Je li dozvoljeno uhoditi, špijunirati ljude da bi ih odvraćali od zla?

Kada govore o uvjetima odvraćanja od zla, islamski učenjaci navode uvjet da zlo mora biti javno. Prema tome, nije dopušteno nikoga uhoditi, naročito ako se radi o sumnjama i pretpostavkama. Imam Muslim zabilježio je da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Klonite se sumnji jer sumnje su, zaista, velike laži, i ne uhodite jedni druge, i klonite se prestiža i ne zavidite jedni drugima i ne mrzite jedni druge i ne okrećite leđa jedni drugima, budite Allahovi robovi, braća.”  Ebu Berza Eslemi prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “O skupino ljudi koji su povjerovali svojim jezicima a nisu osjetili slast imana, ne ogovarajte muslimane i ne istražujte njihove mahane! Ko bude istraživao mahane ljudi, Allah će istraživati njegove mahane, a čije mahane Allah bude istraživao, osramotit će ga u njegovoj kući.” (Tirmizi i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca.)

Ukoliko čovjek čini određene grijehe u svojoj kući, daleko od očiju ljudi, niko nema pravo uhoditi ga. Prenosi se da je Omer b. Hattab prešao preko ograde i vidio čovjeka da čini zabranjenu stvar u svojoj kući pa ga je ukorio. Čovjek mu reče: “O vladaru pravovjernih, ja jesam učinio prijestup, ali ti si učinio četiri prijestupa.” “Koja četiri prijestupa sam to učinio?”, upita ga Omer, a ovaj mu čovjek odgovori: “Allah kaže: ’I ne uhodite jedni druge’, a ti uhodiš; Allah kaže: ’U kuće na vrata njihova ulazite’, a ti ulaziš preko ograde; Allah kaže: ’U tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne poselamite’, a ti nisi dobio dopuštenje za ulazak, niti si nazvao selam.” (Uporediti: Tenbihul-gafilin, str. 26-27.) U drugoj verziji stoji da je Omer upao kod Ebu Mihdžena Sekafija misleći da konzumira alkohol, pa mu je Ebu Mihdžen rekao: ”O vladaru pravovjernih, to ti nije dopušteno, Allah je zabranio uhođenje.” Čuvši to, Omer se okrenuo i otišao. (Abdurrezzak, 10/232.) Islamski učenjaci, između ostalih, Sufjan Sevri, Ibn Redžeb i drugi smatraju prelazak preko ograde radi ukora onih koji čine nekakvo zlo – uhođenjem. (Vidjeti: Džamiul-ulumi vel-hikem, str, 324.)

Izuzetak su grijesi koji se usko vežu za druge osobe. Naprimjer, kada bi čovjek vidio da je čovjek krenuo ubiti nekoga ili ga fizički napasti ili silovati neku ženu, tada je dopušteno uhoditi ga i spriječiti ga u tom nedjelu. (Vidjeti: Fethul-Bari, 10/482.) A kada je riječ o grijesima koji su isključivo između Allaha i čovjeka, uhođenje je zabranjeno. Zejd b. Vehb pripovijedao je: “Hronični alkoholičar (koji je krišom konzumirao vino) doveden je kod Abdullaha b. Mes’uda, pa neko od prisutnih reče: ’Ovaj čovjek toliko pije da mu vino kapa sa brade.’ Ibn Mes’ud reče: ’Zabranjeno nam je uhođenje, ako učini nešto javno, tada ćemo ga kazniti.’” (Ebu Davud, 4890, Hakim, 4/418-419, Ibn Abdulberr, 18/22, Taberani, 9/350, i Bejheki, 8/579. Imam Hakim, Nevevi, Adžluni i šejh Albani ovo predanje smatraju ispravnim. Vidjeti: Fejdul-Kadir, 2/323, Kešful-hafa, 2/430, i Sahihu suneni Ebi Davud, 3/199.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović