Čuo sam za izjavu koju je zvanično rekao Ebu Hanife. Po njoj je slušanje muzike grijeh a uživanje uz muziku kufr. Svijestan sam da je muzika grijeh i izbjegavam na svaki mogući način.
Da li je uživanje uz muziku onda mali ili veliki kufr jer to nema ništa sa vjerovanjem u Allaha? Kako razlikovati obično slusanje i uživanje? Ako je veliki kufr da li je izgovaranje šehadeta u ovome slučaju povratak u islam?
To je jedan od stavova učenjaka koji je slabiji, a jače je da je to grijeh a ne kufr, tako da se čovjek treba pokajati ali ne mora ponovo ulaziti u vjeru.