nečemu, a Allah ga nije učinio uzrokom, ni šerijatskim ni prirodnim, poredi se sa Allahom u tome čineći Mu širk“. El-Kavlul-mufid ala Kitabit-tevhid, 1/164.
Primjer tome: Učenje Fatihe je šerijatski uzrok za izlječenje, a konzumiranje laksativa je prirodni uzrok za olakšanje stolice, i to se zna na osnovu iskustva. Ne postoji šerijatski dokaz, niti se zna na osnovu iskustva da je klanje ovce na pragu kuće razlog bereketa ili zaštita od šejtana.
Zato onaj ko vjeruje da klanje životinje (ovce) na temeljima nove kuće ili bilo koje građevine biva uzrokom tjeranja šejtana od kuće i ukućana, ili da donosi berićet ukućanima, (pored toga što je novotarija) čini i mali širk, jer je učinio uzrokom nešto što Allah nije učinio uzrokom niti šerijatskim a ni prirodnim.
Šejh Ebu Bekr Zejd veli: „Jedna od ovih novotarija je i klanje na pragu kuće kada se gradnja okonča, kako bi se sačuvalo džinskog zla i prolila krv na prag ili zid.
Ovo je zabranjeno djelo i vrsta je širka, obaveza je muslimanu da se čuva ovih novina i harama, te da se drži puta Kur'ana i Sunneta, jer će samo tako biti spašen na ovome i na Budućem svijetu.“ Fetava džami'ah fit-tenbihi ala ba'dil-adati vel-e'arafil-kabelijje el-muhalife liš-šer'il-mutahher, str. 40.
Mudri Zakonodavac je dao određene uzroke i radnje koje tjeraju šejtana od kuće i ukućana (dove, zikr i učenje Kur'ana), a isto tako je dao uzroke kojima se dolazi do berićeta, a nigdje se ne pominje da je klanje životinje na temelju kuće jedan od tih uzroka.
Da je to bilo propisano djelo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi bi ga, sigurno, praktikovali, a da su ga praktikovali, bilo bi do nas preneseno. Imajući u vidu da nije preneseno, to ukazuje da takav postupak nije šerijatom određen uzrok.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sa muhadžirima napustio Mekku i naselio se u Medini. Tada su oni sagradili veliki broj kuća i nekoliko džamija i ni na jednom temelju neke od građevina nisu zaklali životinju. A da je to bilo dobro djelo, oni bi nas zasigurno pretekli u njegovom činjenju.
Ljudi su ovo počeli činiti oponašajući nevjernike. Neki od hrišćana su imali običaj da se kolje životinja na temeljima kuće, pa su muslimani zbog slabosti svog vjerovanja i nedovoljnog razumijevanja tevhida to od njih preuzeli i učinili ga svojim neizostavnim običajem. Pogledati: Vjerski običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, str. 42.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je oponašanje nevjernika, kazavši: “Sigurno ćete slijediti puteve onih koji su bili prije vas: pedalj za pedalj, aršin za aršin. Ako su oni ušli u gušterovu rupu, i vi ćete ući u nju!” Allahov Poslaniče – upitali smo – (misli li se to na) jevreje i kršćane? „Na koga bi drugog?“ – reče on. Bilježi ga Buhari, br. 3456, str. 628; i Muslim, br. 6, str. 1154.
Zbog toga, obaveza je muslimana da napuste ovo djelo i da se čuvaju od šejtana i traže berićet na način kako je to propisano u Kur'anu i Sunnetu, jer Mudri Zakonodavac nije ni jednu stvar ostavio a da je nije pojasnio.

A Allah najbolje zna.

mr. Jakub Alagić
preuzeto sa whatsapp grupe delil akida https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG