Kada se novorođenčetu uči ezan na uho?

Učenje ezana na desno uho novorođenčetu praksa je muslimana kroz generacije, tvrde imam Tirmizi i Hattab. (Vidjeti: Aridatul-ahvezi, 4/21, i Mevahibul-Dželil, 2/86.) Po mišljenju mnogih učenjaka poznatih pravnih škola, učenje ezana djetetu na uho smatra se pohvalnim djelom. (Vidjeti: El-Medžmu, 8/334, Mevahibul-Dželil, 2/85, El-Insaf, 4/114, Hašijetu Ibni Abidin, 2/62, i Avnul-Mabud, 2/85.) Imam Malik nije smatrao pohvalnim učenje ezana na uho novorođenčetu. (Vidjeti: Mevahibul-Dželil, 2/86.) Mudrost učenja ezana na uho novorođenčetu jeste to da dijete prije svega čuje riječi tevhida koje tjeraju šejtana u bijeg, a koji je uznemirio dijete nakon rođenja, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna. Isto tako, ezanom se dijete poziva da bude pokorni Allahov rob i da se ne odaziva šejtanu koji će ga pokušati odvesti s Pravog puta. (Vidjeti: Tuhfetul-mevdud, str. 32, od Ibnul-Kajjima.)

Učenjaci koji kažu da ezan treba učiti novorođenčetu svoj stav temelje na slabom predanju da je Poslanik, ﷺ, učio ezan Hasanu b. Aliji kada je rođen. (Tirmizi, 5/71/1516, Ebu Davud, 4/330/5105, Taberani, 3/30/2578, i Begavi, 11/273/2822. Imam Tirmizi i Hakim predanje smatraju ispravnim. Međutim, imam Ibn Hibban, Munziri, Zehebi, Ševkani i Albani tu njihovu ocjenu nisu prihvatili jer u lancu prenosilaca tog predanja postoji prenosilac po imenu Asim b. Ubejdullah, čije hadise odbacuju poznati hadiski eksperti. Vidjeti: Muhtesaru Ebi Davud, 8/8-9, Telhisul-mustedrek, 3/197, Nejlul-evtar, 5/230, i Es-Silsiletud-daifa, 1/493.) Citirani hadis se prenosi u različitim verzijama kao: “Učio je ezan u Hasanovo uho“,  “Učio je ezan u Husejinovo uho“,  “Učio je ezan u Hasanove uši“,  “Učio je ezan u Hasanovo i Husejinovo uho i naredio da se tako čini.“  Ove nesigurnosti u citiranju predaje aludiraju nam da Asim b. Ubejdullah nije dobo zapamtio hadis. Prema tome, iako je učenje ezana na desno uho novorođenčetu ustaljena praksa muslimana, to nema utemeljenja u vjerodostojnom hadisu.

Kada je riječ o učenju ikameta na lijevo uho, to je spomenuto u hadisu koji prenosi Husejn b. Alija, radijallahu anhum, a u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko dobije dijete pa mu prouči ezan na desno, a ikamet na lijevo uho, neće mu nauditi džinni koji prate čovjeka.” (Ebu Ja’la, 6/32/6747, Ibn Sunni, str. 220/623, i Bejheki, u djelu Šuabul-iman, 6/390/8619.) U ovome lancu prenosilaca postoje prenosioci: Jahja b. Ala i Mervan b. Salim, koji su, po nekim učenjacima, lažovi, a po drugim, njihova su predanja ništavna, dok je biografija Talhe b. Ubejdullaha nepoznata. (Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 4/59, Ithaful-hajeretil-mehera, 7/91, Fejdul-Kadir, 6/293, Es-Silsiletud-daifa, 1/491-494, Udžaletur-ragibil-mutemenni, 2/701, i Fethul-Vedud, str. 187-189, od Ebu Omera Hamavija.) Imam Zehebi ovo je predanje naveo kao primjer ništavnih hadisa koje prenosi Jahja b. Ala. (Vidjeti: Mizanul-iatidal, 4/397.)

Dakle, učenje ikameta na lijevo uho novorođenčetu nije dozvoljeno prakticirati jer se to navodi u apokrifnom ili, u najmanju ruku, ništavnom hadisu po kome nije dozvoljeno postupati. A kada je riječ o učenju ezana, to se navodi u slabom predanju prema kojem je postupala većina učenjaka, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović