Je li Kur’an dovoljan kao izvor vjere?

Zabranjeno je ograničavanje islama na Kur’an, a zapostavljanje Hadisa

El-Mikdam b. Ma’di Kerib el-Kindi, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Dat mi je Kur’an i Hadis, sličan Kur’anu; uskoro će doći vrijeme kada će siti ljudi sjediti na divanima i govoriti: ‘Dužntost vam je sljediti Kur’an; šta on dopusti, i vi dopustite, a šta on zabrani, i vi zabranite. ‘ Zaista vam je zabranjeno meso pitomih magaraca, meso svih ptica grablJivica i uzimanje stvari koju izgubi muahid , osim ako mu ona više nije potrebna. Dužntost je ugostiti putnika, a onaj ko ne bude ugošćen svoje pravo može sam uzeti.”

* (Muahid je nemusliman u islamskoj državi koji muslimanima plaća glavarinu i uživa njihovu zaštitu.)

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, hadis je jedan od znakova istinitosti Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva. Naime, ovo što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio uistinu se desilo, i svi smo toga svjedoci. El-Bejheki veli: “Ovim hadisom Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, htio je ukazati da novotari neće prihvatati njegove hadise, što se zbilja i desilo.” U tome je djelu naslovio poglavlje: Istiniti hadisi o sitim novotarima koji će sjediti na svojim divanima i podlo odbijati Hadis ogranićavajući se na Kur’an i njegove propise vezane za halal i haram, čime će nanijeti štetu islamu.

Imam El-Mubarekfuri rekao je: “Ovaj je hadis jedan od znakova i obilježja istinitosti Resulullahovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva. Zaista se desilo ono što je nagovijestio. U indijskoj pokrajini Pendžab pojavio se čovjek koji se nazvao sljedbenikom Kur’ana (a razlike li između njega i istinskih sljedbenika Kur’ana!); prvotno je bio pobožan, ali ga je šejtan odveo u zabludu, udaljio od Pravog puta, pa je postao ateista. Govorio je stvari koje muslimani ne govore. Svojski je to radio odbacivajući sve Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise. Između ostalih, navest ćemo sljedeće nevjerničke riječi koje je izgovarao: ‘Svi su hadisi izmišljeni, i to je laž na Svevišnjeg Allaha. Obaveza je prakticirati samo Kur’an, a ne i hadise, čak ako su preneseni kao mutevatir predanja. Na onoga ko radi prema hadisima odnosi se 44. ajet sure El-Maida: ‘A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio, oni su pravi nevjernici.” U tome su ga slijedile mnoge neznalice, prihvatajući ga za vođu. Savremeni učenjaci napismeno su ga proglasili nevjernikom, otpadnikom od islama, i u tome nisu pogriješili.”

Slično tome rekao je i šejh Ebul-Hasan Abdullah b. Muhammed erRahmani: ”Hadis je znak i obilježje poslanstva. Nije nepoznato stanovnicima Indije,yosebno pakistanske pokrajine Pendžab, šta se tamo desilo … ”

Sejh El-Azim Abadi zapisao je: “Ostvarila se mudžiza, i desilo se ono što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio: u indijskoj pokrajini Pendžab pojavio se čovjek. .. Ovako je spomenuo i šejh El-Mubarekfuri.”

Trag ove mudžize jasno se vidi u dvije vrlo važne stvari: prvo, mudžiza jasno i nedvosmisleno potvrđuje autentičnost Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa, i nju ne mogu anulirati sumnje koje šire neprijatelji Hadisa; i, drugo, mudžiza nam jasno govori da je Hadis Objava koja se objavljuje jer se ostvario gajb koji je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio, a on ne zna gajb, osim onoga što mu Svevišnji Allah da na znanje. Treba da ove stvari budu poticaj muslimanima da maksimalno i dosljedno slijede sunnet i da ga brane od din-dušmana svojim životima i imecima.

Drugo, gore navedeni hadis objašnjava mjesto i značaj Hadisa u islamu, ukazuje na to da bez njega islam ne može opstati jer on se ne zasniva samo na Kur’anu, već na Kur’anu i Hadisu.

Treće, Hadis je istovjetan Kur’anu16 kada je u riječ o sljedećem: uzimanju u obzir, obaveznosti slijeđenja i pokoravanja; i jedno i drugo objava je od Svevišnjeg Allaha.

Ibn Hazm rekao je: “Istinu je rekao Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a to je da je Hadis kao i Kur’an, i da nema razlike kada je riječ o obaveznosti pokoravanja i jednom i drugom izvoru. Svevišnji Allah to potvrđuje riječima: ‘Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; a onaj ko glavu okreće – pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.’ (En-Nisa, 80) Također je isto što i časni Kur’an kada je riječ o njegovoj objavi: ‘On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje .. .’ (En-Nedžm, 3-4).”

Dakle, hadisi pojašnjavaju časni Kur’an; sužavaju značenje ajeta neograničenog značenja; posebno ih određuju, pojašnjavaju njihovu sažetost; derogiraju ih; objašnjavaju nejasnoće u njima.

Četvrto, obaveza je pokoravati se Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, u onome što je naredio ili zabranio samo on, odnosno u vezi s čim ne postoji ajet, jer njegovi su hadisi argument sami po sebi. S tim u vezi imam El-Begavi veli: ”Hadis je dokaz za sljedeću konstataciju: kada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, donese propis, čovjek nema potrebe da ga provjerava u Kur’anu, drugim riječima, sve što je od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, preneseno kao autentično predanje – dokaz je samo po sebi.”18

Peto, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisima donio je neke propise koji nisu spomenuti u časnom Kur’anu. U hadisima je sadržano pet islamskih propisa: halal, haram, mendub, mekruh i mubah.

Šesto, hadisi-ahad (predanja koja nisu na stupnju mutevatira) dokazi su glede propisa i glede vjerovanja. Ibn Kajjim zapisao je: “U autentičnom Ebu Rafijevom predanju stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nipošto nemojte da se desi da iko od vas sjedne na svoj divan, pa ga neko podsjeti na moj hadis, a on da kaze: ‘Ne znam ja kakvi su to hadisi; neka među nama presudi Kur’an!’ Zaista mi je dat Kur’an i Hadis, sličan Kur’anu. ‘

Način dokazivanja: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu zabranjuje generalno da čovjek ne prihvata autentične hadise pod geslom da prihvata isključivo časni Kur’an; obaveza je beskompromisno prihvatiti autentične hadise. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu govori da je Hadis Objava koju mu Allah, dželle šanuhu, objavljuje. Hadisi iziskuju jekin, sigurno saznanje, jer da to ne iziskuju, čovjek bi mogao reći: ‘To su ahad-hadisi, a oni ne iziskuju sigurno saznanje, i Allah me nije obavezao da prihvatam i vjerujem u ono za šta nisam siguran da je autentično.’ Baš na ovo upozorio je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i to zabranio, budući da je znao da će neki ljudi iz njegovog ummeta tako govoriti. Reći: ‘Ne znam ja kakvi su to hadisi .. .’ ili kazati: ‘Hadisi ne iziskuju sigurno saznanje’ – isto je. Prvaci ove skupine govorili su: ‘Ne znamo mi kakvi su to hadisi’, a potonji govore: ‘Neka nam presude racionalni dokazi.’ U to jasno pozivaju govoreći: ‘Nad pojedinačnim i mutevatir-hadisima preferiramo razum, čak i analogiju.”’19

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf